Svi igraju ovu igru: Britanija tobože uvodi sankcije, desetak drugih evropskih zemalja pretvara se da joj se pridružuje, a Izrael odgovara mjerama koje podsjećaju na miša koji uzvraća udarac slonu, čisto da pokaže Britancima s kim imaju posla. Svi su zadovoljni sobom. Izgradnja doseljeničkih domova na otetoj palestinskoj zemlji neće prestati, niti će prestati krađa stoke zbog onoga što je Britanija uradila, čak i ako se svijet raduje ovim sankcijama

Nova britanska vlada tvrdi da se na Zapadnoj obali odvija etničko čišćenje, čime je postala prva zapadna zemlja koja je to javno izgovorila. To daje razloga za nadu i predstavlja moralni čin. Hura za Britaniju, bez imalo cinizma. Međutim, Britanija je odlučila kazniti samo doseljenike, što stvara opasan presedan. Radeći to, ona zapravo poručuje da postoji Izrael i da postoje doseljenici. Da postoji država i da postoji okupacija, da postoje Izraelci i da postoje doseljenici.

Kako je samo ugodno praviti takve razlike, poput pravljenja razlike između Benjamina Netanyahua, koji vodi ratove, i opozicije, koja je za mir. Na taj način možda niko neće optužiti Britaniju za antisemitizam, osim Gideona Sa'ara, koji je specijaliziran za optuživanje svijeta za to i shodno tome za njegovo kažnjavanje.

Ali doseljenička naselja nisu nezavisan politički subjekt. Kada je Evropa uvela sankcije okupiranom poluostrvu Krimu, uvela ih je i okupatoru, Rusiji. Kako se mogu kažnjavati samo doseljenici bez nametanja sankcija onima koji su ta naselja pokrenuli, koji ih finansiraju, brane i podržavaju, a to je Vlada Izraela?

Naselja su Izrael, a Izrael su naselja. Zelena linija je odavno nestala i nijedna druga linija ne dijeli Zapadnu obalu od Izraela, osim linije aparthejda. Svi mi smo Izraelci i svi mi smo doseljenici. Svi snosimo odgovornost za ono što se čini u naše ime.

Ako Britanija smatra da se radi o etničkom čišćenju, čiji su elementi među najtežim ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, kakva je onda korist od kažnjavanja doseljenika? Doseljenici su samo sporedni glumci u tim užasima i njihova odgovornost je manja. Oni su samo izvršitelji, vojnici koji sprovode zločin.

Projekat izgradnje naselja je sveizraelski poduhvat vlade i cjelokupnog sistema. Ne postoji nijedno zvanično tijelo koje nije uključeno, direktno ili indirektno, bilo djelovanjem ili nečinjenjem, bilo s radošću ili s ravnodušnošću. Država je ta koja bi trebala kažnjavati nasilne doseljenike, kada bi bila pravna država; to nije posao svijeta. Svijet bi trebao kazniti one koji su odgovorni za projekat naseljavanja, jer se izraelska vlada, kao ni bilo koja druga vlada, ne može sama kazniti.

Stoga, odluka Britanije da uvede sankcije doseljenicima daje međunarodnoj zajednici način da izbjegne vlastitu odgovornost. Svijet, koji često živi u zabludi da je izvor svih zala Benjamin Netanyahu, mora se prisjetiti i da Netanyahu nije osnovao projekat naseljavanja. Čitav cionistički projekat stoji iza naselja, a s njim i cionistički ešalon širom svijeta.

Što se tiče djelotvornosti, sankcionisanje doseljenika neće imati nikakve posljedice. Doseljenici su daleko od svjetske kulture, a nacionalisti vjeruju da Izraelu svijet nije ni potreban. Nikakve sankcije prema njima neće spriječiti ekstremiste da divljaju na otetoj zemlji.

Čak i sankcije na uvoz proizvoda iz naselja imaju malo značaja jer samo 2,3 posto izraelskog izvoza u Evropu dolazi iz tih naselja. U predstraži Esh Kodesh industrija je mržnja, a ne visoka tehnologija; u Adei-Adu vodeći proizvod je nasilje, a ne chery paradajz. Vino iz naselja je ukaljano, napravljeno od grožđa gnjeva uzgojenog na otetoj zemlji.

Izrael ne mari za sankcije nametnute naseljima. Ni doseljenici se ne potresaju previše, i to s pravom. Manje od jednog dana nakon što su sankcije objavljene, Civilna administracija je u srijedu raspravljala o izgradnji 747 stambenih jedinica na Zapadnoj obali. Najvažnije je da u Westminsteru vlada radost.