Reference ministra vanjskih poslova na naciste vrijeđaju borkinju za ljudska prava koja je osudila i zločine Hamasa od sedmog oktobra i izraelski genocid u Gazi. Njegova reakcija na njenu Nobelovu nagradu za mir odražava odbijanje Izraela da prihvati bilo kakvu odgovornost
Ministru vanjskih poslova Gideonu Sa'aru nije se svidio poštovanja vrijedan izbor Navi Pillay za dobitnicu Nobelove nagrade za mir. Poput još jednog ministra propagande, ministar je preko svog portparola objavio saopćenje u kojem navodi da „Joseph Goebbels vjerovatno aplaudira u paklu“.
Odbor je izabrao uzornu osobu koja je svoj život posvetila borbi za ljudska prava, a Goebbels, prema Sa'aru, aplaudira u paklu.
Žena koja se borila za provođenje međunarodnog prava, skupa zakona nastalih iz ruševina i uništenja koje su posijali Goebbels i njegovi saradnici, dobija odvratnu reakciju ministra vanjskih poslova zemlje u kojoj žive oni koji su preživjeli Goebbelsa. Kada je riječ o gnusnoj propagandi, Goebbels i Sa'ar imaju mnogo toga zajedničkog, uprkos svim razlikama.
Uostalom, kako su u to vrijeme postupali Goebbels i njemu slični? Godine 1936. Adolf Hitler i Goebbels napali su još jednog dobitnika Nobelove nagrade za mir, njemačkog novinara i pacifistu Carla von Ossietzkog, koji je nagradu dobio 1935. godine i bio pritvoren. Historičar Adam Raz navodi kako je Hitler objavio da Nijemcima više neće biti dozvoljeno da primaju tu nagradu, dok je njegov ministar propagande dao naredbu za dodjelu alternative.
Hitler i Goebbels tvrdili su da iza odluke o dodjeli nagrade Ossietzkom stoje Jevreji. Devedeset godina kasnije, Izrael tvrdi da iza izbora Pillay za dobitnicu stoje antisemiti.
Ne, Sa'are, Goebbels ne aplaudira. On se prevrće u grobu kada vidi da žena poput Pillay, odlučna Tamilka iz Južne Afrike, sutkinja koja je sudila optuženima za zločine protiv čovječnosti i borac protiv rasizma u svojoj zemlji i širom svijeta, dobija ovu nagradu.
Ako Goebbels ima razloga za aplauz, to je kada vidi šta se dogodilo sa zemljom koja je izrasla iz pepela Holokausta. Kada Goebbels vidi kako svijet uočava sličnosti između onoga što se dešavalo u Njemačkoj 1930-ih i onoga što se dešava u Izraelu 2020-ih, on uživa u zbunjujućoj ironiji historije.
Iz pakla, Goebbels aplaudira počiniocima genocida širom svijeta, posebno onog u Gazi, koji su izvršili potomci njegovih žrtava. Pillay je bila prva koja je to tako opisala u Ujedinjenim nacijama. Takođe se oštro usprotivila ratnim zločinima koje je Hamas počinio sedmog oktobra. Pillay nije antisemit i nije čak ni antiizraelski nastrojena. Ona je žena od savjesti koju svijet sada hvali, i to s punim pravom.
Sa'arova reakcija odražava uglavnom njega samog, njegovu niskost i nivo njegovih argumenata. Svijet je čuo njegovu reakciju i učvrstio se u osjećaju da Izrael sam sebe isključuje iz porodice naroda. Sa'ar također pojeftinjuje Holokaust. Izrael, koji je s pravom šokiran bilo kakvim poređenjem svojih postupaka s Holokaustom, usuđuje se vidjeti borca za pravdu kao miljenicu nacista.
Ali problem je mnogo dublji i širi. Nakon tri godine krvi i ruševina u pojasu Gaze, s obzirom na široki globalni konsenzus da je Izrael prešao granicu u svojoj osvetničkoj kampanji, Izrael i dalje priznaje samo jedan način odgovora svojim kritičarima: neobuzdanu agresivnost, optužbe za antisemitizam bačene na čitav svijet i napade na glasnike, a da pritom ne baci nijedan pošten i pravedan pogled na sebe.
Kako se može gledati na Gazu i na ono što joj je Izrael uradio bez osjećaja teške krivice, bez preuzimanja makar trunke odgovornosti i bez prihvatanja makar malog dijela krivice? Za Izrael, genocid koji je počinio krivica je antisemitizma i svijeta, a ne njegova vlastita.
Poput djeteta koje ne podnosi kritiku, uvijek optužujući sve druge osim sebe, Izrael optužuje cijeli svijet. To nije samo djetinjasto, to je destruktivno. Sve dok Izrael ne bude spreman pogledati šta je uradio i priznati, barem djelimično, svoje zločine, nikada se neće promijeniti.
Sve dok nastavi grubo osuđivati, kao što je to učinio Sa'ar, svakoga ko ga kritikuje, bit će ostraciziran. Kako bi lijepa i dostojanstvena bila drugačija reakcija Izraela. Na primjer: Čestitamo Pillay, saginjemo glavu u znak poštovanja prema njenom radu, čak i ako je u pogledu Izraela presudila prestrogo.










