Usred demografske zime, s padom nataliteta i broja stanovnika u većini država članica, EU poduzima manevar koji ima za cilj da se suprotstavi (uz usvajanje dijela njene ideologije) glasovima krajnje desnice. Države članice su odobrile paket mjera koje im daju veća ovlaštenja za protjerivanje tražitelja azila kojima nije odobrena dozvola za boravak, kao i za stvaranje centara za deportaciju i prihvat migranata izvan EU, slijedeći kontroverzni model koji je Italija implementirala u Albaniji.

Na vrhuncu krajnje desničarske retorike i kada mnoge tradicionalne konzervativne stranke normalizuju diskurs krajnje desnice, posebno antiimigrantski diskurs, Evropska unija je ovog ponedjeljka u Briselu utrla put kontroverznom stvaranju centara za deportaciju izvan teritorije EU.

U novom zaokretu ka strožoj migracijskoj politici, ministri unutrašnjih poslova država članica su se također složili – uz protivljenje nekoliko zemalja, poput Španije – da značajno smanje godišnju kvotu za solidarno preseljenje tražilaca azila, kao i kompenzacijske finansijske doprinose zemalja koje radije plaćaju umjesto da prihvate broj migranata koji im odgovara.

Usred demografske zime, s padom nataliteta i broja stanovnika u većini država članica, EU poduzima manevar koji ima za cilj da se suprotstavi (uz usvajanje dijela njene ideologije) glasovima krajnje desnice. Države članice su odobrile paket mjera koje im daju veća ovlaštenja za protjerivanje tražitelja azila kojima nije odobrena dozvola za boravak, kao i za stvaranje centara za deportaciju i prihvat migranata izvan EU, slijedeći kontroverzni model koji je Italija implementirala u Albaniji.

„Svjedočimo neospornoj promjeni u migracijskoj politici koja je u suprotnosti sa svim vrijednostima koje Evropa predstavlja“, požalio se diplomatski izvor u vezi s mjerama koje su ministri unutrašnjih poslova odobrili u ponedjeljak. „Izazov migracija mora se kontrolisati, ali ne usvajanjem retorike krajnje desnice. Birači će uvijek preferirati original u odnosu na kopiju, na kraju krajeva“, nastavio je izvor.

Danska najglasnija

Na maratonskoj sjednici – brzina kojom su svi prijedlozi odobreni još je jedan znak široko rasprostranjenog pooštravanja imigracijskih politika – domaći kreatori politika EU dali su odobrenje za reviziju uredbe o povratku. Ova uredba uključuje mogućnost da države članice potpišu sporazume sa zemljama koje nisu članice EU o slanju migranata čiji su zahtjevi za azil odbijeni u centre koji se tamo nalaze. Istovremeno, odobrili su i zakonodavni prijedlog Komisije za reformu koncepta “sigurne treće zemlje”, što će olakšati deportaciju tražilaca azila odbijenih u Evropi u zemlju koja nije njihova zemlja porijekla.

Ovi koraci stvaraju pravnu osnovu koja će omogućiti državama članicama koje to žele da u budućnosti pregovaraju s trećim zemljama poput Ugande ili Albanije o uspostavljanju centara za pritvor migranata na lokacijama izvan evropskih granica, s kojima oni koji su deportovani nužno nemaju nikakve veze. Prema konačnoj izjavi nakon glasanja, ovi centri, kako se eufemistički nazivaju, mogu funkcionirati i kao centri za povratak i kao konačna odredišta.

Danska, koja će uskoro završiti svoje rotirajuće predsjedavanje Vijećem EU i koja je bila jedan od glavnih pokretača najrestriktivnijih migracijskih mjera, posebno u vezi s centrima za povratak, pozdravila je odluke kao način da se “eliminišu podsticaji” za migrante da “krenu na opasna putovanja u EU”, rekao je ministar za imigraciju Rasmus Stoklund.

„Danas smo bliže tome da zaključimo sporazume sa sigurnim trećim zemljama“ o stvaranju centara za povratak, rekao je Stoklund na kraju sastanka ministara, gdje su poduzeti „odlučujući koraci“ za rješavanje problema sistema azila koji je „u mnogim aspektima nefunkcionalan“, dodao je.

Zagovornici ovih eufemistički nazvanih „inovativnih rješenja“ tvrde da su potvrdili kod međunarodnih institucija da će temeljna prava pogođenih migranata biti zagarantovana u ovim centrima. „Ako nekoga pošaljemo u centar za povratak, bit ćemo odgovorni za poštivanje njihovih prava i bit ćemo podložni istim međunarodnim obavezama kao i danas“, izjavio je Danac.

Međutim, Španija, jedna od zemalja koje se najotvorenije protive ovim politikama, svjedočila je upozorenju ministra unutrašnjih poslova Fernanda Grande-Marlaske da centri za povratak i dalje izazivaju „ozbiljne pravne sumnje“ i „pitanja“ o efikasnoj zaštiti prava pogođenih migranata. Portugal i Francuska također su se usprotivile prijedlogu za sigurne treće zemlje koji bi dozvolio ove centre, tvrdeći da to „sa sobom nosi političke, društvene i ustavne rizike“. Grčka se, sa svoje strane, suzdržala, prema diplomatskim izvorima.

Organizacije za prava migranata i zaštitu ljudskih prava također su oštro kritikovale evropske planove za povratak migranata.

„Evropske vlade pokušavaju promijeniti zakon kako bi deportovale ljude na mjesta odakle nisu i s kojima nemaju nikakve veze (…) EU legitimizira pritvor u inostranstvu, rasnu diskriminaciju i pritvaranje maloljetnika na način koji nikada prije nije viđen. Umjesto da traži načine da osigura sigurnost i zaštitu svih, EU se zalaže za kazneni režim za migrante koji neće pomoći nikome“, rekla je Sarah Chander, direktorica Inicijative za rasnu pravdu Equinox.

Sigurne zemlje

Dvadeset sedam država članica EU također je s lakoćom odobrilo još jedan prijedlog za stvaranje evropske liste “sigurnih zemalja porijekla”, kako je zahtijevala vlada italijanske krajnje desničarske premijerke Giorgie Meloni, koja je promovirala kontroverzni centar za pritvor migranata u Albaniji. To će, zauzvrat, omogućiti i bržu obradu i brže odbijanje zahtjeva za azil od podnosilaca zahtjeva iz zemalja koje se smatraju “sigurnim”: Bangladeša, Kolumbije, Egipta, Indije, Maroka, Tunisa i Kosova.

Iako se o ovim mjerama još uvijek mora pregovarati s Evropskim parlamentom prije nego što stupe na snagu, s obzirom na značajan utjecaj krajnje desničarskih snaga u tom domu, nema sumnje da će pooštravanje imigracijske politike biti ugrađeno u ove nove propise.

„Dovodimo našu evropsku kuću u red po pitanju migracija“, izjavio je Magnus Brunner, komesar za unutrašnje poslove i migracije, slaveći glasanje. Austrijski konzervativac je zagovornik „prekretnice“ koju je EU zauzela po pitanju migracija, a to je pooštravanje politike iako je Pakt o migracijama i azilu, čije je finaliziranje trajalo više od decenije, još uvijek više od šest mjeseci udaljen od potpunog stupanja na snagu. Grande-Marlaska je izrazio žaljenje zbog ove situacije, tvrdeći da ovaj korak „krši“ integritet pakta o migracijama koji nije imao ni priliku da dokaže svoju vrijednost.

Istog dana kada je Evropa potvrdila svoju namjeru da dodatno zatvori svoje granice, smanjila je i svoju unutrašnju migracijsku solidarnost. Ministri unutrašnjih poslova odlučili su smanjiti prijedlog Komisije za takozvani “paket solidarnosti” za zemlje pod najvećim migracijskim pritiskom do 2026. godine: tekst dogovoren ovog ponedjeljka smanjuje broj migranata koji će biti premješteni sa 30.000 na 21.000, a iznos finansijske pomoći sa 600 miliona eura na 420 miliona eura.

Prema saopštenju Vijeća, smanjenje pomoći koja bi trebala koristiti zemljama poput Španije, Kipra, Grčke i Italije sljedeće godine posljedica je činjenice da će prva godina ciklusa upravljanja migracijama početi s primjenom 12. juna – datum stupanja na snagu Migracionog pakta – te se stoga smatra da će biti potrebno manje sredstava i kvota nego kada ciklus traje 12 mjeseci.

Mehanizam solidarnosti sa zemljama koje se suočavaju s najvećim migracijskim pritiskom – koji Komisija godišnje nabraja i preispituje – predviđa različite mogućnosti kompenzacije od strane drugih država: one mogu pristati da presele neke od određenih podnosilaca zahtjeva na svoju teritoriju – do 21.000 do 2026. godine, kako je trenutno dogovoreno – ili da plate finansijsku kompenzaciju. Također mogu ponuditi alternativne mjere solidarnosti, dogovorene sa zemljom koja želi ublažiti svoj migracijski pritisak, koje mogu uključivati, između ostalog, finansijsku podršku, materijalnu pomoć ili ličnu pomoć.