Da li je legitimno raspravljati o atentatu na vrhovnog vođu Irana, ajatolaha Alija Hameneija? Da li je legitimno ubiti šefa države, osim u najrjeđim slučajevima? Ako jeste, koji šef države je legitiman cilj, a koji nije – i ko to odlučuje? Ko može reći da se Hameneiju smije organizovati atentat, a Benjaminu Netanyahuu ne? Da Vladimira Putina može neko ubiti, ali ne Donalda Trumpa? Ko od njih zapravo predstavlja veću prijetnju za svijet?

Da li je legitimno raspravljati o atentatu na vrhovnog vođu Irana, ajatolaha Alija Hameneija? Da li je legitimno ubiti šefa države, osim u najrjeđim slučajevima? Ako jeste, koji šef države je legitiman cilj, a koji nije – i ko to odlučuje? Ko može reći da se Hameneiju smije organizovati atentat, a Benjaminu Netanyahuu ne? Da Vladimira Putina može neko ubiti, ali ne Donalda Trumpa? Ko od njih zapravo predstavlja veću prijetnju za svijet?

Sve zavisi od toga ko gleda.

Koji naučnici se smiju ubijati? Iranski nuklearni naučnici – da, izraelski – ne? Na osnovu čega? Obe grupe su naučnici u službi najmonstruoznije industrije ubijanja. Ovo prirodno vodi do pitanja – ima li jedna zemlja pravo na nuklearno oružje, dok druga to pravo nema? Na kraju krajeva, nivo opasnosti koju neka zemlja predstavlja se može promijeniti. Iran nije oduvijek bio opasna zemlja, a Izrael neće uvijek biti bezopasan. Već sada u Izraelu ima dovoljno suludih političara koji predstavljaju prijetnju za cijeli region. Da li je legitimno povjeriti im tajne kodove? Da li bi bilo legitimno izvršiti atentat na njih?

Ova pitanja su krajnje osjetljiva; Izrael izbjegava da o njima raspravlja i zamagljuje odgovore, pozivajući se na “sveti” argument: „Kako to uopće možete porediti?“ Izrael se ne može porediti ni s jednom drugom silom u svijetu. Yigal Amir je vjerovao da Jicak Rabin predstavlja egzistencijalnu prijetnju državi. Malo je Izraelaca koji misle da mu je to dalo pravo da ubije premijera.

Sada Izrael misli da Hamenei predstavlja egzistencijalnu prijetnju i zato ga je dozvoljeno ubiti: „Ubiti“ je ovdje prava i najpreciznija riječ. Ako ostavimo po strani pretpostavku koju je Izrael sam sebi nametnuo – da mu je dozvoljeno ono što je zabranjeno ostatku svijeta – veoma je teško suočiti se s ovim pitanjima. Tvrdnja da je Izrael poseban slučaj, jer je „nama sve dozvoljeno“ zbog preživljavanja Holokausta i masakra sedmog oktobra, ne drži vodu. Svijet se počinje umarati od toga. Odgovor na ova pitanja mora biti univerzalan.

Izrael povlači paralelu između Hameneija i Hitlera kako bi opravdao mogući atentat. Jasno je da je Hitler morao biti uklonjen, ali Hamenei nije Hitler. Izrael tvrdi da izbjegava nanošenje štete civilima. Hamenei je civil, nije načelnik generalštaba niti vojni komandant. Možemo na trenutak i ostaviti pitanje legitimiteta po strani i zapitati se – da li je mudro ubiti ga? Rat s Iranom je na ivici da postane izrazito komplikovan. Yaniv Kubovič je izvijestio (Haaretz, hebrejsko izdanje, subota) da izraelski vojni zvaničnici sada odjednom kažu da ovaj rat ne može imati vremensko ograničenje. Tako se tone u glib. Atentat na Hameneija bi samo dodatno pogoršao situaciju.

U međuvremenu, ministar odbrane se igra Boga. U toj ulozi, Israel Katz je objavio da se Hameneiju ne smije dozvoliti „da nastavi postojati“. Koji su Katzovi kriteriji za pravo na postojanje? On odlučuje ko će živjeti, a ko umrijeti? Nebeski sud na čijem je čelu jedan smiješni član izraelske vlade? Da li ministar odbrane Irana ima pravo da prijeti izraelskom kolegi ubistvom? TV komentatori u izraelskim studijima govore o „lovu na naučnike“ u Iranu, možda aludirajući na lov Mosada na njemačke naučnike u Egiptu 1960-ih. Terminologija je važna, i odvratna je kao i dah ministra odbrane. Ne „lovi“ se naučnike, jer oni nisu divljač (čiji je lov također grozan), čak ni ako su Iranci.

Pozivi na ubistvo šefova država nisu legitimni od bilo koga. Naš Netanyahu je sada odgovoran za smrt desetina hiljada ljudi u Gazi. Da li je dozvoljeno pozvati na njegov atentat kako bi se spasili ostaci jednog naroda tamo? Mnogi Izraelci misle i da je on tiranin, da uništava zemlju i izraelsku demokratiju, da je najodvratniji Jevrej u historiji, i još štošta – ali niko, nadamo se, ni ne pomišlja da govori o njegovom ubistvu. Rasprava o eliminaciji Hameneija otvara vrata za novu legitimnost: od sada je, izgleda, dozvoljeno ubijati šefove država. Jedino što se još „raspravlja“ jeste – ko je legitiman cilj, a ko nije. Izraelci to, očito, nisu.

IZVOR: Haaretz – Englesko izdanje, 22. juni 2025.