Od Finske do Hrvatske, sve više zemalja ponovo uvodi obaveznu ili dobrovoljnu vojnu službu, pokreće civilne odbrambene programe i priprema mlade na mogućnost rata. Hrvatski sabor krajem oktobra potvrdio je povratak Temeljnog vojnog osposobljavanja, Belgija je poslala pisma hiljadama sedamnaestogodišnjaka, a Njemačka razmatra lutriju za regrutaciju ako ne bude dovoljno volontera. Iza svega stoji strah od ruskog revanšizma i spoznaja da Evropa više ne može računati isključivo na američku zaštitu

Rat u Ukrajini traje već gotovo tri godine bez nagovještaja primirja. Nakon neuspjelog samita Donalda Trumpa i Vladimira Putina u Budimpešti, evropski kontinent je sve svjesniji da se sigurnosna arhitektura, koja je desetljećima počivala na stabilnosti i iluziji trajnog mira, urušava. Ruske vojne vježbe, povrede evropskog zračnog prostora, dronske upade na aerodrome i kibernetički napadi na infrastrukturu, sve to Brisel tumači kao kontinuirane provokacije Moskve.

U tom kontekstu, sve više država članica Evropske unije i šireg evropskog prostora odlučuje reaktivirati obaveznu vojnu službu, uvesti dobrovoljne programe obuke, pa čak i pripremiti stanovništvo na krizne scenarije i izgradnju skloništa. U pitanju je povratak militarizacije evropskog društva kakav nije viđen od završetka Hladnog rata.

Krajem oktobra Hrvatski sabor je s 84 glasa za, 30 suzdržanih i 11 protiv izmijenio Zakon o odbrani, čime je ponovo uvedeno Temeljno vojno osposobljavanje (TVO). Obuka će trajati dva mjeseca, a prvi pozivi upućuju se već do kraja ove godine. Regrute se očekuje u kasarnama u Kninu, Slunju i Požegi početkom 2026.

Svi 18-godišnji mladići upisuju se u vojnu evidenciju i upućuju na obuku u godini kada navrše 19. Godište se može odgoditi zbog studiranja ili sportskih takmičenja, a prigovor savjesti omogućava služenje u civilnoj zaštiti. Naknada iznosi 1.100 eura mjesečno, a vrijeme provedeno u obuci upisuje se u radni staž, što je pokušaj države da vojni poziv učini društveno i ekonomski prihvatljivim.

Belgija je posljednja zemlja koja je napravila sličan potez, 149.000 mladih od 17 godina dobilo je pismo s pozivom na jednogodišnju dobrovoljnu vojnu službu od 2026. godine, uz neto platu od 2.000 eura mjesečno. Vlada naglašava da “nove tehnologije i oprema zahtijevaju nove ljude”, te da je odbrambeni sistem iscrpio rezerve kadra. Program bi trebao privući mlade koji traže profesionalno iskustvo i sigurnu platu, ali i ojačati vojsku suočenu s rastućim prijetnjama na istoku.

U Njemačkoj je obavezna vojna služba ukinuta 2011, ali aktuelna koalicija SPD-Zeleni-FDP u oktobru je postigla dogovor o modernizaciji službe. Novi nacrt zakona omogućava ponovno uvođenje obavezne regrutacije ako broj dobrovoljaca ne bude dovoljan. Predviđen je i element “lutrije”, po uzoru na danski model, gdje bi se nasumično birali kandidati ako se ne javi dovoljno volontera.

Rasprava o “Verteidigungsdienstu” (odbrambenoj službi) u Njemačkoj postala je simbol promjene mentaliteta: zemlja koja je decenijama izbjegavala svaku pomisao na militarizam sada se otvoreno priprema na mogućnost direktne prijetnje.

U Poljskoj, gdje je vojna služba nominalno obavezna za 19-godišnjake, ali faktički suspendovana, vlada je odlučila uvesti masovni program vojnog treninga za civile. Ministar odbrane Władysław Kosiniak-Kamysz najavio je da će od 22. novembra 2026. godine 400.000 civila proći vojnu obuku. Program uključuje rukovanje oružjem, osnovnu taktičku pripremu i kurseve preživljavanja, a mladi već sada prolaze “vojnu kvalifikaciju”, zdravstvenu i psihološku procjenu s upisom u regrutni registar. Poljsku, koja graniči s Bjelorusijom i Kalinjingradom, se smatra najeksponiranijom članicom EU u slučaju direktne ruske agresije.

Danska je, i prije rata u Ukrajini, imala obavezno služenje vojske, ali ga je produžila s četiri na dvanaest mjeseci. Od 2026. i žene će biti uključene u obaveznu službu ako broj volontera ne bude dovoljan. Odluka se tumači kao odgovor na potrebu za većim vojnim kapacitetom unutar NATO-a i na rastući osjećaj nesigurnosti u Baltičkom moru.

Nakon što je 2007. ukinula vojnu obavezu, Latvija ju je 2023. ponovno uvela za muškarce od 18 do 27 godina. Trajanje službe je 12 mjeseci, uz mogućnost alternativne službe u zdravstvu, socijalnoj zaštiti ili ministarstvu unutrašnjih poslova. Žene se mogu prijaviti dobrovoljno.

Ova baltička republika, s manje od dva miliona stanovnika, doživljava Ukrajinu kao ogledalo vlastite sudbine, podsjećajući da bi u slučaju ruske invazije upravo male članice NATO-a bile prve na udaru.

Rumunija je u oktobru 2025. usvojila zakon o dobrovoljnoj vojnoj službi za građane između 18 i 35 godina. Obuka traje četiri mjeseca, a učesnici će primiti ukupno 8.300 eura naknade. Iako formalno nije riječ o obaveznoj mobilizaciji, rumunski ministar odbrane je naglasio da je cilj “priprema populacije za situaciju kada bi odbrana zemlje postala nužna”.

Austrija i dalje ima obaveznu vojnu službu od šest mjeseci za muškarce od 18 do 50 godina. Alternativno, moguće je odabrati devet mjeseci civilne službe. Norveška je još 1907. uvela vojnu obavezu, a 2009. uključila i žene. Svi građani od 19 do 44 godine dužni su služiti najmanje 12 mjeseci. Finska, koja dijeli više od hiljadu kilometara granice s Rusijom, ima sistem u kojem svi muškarci sa 18 godina služe između 5,5 i 12 mjeseci, dok su žene dobrovoljke od 1995. godine. Finska je nedavno ušla u NATO i smatra se najspremnijom evropskom zemljom za eventualni rat.

Kipar održava 14-mjesečnu obaveznu službu za muškarce od 18 do 50 godina, dok se već sa 17 može dobrovoljno prijaviti. U Estoniji, vojna služba je obavezna od 1991. i traje između osam i jedanaest mjeseci, zavisno od obrazovanja i vojne specijalnosti. Žene se mogu prijaviti dobrovoljno i od 2018. imaju pristup svim jedinicama. Grčka zahtijeva 12-mjesečnu obaveznu službu za muškarce od 19 godina, s mogućnošću odgode tokom studija. Litvanija je 2015. ponovo uvela devetomjesečnu obaveznu službu uz automatizovani sistem žrijebanja regruta.

Švedska, koja je 2010. ukinula obaveznu vojsku, 2017. ju je vratila zbog “manjka vojnika i rastuće ruske prijetnje”. Od 2023. žene čine više od 20% švedskih oružanih snaga. Švicarska i dalje ima sistem obavezne službe za muškarce od 18 do 30 godina, ukupno 245 dana u oružanim snagama, uz periodične obuke svake godine. Žene mogu pristupiti vojsci dobrovoljno.

Španija je ukinula obaveznu vojnu službu 2001, ali prema Zakonu o vojnoj karijeri, u slučaju nacionalne krize može mobilizirati građane od 19 do 25 godina kao obavezne rezerviste, te volontere do 58 godina. Francuska, iako nije obnovila obaveznu vojnu službu, pokrenula je 2019. Servis National Universel (SNU), tromjesečni program za mlade između 15 i 17 godina, s ciljem razvijanja “građanske i odbrambene svijesti”. Program uključuje i osnovnu vojnu obuku, ali nije dio vojne strukture.

Zajednički nazivnik svih ovih inicijativa jeste politička i društvena promjena u Evropi. Ideja mira koja je dominirala evropskim identitetom nakon 1945. zamijenjena je paradigmom “odbrane i otpornosti”. U javnosti se ponovo pojavljuju rasprave o patriotizmu, kolektivnoj odgovornosti i “vojničkom duhu” koji je decenijama bio potisnut.

Analitičari upozoravaju da povratak vojne obaveze ne znači nužno pripremu za rat, već priznanje da se geopolitički okvir promijenio. “Evropa više ne može računati na beskonačnu američku zaštitu,” navodi berlinski Institut za međunarodne odnose, “i mora obnoviti vlastiti osjećaj za odbranu.” Za generacije koje su odrasle u uvjerenju da je vojni poziv relikt prošlosti, povratak obuke i regrutacije djeluje kao poziv na buđenje. Evropa se više ne priprema za rat “negdje daleko”, već za mogući sukob na njenom pragu.

IZVOR: 20Minutos