Mnogi u svijetu vjerovali su vojnoj verziji, baš kao što su vjerovali da IDF nije ubio izvjestitelja “Al Jazeere” Shirin Abu Akle u Jeninu 2022. godine. Čak i oni koji žele vjerovati da je Al-Sharif bio vođa ćelije trebali bi pitati: što je s onih pet ljudi koji su ubijeni s njim? Jesu li bili zamjenici šefa ćelije? Ne može se vjerovati ničemu što kaže vojska koja tako hladnokrvno ubija novinare ili država koja ne dopušta slobodno izvještavanje o ratu, čak ni pričama o šefu terorističke ćelije iz Jabalije.

“Ako ove moje riječi dođu do vas, znajte da me je Izrael uspio ubiti i ušutkati moj glas. … Bog zna da sam se trudio biti podrška i glas svom narodu od trenutka kada sam otvorio oči za život u uličicama izbjegličkog kampa Jabalia. Nadao sam se da će mi Bog produžiti život dok se ne budem mogao vratiti sa svojom obitelji i voljenima u naš rodni grad, okupirani al-Majdal Askalan. Ali Božja volja je trijumfirala i izvršen je njegov dekret.”

Nije Božja volja odredila sudbinu novinara Anasa al-Sharifa u nedjelju, zajedno s još trojicom novinara i dvojicom civila, u novinarskom šatoru smještenom u blizini bolnice Al-Shifa u gradu Gazi. To nije bila Božja volja, već kriminalni izraelski vojni dron koji je napao al-Sharifa, najpoznatijeg dopisnika “Al Jazeere” tokom rata. Ne Božja volja, već volja Izraela da ga pogubi na temelju toga što je vodio “ćeliju Hamasa”, a da nije pružio ni trunke dokaza koji bi to potkrijepili.

Mnogi u svijetu vjerovali su vojnoj verziji, baš kao što su vjerovali da IDF nije ubio izvjestitelja “Al Jazeere” Shirin Abu Akle u Jeninu 2022. godine. Čak i oni koji žele vjerovati da je Al-Sharif bio vođa ćelije trebali bi pitati: što je s onih pet ljudi koji su ubijeni s njim? Jesu li bili zamjenici šefa ćelije? Ne može se vjerovati ničemu što kaže vojska koja tako hladnokrvno ubija novinare ili država koja ne dopušta slobodno izvještavanje o ratu, čak ni pričama o šefu terorističke ćelije iz Jabalije.

Teško je povjerovati – ili možda više ni u što ne vjerovati – koliko je malo interesa ovdje pokazano za ubojstvo četvorice novinara. Izraelski tisak podijeljen je na one koji su ignorirali priču i one koji su izvijestili da je Izrael eliminirao terorista.

Jedini dokaz je bila fotografija al-Sharifa s glavom Hamasa Jahjom Sinvarom. To je doista osnova za pogubljenje.

Budući da je milion puta hrabriji od bilo kojeg izraelskog novinara i manje sklon služiti propagandi svoje države i svog naroda, Alsharif bi mogao obučiti predstavnike izraelskih medija o osnovama novinarstva.

Drskost tiska ovdje ne poznaje granice: “Al Jazeera” je propagandna mreža, viču izvjestitelji izraelskih TV kanala koji su postali poznati po ultranacionalističkoj propagandi i prikrivanju istine tokom ovog rata.

Ako je “Al Jazeera” propaganda, što je onda kanal 12? I kanali 11, 13, 14 i 15? Imaju li uopće ikakve veze s novinarstvom u ovom ratu?

Kad je novinarstvo umrlo, umrla je istina i solidarnost. Oni koji su u ovom ratu ubili više novinara nego što je ubijeno u bilo kojem drugom ratu u povijesti – 186 ljudi prema njujorškom Odboru za zaštitu novinara, 263 prema “Betselemu” – također će jednog dana okrenuti oružje protiv nas izraelskih novinara koji u njihovim očima ne uživaju naklonost. Teško je vidjeti kako izraelski novinari to ne mogu razumjeti. Ili možda planiraju nastaviti svoju pokornu službu izraelskom propagandnom stroju, jer je to u njihovim očima novinarstvo.

No, izraelske obrambene snage ove su sedmice pucale na šator za novinare, a prizori koje niste vidjeli bili su zastrašujući: tijela novinara izvučena su iz zapaljenog šatora, a njihovi izraelski kolege pljeskali su ili šutjeli. Kakva sramota, osobna i profesionalna. Zašto to nije tako šokantno kao ubojstvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija 2018.? Jer nisu raskomadali Al-Sharifovo tijelo?

Al-Sharifovi prijatelji i njegova rodbina tvrde da je znao da je meta. Kad su mu IDF-ovi počeli prijetiti životom u oktobru, Irene Khan, specijalna izvjestiteljica UN-a za slobodu izražavanja, rekla je da je zabrinuta za njegovu sudbinu. Al-Sharif je bio posljednji preživjeli novinar u sjevernom pojasu Gaze, rekla je. Zato ga je Izrael ubio. “Ne zaboravi Gazu”, bile su posljednje riječi u njegovoj oporuci.

Izvor: Haaretz