Zbog onoga što je radio, govorio i pisao bio je kontinuirano izložen policijskoj represiji i sudskom progonu te trostrukom pokušaju ubistva. Bilo je to vrijeme kada su i za manje stvari padale bošnjačke glave, no Džemail je bio čvrst i nepokolebljiv borac za prava Bošnjaka. Takav je ostao do smrti.

Nakon višegodišnje bolesti jučer nas je napustio Džemail Halilagić, novinar, autor i borac za ljudska prava, koji je svoj trud i znanje, a doslovno i svoj život, uložio u širenje istine o Sandžaku, tamošnjim Bošnjacima i onome što su kao narod preživljavali u vrijeme oružane agresije Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu.

Halilagić je rođen 1950. godine u selu Dragovići, u sandžačkoj općini Priboj, smještenoj uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Radni vijek proveo je u čuvenom FAP-u. Još od kraja osamdesetih pomno je pratio društvene procese u Priboju i okolini, svjedočeći kako  velikosrpska hegemonija dobija institucionalni okvir, raste nacionalizam i teku pripreme za ostvarivanje sna o „Velikoj Srbiji“, u kojoj nema mjesta za Bošnjake na „zelenoj transverzali“.

Od 1990. godine svakodnevno bilježi gotovo sve što se događalo u njegovom okruženju, a što je vrlo precizno i nedvosmisleno nazvao terorom države Srbije i Crne Gore nad sandžačkim Bošnjacima. Među prvima je pisao o zločinima koje su vojnici JNA, srpski policajci, „Beli orlovi“ i brojni lokalni četnici počinili u selima Kukurovići, Zabrnjica, Sjeverin, Rijeka, Crnugovići, Krajčinovići, Živinice, Strmac, Dragovići, Sastavci, ali i o svakodnevnim policijskim torturama u pribojskoj stanici milicije. U nešto manjem obimu opisao je i torturu nad Bošnjacima Prijepolja i Pljevalja.

Svoj novinarsko-hroničarski rad sabrao je u knjizi Sandžak bez Bošnjaka – velikosrpski zločinački plan, koja donosi poprilično jasnu i cjelovitu sliku o tome kakvu je diskriminaciju, teror, progone, hapšenja, zlostavljanja i ubijanja vršio režim u Srbiji i Crnoj Gori nad Bošnjacima Priboja, Pljevanja i Prijepolja, u isto vrijeme dok su vojne i policijske strukture, uz stratešku pomoć i podršku iz Beograda činile masovne zločine, etničko čišćenje i genocid u Bosni i Hercegovini.

Njegov cjelokupni rad, a posebno objavljena knjiga, imaju višestruku vrijednost. Halilagić je javnosti bjelodano pokazao dragocjene i nepobitne dokaze da je režim SR Jugoslavije imao dobro osmišljen plan da opustoši područje Sandžaka, posebno ona naselja koja se nalaze uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, u pribojskom i pljevaljskom kraju. Halilagić je pažljivim bilježenjem svih značajnijih događaja u posljednjoj deceniji prošloga stoljeća uspio do kraja ogoliti zločinački projekat osmišljen u Beogradu, potpuno razumijevajući samu namjeru i krajnji cilj velikosrpske politike, a to je Sandžak bez njegovog viševjekovnog domicilnog stanovništva – bošnjačkog naroda.

Zbog onoga što je radio, govorio i pisao bio je kontinuirano izložen policijskoj represiji i sudskom progonu te trostrukom pokušaju ubistva. Bilo je to vrijeme kada su i za manje stvari padale bošnjačke glave, no Džemail je bio čvrst i nepokolebljiv borac za prava Bošnjaka. Takav je ostao do smrti.

U intervjuu koji je prije skoro devet godina dao novinaru Almiru Mehoniću Halilagić je rekao:

„Na mene i mog sina su ispaljena dva puščana hica. Srećom, bio je promašaj. Samo su nas obasule iglice bora pod kojim smo sjedili. Prethodno, samo par sati prije nam je ostavljeno pismo s prijetnjom da ćemo biti ubijeni, ali smo mi to ignorisali. Čuvam to pismo i danas. Dva puta me pretukla policija. Jednom mi je podnijela tužbu zbog korištenja fotoaparata u selu Kukurovići.

Osuđivan sam zbog novinskog teksta u kojem sam lokalne medije za jedan komentar proglasio fašističkim. Telefonom mi je prijećeno da ću biti ubijen. Prijavljivao sam policiji, ali ona nije reagovala. Traženo je od mene da se iselim iz Priboja, da „spustim loptu“, izložen sam bio medijskoj satanizaciji i mnogo čemu još. Sve sam izdržao. Moja porodica je patila. Režimske sluge su udarale tamo gdje sam najranjiviji, na djecu. Sve mi se to događalo zbog toga što sam širio glas istine o zločinima nad Bošnjacima.“

Pored novinarskog rada, od početka Agresije na Bosnu i Hercegovinu bavio se zaštitom ljudskih prava i sloboda, najprije kroz politički angažman u SDA Sandžaka, koji je on nazivao Pokretom za očuvanje i afirmaciju bošnjačke osobenosti, a onda i kroz saradnju s Fondom za humanitarno pravo iz Beograda i Sandžačkim odborom za zaštitu ljudskih prava i sloboda, da bi 2002. godine osnovao Odbor za zaštitu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost.

Džemail Halilagić spada u one rijetke ljude koji i u najtežim vremenima, kada se i za sitnicu gubi glava, bira istinu i najviše, univerzalne ljudske vrijednosti.