Veliko vijeće Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) odbacilo je žalbu Slavena Kovačevića, savjetnika člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji je tvrdio da je diskriminiran jer kao građanin koji ne pripada nijednom od konstitutivnih naroda nije mogao ravnopravno učestvovati u izbornom procesu. Presuda je izazvala burne reakcije unutar BiH, otvorila nova pitanja o karakteru državnog uređenja, te još jednom razgolitila duboku podjelu između ideje građanske jednakosti i etničkog principa koji je u temeljima Dejtonskog ustava.

Veliko vijeće ESLJP-a, sastavljeno od 17 sudaca, odbacilo je Kovačevićevu žalbu uz obrazloženje da nije iscrpio sve domaće pravne lijekove, da je zloupotrijebio pravo na podnošenje tužbe te da nema status žrtve. Presuda je usvojena sa 16 glasova za i jednim protiv, dok je zaključak o nedostatku statusa žrtve usvojen sa 12 glasova za i pet protiv.

Radi se o svojevrsnom preokretu u odnosu na prošlogodišnju odluku ESLJP-a kada je Sud utvrdio da je Kovačević bio diskriminiran zbog nemogućnosti kandidiranja i glasanja u oba entiteta te zbog privilegovanog položaja konstitutivnih naroda u izbornom sistemu.

Iako se presuda formalno bazira na proceduralnim aspektima, njene političke i društvene implikacije su mnogo dublje – posebno u kontekstu dugogodišnje borbe za reformu izbornog zakonodavstva u BiH i implementaciju ranijih presuda ESLJP-a, uključujući Sejdić-Finci.

Presudu je pozdravio dio političkog establišmenta u BiH koji zastupa koncept etničke ravnoteže i očuvanja uloge konstitutivnih naroda. Među njima se istakao Ilija Cvitanović iz HDZ-a 1990, koji je poručio da presuda “pokazuje put prema stabilnoj, funkcionalnoj i multietničkoj BiH”. On je ocijenio da je presuda potvrdila značaj dogovora unutar zemlje i odmak od „nametnutih“ građanskih rješenja.

Ministar pravde FBiH Vedran Škobić izjavio je da ova odluka „ruši sve ideje o unitarnoj BiH“ i potvrđuje da BiH mora ostati društvo konstitutivnih naroda.

S druge strane, Demokratska fronta, stranka kojoj pripada Kovačević, izrazila je duboko razočaranje odlukom i istakla da su domaće institucije, uključujući Vijeće ministara BiH, radile protiv interesa apelanta. Optužili su Trojku – politički savez koji čine SDP, NiP i Naša stranka – da su svojim ponašanjem i nedjelovanjem omogućili da HDZ preuzme kontrolu nad iznošenjem stavova BiH pred Sudom, što su opisali kao čin političke servilnosti.

Kovačević se oglasio vlastitim saopćenjem, optuživši Sud da je odlučivao više po političkoj nego po pravnoj liniji. Istakao je da presuda nije ušla u meritum predmeta i da borba za jednakopravnost građana time nije okončana. „Nepravda se ne može sakriti proceduralnim trikovima“, poručio je.

U političkom smislu, podršku mu je dao i Šefik Džaferović, delegat u Domu naroda PSBiH, koji je istakao da “odgovor koji je otišao u Strazbur nije bio stav države BiH, nego političkog HDZ-a”, ukazujući na pasivnost drugih aktera u vlasti.

Posebnu pažnju izazvala je izjava europarlamentarke Tineke Strik, koja je javno osudila pritisak koji su države i međunarodne institucije vršile na ESLJP u ovom slučaju. Navela je da je pritisak bio „nečuven“ te ocijenila da ishod ima dalekosežan utjecaj na evropsku budućnost BiH.

Njenu zabrinutost dijele i mnogi pravni stručnjaci koji su upozoravali da presuda u slučaju Kovačević, iako naizgled tehnička, može postati pravni presedan kojim se dodatno cementira princip etničke reprezentacije u štetu građanske jednakosti.

U najžešću i najkonkretniju odbranu Trojke stao je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, koji je putem Facebooka u svom uobičajenom kolokvijalnom stilu, direktno napao inicijatore apelacije, nazivajući ih “ublehašima”.

“Sjedne grupa ublehaša negdje na pivu i skonta foru kako da se nastavi priča o građanskoj državi koju su u njihovim peticijama podržali i Paja Patak, Alberto Tomba, Alan Ford, Joh Lenon i drugi istaknuti nepostojeći likovi”, naveo je Konaković.

On je naglasio da je cijela priča osmišljena kako bi se pridobili politički poeni, a da su u taj projekt gurnuli Kovačevića koji, prema njemu, ima i državljanstvo Hrvatske, te se ranije izjašnjavao kao Hrvat. To je, kako tvrdi Konaković, otvorilo vrata Hrvatskoj da se uključi u proces kao „zaštitnica svog državljanina“.

“Preskoče sve domaće institucije, pa Evropski sud i to navede kao propust. Ublehaši su, naravno, konsultovali svoje šefove minderaše i dobili saglasnost da u sve ovo krenu. Razlika između ublehaša i minderaša je u tome što se kod ovih drugih javno ne konzumira alkohol, a sve ostalo je isto ili slično.”

Konaković posebno naglašava štetu koju ovakvi potezi nanose institucijama BiH, tvrdeći da “nesposobni i mrljavi” politički akteri iz Sarajeva daju Beogradu i Zagrebu prostor da “igraju igru mačke i miša sa Bosnom i Hercegovinom”.

Presuda u predmetu Kovačević neće imati samo formalno-pravni karakter. Njen simbolični značaj je dubok, sud je ovom odlukom potvrdio postojeći ustavni okvir BiH zasnovan na konceptu konstitutivnih naroda. Za građane koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od tri naroda, to znači nastavak političke marginalizacije. Takođe, presuda je poraz za sve one koji se nadaju brzom ispunjavanju obaveza iz presuda Sejdić-Finci, Pilav, Zornić i drugih, čime se dodatno usložnjava put BiH ka članstvu u EU.

S druge strane, presuda ojačava pozicije političkih aktera koji se protive ukidanju etničkog modela i zagovaraju „legitimno predstavljanje“, s jasno nacionalnim predznakom. Njima ova odluka dolazi kao pravni štit kojim će ubuduće braniti postojeći poredak.