Sporazum, koji je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen simbolično nazvala „majkom svih sporazuma“, obuhvata tržište od gotovo dvije milijarde ljudi i predviđa ukidanje ili značajno smanjenje carina u vrijednosti od oko četiri milijarde eura. Njegov politički značaj, međutim, daleko nadilazi same brojke

Potpisivanje historijskog sporazuma o slobodnoj trgovini između Evropske unije i Indije u New Delhiju predstavlja mnogo više od klasičnog ekonomskog aranžmana. Riječ je o geopolitičkom i geoekonomskom potezu koji jasno pokazuje kako se Brisel pokušava prilagoditi svijetu obilježenom protekcionizmom, trgovinskim ratovima i nepredvidivom politikom Sjedinjenih Američkih Država pod vodstvom Donalda Trumpa.

Sporazum, koji je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen simbolično nazvala „majkom svih sporazuma“, obuhvata tržište od gotovo dvije milijarde ljudi i predviđa ukidanje ili značajno smanjenje carina u vrijednosti od oko četiri milijarde eura. Njegov politički značaj, međutim, daleko nadilazi same brojke.

Evropska unija se posljednjih godina suočava s dvostrukim pritiskom: s jedne strane, sa sve agresivnijom industrijskom i trgovinskom politikom Kine, a s druge s povratkom američkog unilateralizma i carinskih prijetnji iz Washingtona. Trumpova politika visokih tarifa, koja pogađa i evropske i indijske izvoznike, ubrzala je proces u kojem Brisel traži alternativna tržišta i pouzdane partnere izvan transatlantskog okvira.

U tom kontekstu, Indija se nameće kao prirodan saveznik. Ne samo zbog svoje demografske i ekonomske težine, već i zbog strateške pozicije u Indo-pacifičkom regionu, koji sve više postaje ključno poprište globalnog nadmetanja. Poruka sporazuma je jasna: Evropa neće pasivno čekati rasplet američke politike, već će aktivno graditi vlastitu mrežu ekonomskih savezništava.

Za razliku od sporazuma s južnoameričkim blokom Mercosur, dogovor s Indijom osmišljen je tako da izbjegne najosjetljivije tačke evropske unutrašnje politike, posebno u oblasti poljoprivrede. Ključni indijski proizvodi poput riže, šećera, peradi ili banana ostaju zaštićeni carinama, čime se smanjuje otpor evropskih poljoprivrednika.

Istovremeno, Indija se obavezala na postepeno, ali značajno snižavanje vrlo visokih carina na evropske proizvode. Posebno se ističu sektori vina i maslinovog ulja, gdje su dosadašnje carine bile gotovo prohibitivne, kao i prerađevine prehrambene industrije. Još važniji je dogovor za industrijske grane poput automobilske, farmaceutske, aluminijske i hemijske industrije. U automobilskoj industriji, gdje su carine dosezale i do 110 posto, predviđeno je njihovo spuštanje na jednocifrene ili niske dvocifrene stope, što je od izuzetnog značaja za Njemačku i Italiju u trenutku krize evropske autoindustrije.

Važna zaštitna klauzula sporazuma odnosi se na porijeklo robe: povlastice će važiti isključivo za proizvode stvarno proizvedene u EU ili Indiji, čime se sprječava da treće zemlje koriste Indiju kao tranzitnu tačku za ulazak na evropsko tržište.

Za New Delhi, ovaj sporazum predstavlja i ekonomski i politički balans. Indija je također pogođena američkim carinama, koje u pojedinim sektorima dosežu i 50 posto, te joj je potreban stabilan i predvidiv pristup velikim tržištima. Evropska unija je već sada njen najveći trgovinski partner kada je riječ o robi, a trgovinska bilanca je povoljna za Indiju.

Prisustvo Von der Leyen i predsjednika Evropskog vijeća Antónija Coste na paradi povodom Dana Republike, rame uz rame s indijskim premijerom Narendra Modi, imalo je snažnu simboličku poruku: Indija i EU žele pokazati da njihovo partnerstvo više nije periferno, već centralni dio nove globalne arhitekture.

Zaključenje sporazuma šalje višeslojnu poruku. Washingtonu poručuje da Evropa ima alternative i da američki protekcionizam neće ostati bez odgovora. Istovremeno, riječ je i o signalu drugim velikim ekonomijama da EU nastavlja strategiju otvorene, ali selektivne globalizacije, u kojoj se trgovinski pristup uslovljava pravilima, standardima i dugoročnim političkim interesima.

Posebno osjetljivo pitanje u pregovorima bio je evropski Mehanizam za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM), koji uvodi dodatne troškove za uvoz proizvoda s visokim emisijama CO₂, poput čelika ili đubriva. Za Indiju, velikog izvoznika čelika, ovo pitanje ostaje potencijalna tačka budućih tenzija, ali i indikator da EU ne odustaje od svoje klimatske agende ni u trgovinskim sporazumima.

Iako Indija trenutno čini tek nešto više od dva posto ukupnog uvoza u EU, njen potencijal kao trgovinskog partnera je znatno veći. Za Evropu, sporazum je dio šire strategije diverzifikacije, koja uključuje i Aziju, i Latinsku Ameriku, i Afriku. Za Indiju, to je korak ka većoj integraciji u globalne lance vrijednosti izvan kineske i američke orbite.