Dok izraelski premijer patetično poziva Irance na slobodu i proteste, Gideon Levy razotkriva brutalni dvostruki standard: ono što se u Iranu naziva represijom, u Gazi se opravdava i prešućuje. Levy poredi iranske demonstrante i palestinske žrtve, ukazujući na licemjerje izraelske politike, medija i dijela međunarodne javnosti

„Mi u Izraelu se identificiramo s borbom iranskog naroda i njegovom težnjom ka slobodi i pravdi“, rekao je Netanyahu u Knesetu prošle sedmice, dok su njegove riječi odjekivale do krajeva svijeta. „Ovdje se vodi globalna borba između zemalja koje zagovaraju vrijednosti slobode i napretka i nasilnih zemalja“, poručio je premijer jedne od vodećih članica prosvijećenog tabora slobodnih nacija.

Ljetos se direktno obratio „ponosnom narodu Irana“. I tada su suze tekle u potocima. Iranci nemaju vode, jadikovao je čovjek koji svojim podanicima u Gazi i na Zapadnoj obali obilno isporučuje vodu. „Živjeti ovako nije pravedno prema vama. Nije pravedno prema vašoj djeci“, rekao je. „Ali imam vrlo dobre vijesti: Izrael je svjetski broj jedan u recikliranju vode… Tačno znamo šta treba učiniti.“

Ministar vode Netanyahu ispričao je kako je otvorio Telegram kanal na perzijskom jeziku kako bi Irance podučavao upravljanju vodnim resursima. „Žeđ za vodom u Iranu jednaka je žeđi za slobodom“, poetski je uzdahnuo naš Nelson Mandela, u stilu Šimona Peresa. „Evo velikih vijesti: u trenutku kada vaša zemlja bude slobodna, vrhunski izraelski stručnjaci za vodu pohrlit će u svaki iranski grad“, rekao je. Netanyahu je govorio o rijekama i jezerima u Iranu koja će se ponovo napuniti, o šetnjama ruku pod ruku duž njihovih obala. Sve to, uvjeravao je, nije san, jer će se dogoditi sutra ili prekosutra.

„Takva represija. Takva okrutnost“, uzdahnuo je Martin Luther King mlađi s jerusalemske Ulice Balfour, u tjeskobi. „Pozivam vas da budete smjeli i hrabri – da se usudite sanjati. Rizikujte za slobodu. Za svoju budućnost. Za svoje porodice… Izađite na ulice. Zahtijevajte pravdu… Protestirajte protiv tiranije… I znajte ovo: niste sami… Izrael stoji uz vas. Cijeli slobodni svijet stoji uz vas“, uvjeravao je izraelski premijer.

„Iran baraye Irani (Iran za Irance). Teodor Herzl je rekao: ‘Ako hoćete, to nije san’, a ja vam kažem: ako hoćete, slobodan Iran nije san.“ Samo se usudite nazvati Netanyahua tiraninom ili Izrael tiranijom koja vlada nad drugim narodom. Danas Netanyahu govori „Iran za Irance“, a sutra će to biti „Palestina za Palestince“.

I nemojte misliti da je ovo samo Netanyahuov vlastiti progresivni svjetonazor. Većina Izraelaca zgrožena je onim što se nanosi demonstrantima u Iranu: bojeva municija, hiljade ubijenih. Zamislite samo. Takva okrutnost.

Novine revolucije, dnevnik Yedioth Ahronoth, posvetile su naslovnicu sljedećim riječima, koje je napisala iranska demonstrantkinja Azita prije nego što je ubijena: „Borimo se za minimalno dostojanstvo; borimo se protiv kolektivnog kažnjavanja; borimo se za svoju budućnost.“ Te su riječi jednako mogle biti napisane i od strane Azite iz Gaze. Da je Azita zaista bila iz Gaze, međutim, Yedioth Ahronoth sigurno ne bi objavio ni jednu jedinu njenu riječ, čak ni na zadnjoj stranici.

Azita je „ubijena na ulici“, napisali su oni koji neće upotrijebiti riječ „ubistvo“ kada je palestinski demonstrant ubijen na isti način. Eto, ovako izgledaju borci za slobodu i ovako izgleda borba protiv tiranije. Ovako izgledaju iranski demonstranti, i ovako izgledaju borci za slobodu u Gazi. Većina njihovih ciljeva je slična.

Kada su se demonstracije održavale blizu ograde koja dijeli Gazu od Izraela, izraelske snage pucale su nemilosrdno, baš kao što to sada čini Islamska revolucionarna garda. Više od 200 demonstranata ubijeno je vatrom IDF-a. Oko 28.000 stanovnika Gaze je ranjeno, uključujući 7.400 snajperskim hicima. Je li Netanyahu bio zgrožen? Je li Yedioth Ahronoth objavio posljednje riječi neke demonstrantkinje?

Postoji još jedan izraelski podvig: licemjerje u vezi s licemjerjem. Izraelci se žale da se globalna ljevica okuplja u podršci Palestincima, ali ne i iranskom narodu. Iako u toj tvrdnji ima ponešto istine, Izraelci su posljednji koji imaju pravo kritizirati druge zbog licemjerja.

Nekada smo pjevali pjesmu Arika Einsteina o snovima o Pragu. Danas imamo pjesmu o snovima o Teheranu. Pretpostavljam da nikada nećemo pjevati pjesmu o snovima o Gazi.