Unatoč kašnjenju i podjelama, treba pozdraviti činjenicu da Evropa napokon vrši ozbiljan pritisak kako bi pokušala zaustaviti ubijanja i glad u Gazi.

Trebalo je proći godinu i po dana od neselektivne i brutalne izraelske vojne ofanzive na Pojas Gaze da bi Evropska unija počela vršiti uvjerljiv pritisak na vladu Benjamina Netanyahua. Nakon 18 mjeseci oklijevanja i sve većeg međunarodnog pritiska, Evropa pokušava prisiliti Izrael da prekine masakr nad palestinskim civilima, koji je sada prerastao u aneksionističko etničko čišćenje.

Tako je, na zahtjev većine članica EU — 17 zemalja, među kojima su Španija i Francuska, dok su Njemačka i Italija izostale — Bruxelles najavio da će razmotriti reviziju sporazuma o pridruživanju s Izraelom. To je glavni trgovinski i politički sporazum s tom državom, koji je na snazi već 25 godina i Izraelu daje status povlaštenog partnera u odnosima s Evropom.

Taj važni preferencijalni status za izraelsku ekonomiju dosad nije bio doveden u pitanje, unatoč zahtjevima Španije i Irske te zalaganju bivšeg šefa evropske diplomatije, Josepa Borrella. I to unatoč smrti više od 50.000 Palestinaca i gladi koju trpe hiljade djece, izložene kolektivnom kažnjavanju koje Netanyahu svakodnevno provodi nad civilnim stanovništvom koje lažno poistovjećuje s Hamasom — odgovornim za brutalni teroristički napad na Izrael u oktobru2023. godine, u kojem je islamistička milicija ubila 1.195 osoba i otela još 251.

Iako nužna, ostaje za vidjeti kakav će učinak imati briselska inicijativa na čelnika optuženog za kršenje ljudskih prava pred međunarodnim sudovima, koji se navikao prelaziti sve crvene linije s potpunom nekažnjivošću.

I ne samo to.

Pucnjava izraelskih snaga u srijedu na delegaciju od tridesetak evropskih diplomata — među kojima su bili i španski — te drugih zapadnih i arapskih zemalja koji su posjetili grad Dženin na Zapadnoj obali, mora biti nezavisno istražena i, ako bude potrebno, imati posljedice za vladu koja ne poštuje međunarodno pravo.

Unatoč početnoj mlakosti i podjelama, vrlo je važan korak to što se 17 država članica EU složilo da se započne proces preispitivanja izraelskog povlaštenog statusa. Za politički dogovor bila bi potrebna jednoglasnost; na trgovinskom planu, Evropska komisija pod vodstvom Ursule von der Leyen mogla je djelovati i samoinicijativno, no njemačka predsjednica teško da može ignorirati zahtjeve kvalificirane većine partnera.

Takođe je značajno da je Ujedinjeno Kraljevstvo, još jedan tradicionalni saveznik Izraela, obustavilo pregovore s njegovom vladom o sporazumu o slobodnoj trgovini. Međunarodni pritisak raste. Neophodno je da Netanyahu — koji ostaje ravnodušan na upozorenja poput onog UN-a da je 14.000 beba u Gazi u neposrednoj životnoj opasnosti — postane svjestan štete koju njegove akcije nanose vlastitoj zemlji.

U tom je kontekstu za pohvaliti i embargo na izvoz oružja Izraelu koji je u utorak usvojio španski Kongres zastupnika, unatoč protivljenju PP-a (koji je dan kasnije prekinuo šutnju i kritizirao “zločine” koje Izrael počinjava u Gazi) i krajnje desne stranke Vox. Inicijativa predviđa automatski embargo ako bilo koji sud koji priznaje Španija prihvati tužbu protiv neke države zbog zločina genocida. To je slučaj s Izraelom. Deseci hiljada nevinih ljudi i dalje umiru u Gazi pod vatrom oružja u čijem razvoju Španija ne smije ni na koji način sudjelovati. (Urednički komentar današnjeg izdanja El Paisa)