Evropa pokreće jedan od najambicioznijih energetskih projekata u svojoj historiji: zemlje Sjevernog mora planiraju izgradnju goleme mreže morskih vjetroelektrana koja bi regiju pretvorila u „najveću centralu čiste energije na svijetu“. Cilj je jačanje energetske sigurnosti, smanjenje ovisnosti o uvozu fosilnih goriva i stvaranje snažnijeg, povezanijeg evropskog elektroenergetskog sistema u vremenu dubokih geopolitičkih neizvjesnosti

Evropske zemlje koje izlaze na Sjeverno more ovih su dana u Hamburgu, na sjeveru Njemačke, pokazale odlučnost da ondje pokrenu kolosalni plan razvoja morske energije vjetra. U tu svrhu odobrile su investicioni sporazum kojim će se ove offshore energetske instalacije povezati s elektroenergetskim mrežama više zemalja kako bi se stvorila „pristupačna energija i smanjile strateške ovisnosti“ u kontekstu pojačanog geopolitičkog rizika.

„Svijet prolazi kroz promjenu epohe“, izjavila je njemačka ministrica privrede Katherina Reiche, domaćin Samita o Sjevernom moru održanog u Hamburgu protekle nedjelje i ponedjeljka, osvrćući se na političke tenzije s državama poput Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. „A odgovor može biti samo snažna Evropa“, dodala je.

Polazeći od te premise, lideri Njemačke, Danske, Belgije, Nizozemske, Norveške i Luksemburga, koji, iako nema obalu, može učestvovati, prisutni na samitu, predstavili su sporazum o povezivanju do 100 gigavata (GW) nove morske energije vjetra putem prekograničnih projekata te o razvoju zajedničkog finansijskog okvira za njihovu realizaciju.

Osim toga, zajednički investicioni sporazum između vlada zemalja Sjevernog mora, industrije morske vjetroenergije i operatora elektroenergetskih mreža koordinirat će tendere za morske vjetroparkove od 2031. godine i osigurati da se godišnje raspisuje najmanje 15 GW nove snage, kako bi se regija Sjevernog mora pretvorila u „najveću svjetsku centralu čiste energije“, navodi se u zajedničkoj izjavi.

„Želimo sigurnu i pristupačnu energiju u Evropi. A za to je ključna snažna, nezavisna i konkurentna Evropa. Da bismo to postigli, potrebni su nam veća saradnja, više sinergija, bolje planiranje i koordinacija te vrlo konkretne odluke za njihovu provedbu“, izjavio je njemački kancelar Friedrich Merz na završnoj konferenciji za novinare. Upitan o svojim ranijim rezervama prema ovoj vrsti energije, konzervativni lider je naglasio da je riječ o „prijelaznoj tehnologiji koja će nas pratiti 10, 20 ili možda 30 godina“, dok ne bude moguće raspolagati fuzijskim reaktorom koji bi osiguravao električnu energiju.

S druge strane, danska premijerka Mette Frederiksen, koja se trenutno suočava s teritorijalnim ambicijama američkog predsjednika Donalda Trumpa prema Grenlandu, iskoristila je priliku da naglasi kako je svima postalo jasno da se ne radi samo o Danskoj te da „ono što se događa ima veze s evropskim pitanjima i vrijednostima“.

„Riječ je o našim demokratskim principima, našem integritetu i o tome ko smo“, rekla je. Prema njenom mišljenju, potrebno je „izgraditi mnogo snažniju Evropu“, a da bi se to postiglo, nužno je biti „samodostatniji, konkurentniji i nezavisniji“. U tom smislu, sadašnji zamah u korist zelene energije „nije dobar samo za našu planetu, već jača i našu energetsku sigurnost“.

„Ulaganjem u morsku energiju vjetra smanjujemo ovisnost o uvozu i preuzimamo kontrolu nad vlastitom energetskom budućnošću“, dodala je na konferenciji za novinare.

Na trećem izdanju ovog međunarodnog samita, koji je prvi put održan 2022. godine kao reakcija na ruski agresorski rat protiv Ukrajine i posljedične probleme u snabdijevanju energijom, nisu mogli učestvovati ni francuski predsjednik Emmanuel Macron ni britanski premijer Keir Starmer, ali su prisustvovali njihovi ministri energetike, kao i predstavnici Irske, Evropske komisije, te po prvi put i Islanda i NATO-a.

Cilj je jasan: pretvoriti Sjeverno more u gigantsku elektranu. Predviđa se da bi do 2050. godine ukupni kapacitet morske energije vjetra mogao dostići 300 GW, ili je to barem ambicija, što bi kontinent učinilo znatno manje ovisnim o uvozu energije, posebno plina, koji Evropska unija i dalje u velikim količinama kupuje od zemalja poput Rusije, Sjedinjenih Američkih Država i Katara, a koje tu ovisnost koriste kao sredstvo pritiska na evropske lidere.

Na taj način, Sjeverno more, taj vjetrovima šibani akvatorij između Njemačke, Nizozemske, Belgije, Ujedinjenog Kraljevstva i Skandinavije, u budućnosti će imati desetine hiljada morskih vjetroturbina, kao i nove električne kablove na morskom dnu koji će bolje povezivati kontinent. Bit će izgrađeni i takozvani „hibridni interkonektori“, koji neće samo direktno povezivati dvije zemlje, nego i međusobno povezivati nacionalne morske vjetroparkove. Na taj će se način energija vjetra bolje integrirati u evropski elektroenergetski sistem i povećati kapacitet međunarodnog prenosa energije.

Ipak, do željenih 300 GW još je veoma daleko. U oktobru 2025. godine države su instalirale približno 35 GW, prema podacima Saveznog ureda za pomorsku plovidbu i hidrografiju Njemačke (BSH). To odgovara otprilike desetini ciljanog obima širenja. Ujedinjeno Kraljevstvo ima najveći kapacitet, s oko 15 GW. Njemačka raspolaže s 7,3 GW, a Nizozemska s 4,5 GW. No, ako se plan ostvari, prema procjenama industrijskog udruženja WindEurope, dodatna energija sa sjevera mogla bi od 2040. godine zamijeniti uvoz fosilnih goriva u vrijednosti od 70 milijardi eura godišnje, što je približno petina sadašnjeg uvoza.

Sektor ove mjere ocjenjuje pozitivno, posebno aukcije u kojima će se uglavnom koristiti takozvani ugovori za razliku, odnosno modeli u kojima kompanije unaprijed utvrđuju fiksnu cijenu po kojoj žele prodavati električnu energiju iz novog vjetroparka. Ako je tržišna cijena električne energije kasnije niža od te fiksne cijene, država intervenira i isplaćuje razliku. Ako je tržišna cijena viša od fiksne, operator postrojenja dodatne prihode uplaćuje državi.

„Perspektiva koordiniranih tendera povećava sigurnost planiranja, a ugovori za razliku sigurnost finansiranja“, izjavio je Pierre Tardieu, šef lobiranja u WindEuropeu, za njemački Der Spiegel. Zauzvrat, sektor se obavezao da će do 2040. godine smanjiti takozvane troškove proizvodnje električne energije za 30 posto te da će do 2030. investirati 9,5 milijardi eura u nove proizvodne kapacitete u Evropi.

No, ne radi se samo o izgradnji novih postrojenja u Sjevernom moru, već i o njihovoj zaštiti. Savezno udruženje energetske i vodne industrije Njemačke (BDEW) pozvalo je šefove država i vlada učesnike samita da posvete veću pažnju sigurnosti infrastrukture. Kompanije same ne mogu štititi, primjerice, morske vjetroparkove, već je to odgovornost država. Potencijalni hibridni napadi na ovu energetsku infrastrukturu u Sjevernom moru ne bi bili usmjereni na pojedinačne vjetroturbine, nego na kablovske veze između vjetroparka i obale.

IZVOR: El Pais