Gideon Levy preispituje način na koji se riječ „masakr“ koristi u izraelskom javnom diskursu nakon sedmog oktobra. Dok je zločin nad izraelskim civilima odmah i bez zadrške nazvan masakrom, razaranja i desetine hiljada ubijenih u Gazi ostali su izvan istog moralnog i jezičkog okvira

U prvim mjesecima nakon sedmog oktobra stalno sam koristio izraz masakr da opišem ono što se dogodilo. Ono što sam vlastitim očima vidio dok sam s fotografom Alexom Levacom obilazio južno pogranično područje moglo se definirati samo kao masakr.

U Sderotu, Ofakimu, na parkingu u Re’imu, na cestom smrti posutom Autoputu 232, u Be’eriju i Nir Ozu, vidjeli smo beskrajna nijema svjedočanstva masakra. Tragovi zgrušane krvi u sobama članova kibuca, životi prekinuti u trenu, vikend-izdanja Haaretza čije su čitatelje ubili dok su ih listali, tijela njihovih pasa koja su ležala u dvorištima, zgnječeni i razbijeni automobili s tihim ostacima festivala Nova, lične karte i osobni predmeti u ruševinama policijske stanice u Sderotu, i, naravno, preživjeli svjedoci, sve je to pričalo priču o stravičnom masakru. Masakr, kako ga drugačije nazvati?

Godinu dana kasnije više nisam mogao koristiti taj izraz. To je bilo nakon što se riječ masakr u izraelskom javnom diskursu počela koristiti isključivo za opisivanje onoga što je učinjeno nama. Jedini masakr bio je masakr Izraelaca na jugu i nijedan drugi. Gotovo niko nije koristio riječ masakr da opiše i ono što se događalo s druge strane granice, u Gazi, našim rukama. Kada bi Izraelac rekao „masakr“, mislio je na masakr Izraelaca, kao da time poručuje da drugog nije ni bilo. Riječ masakr postala je opterećena, tendenciozna, u službi propagande i stoga, barem za mene, diskvalificirana za upotrebu zbog svog jednostranog značenja.

U međuvremenu je drugi masakr nastavljen punom snagom, a niko ga nije nazivao pravim imenom. On nije poništio prvi masakr, ali ga je po obimu, po broju žrtava i razaranju, daleko nadmašio. To što je počinjen uglavnom iz zraka ni najmanje ne umanjuje njegovu prirodu.

Žestoka rasprava koja je posljednjih dana izbila zbog nesmotrenog pokušaja vlade da iz svijesti ljudi izbriše masakr koji smo pretrpjeli može izazvati samo gorak osmijeh. Ništa ne može biti ironičnije: nakon više od dvije godine tokom kojih se u javnom diskursu gotovo uopće nije koristila riječ „masakr“ niti njezini sinonimi za opisivanje onoga što su Izraelske odbrambene snage činile stanovnicima Gaze; nakon više od dvije godine u kojima je Izrael pokušavao uvjeriti sebe i svijet da je jedini masakr onaj nad Izraelcima; više od dvije godine igranja uloge žrtve, tokom kojih je Izrael sebi i svijetu pokazivao samo vlastite ratne rane; više od dvije godine u kojima je zabranjivao svaki izraz saosjećanja, humanosti i solidarnosti prema žrtvama drugog masakra; nakon više od dvije godine u kojima su izraelski mediji prikrivali, ignorirali ili zamagljivali drugi masakr, sada dolazi vlada koja pokušava iz izraelskih umova izbrisati i prvi masakr, kao da se nikada nije dogodio.

Ministar kulture Miki Zohar zapravo se usprotivio usvajanju stava žrtve, u kojem je Izrael uživao sve dok mu je to služilo svrsi.

Ipak, u Izraelu je bio masakr, kao što je u Gazi bio genocid. To treba priznati. Moć riječi je golema. Činjenica da tako malo Izraelaca uznemirava ono što je njihova zemlja učinila u Pojasu Gaze dokaz je ogromne moći riječi. Činjenica da svaki put kada se u Izraelu koristi riječ „masakr“ ljudi misle samo na ubistvo 1.200 Izraelaca, a nikada na ubistvo 70.000 stanovnika Gaze, pokazuje koliko je lako ljude indoktrinirati i oblikovati njihov način razmišljanja.

Zato je sadašnja borba oko ovog pojma važna. Ljudi koji se s pravom bore da sačuvaju taj izraz u vezi s događajima sedmog oktobra trebali bi ga barem primijeniti i na opis onoga što je Izrael učinio u svojoj bezobzirnoj odmazdi u Gazi. Ne može se reći „masakr sedmog oktobra“, a ne reći ni riječ o kaznenom i osvetničkom masakru koji je uslijedio.

Krv Izraelaca masakriranih duž granice s Gazom vapije, ali ništa manje ne vapije ni krv hiljada beba masakriranih u Pojasu Gaze. Obje skupine bile su žrtve barbarskog i zločinačkog ponašanja. Obje zaslužuju tačnu definiciju, a ne lažljivu propagandu. U Izraelu je bio masakr. U Gazi je bio genocid.