Osnažen Trumpovom podrškom, Netanyahu će neograničeno zadržati trupe na sirijskom i libanskom tlu dok ometa pregovore o primirju u Gazi

Galei Tzahal, izraelski vojni radio, više ne pruža vremenske informacije samo za područja gdje su vojnici bili raspoređeni gotovo dva desetljeća: Izrael, Zapadna obala i Golanska visoravan. Sada svakog jutra uključuje prognozu za tri druga područja Bliskog istoka: Gaza, južni Liban i demilitarizirana zona u Siriji. Tamo su trupe prisutne barem od decembra, a kako je u četvrtak naglasio ministar odbrane Israel Katz, tamo će ostati neograničeno.

Dva dana ranije, val bombardovanja podupro je novi i neobičan zahtjev premijera Benjamina Netanyahua za Siriju koja izbjegava bilo kakvu konfrontaciju s tako superiornim susjedom: neće moći rasporediti vojsku u tri provincije južno od Damaska. U subotu je otišao korak dalje naredivši svojim oružanim snagama da se “pripreme za odbranu” Druza koji se suočavaju s vladinim trupama u Yaramani, koju definira kao drusko selo, ali koja je godinama mješoviti prigradski dio Damaska, javlja dopisnik El Paisa.

Slučajevi Sirije i Libana imaju zajedničko to što krše sporazume koje je Izrael sam potpisao (primirje iz novembra 2023. nakon rata s Hezbollahom ili primirje sa Sirijom iz 1974.) i koji imaju blagoslov Sjedinjenih Američkih Država (koje su pojačale svoju ulogu na Bliskom istoku nakon godina povlačenja) te relativnu šutnju ostatka Zapada, suočenog s nizom otvorenih frontova u svijetu koji se mijenja.

“Izrael je iz ovih proteklih godinu i po izašao osjećajući se osnaženim i oslobođenim bilo kakvih ograničenja”, rekao je El Paisu Omar H. Rahman, analitičar Middle East Global Affairs Councila, istraživačkog centra sa sjedištem u Dohi. “Bilo da se radi o tvrdoj moći njegovih protivnika, slabosti međunarodnog sustava ili nespremnosti da se Izraelu nametnu bilo kakva ograničenja za njegovo ponašanje od strane jedine stranke s značajnim utjecajem, a to su Sjedinjene Američke Države i čak dijelovi zapadne Evrope.”

Tome se pridodaje dolazak Trumpa u Bijelu kuću 20. januara. Njegov prethodnik, Joe Biden, pružio je Netanyahuu “temeljnu” podršku i “potkopao međunarodni sistem” razlikom između svojih riječi i djela (skoro neograničeno oružje za Izrael, garantovani veto u Vijeću sigurnosti…), ali “barem je branio njegove zakone i norme”, prisjeća se analitičar. Trump i Netanyahu, s druge strane, “koriste isti jezik mira kroz silu, da moćni rade što žele, a slabi moraju trpjeti koliko mogu”, pa se krug moći izraelskog premijera “osjeća mnogo manje ograničenim i mnogo osnaženijim.”

Izrael svake sedmice povremeno bombarduje Gazu, Siriju i Liban, ali nema nikoga ko mu to može zabraniti. Trump (čija je zemlja garant sporazuma o primirju u Gazi) već je rekao da će Netanyahu odlučiti hoće li preći na fazu koja bi okončala rat. Tokom pregovora u Kairu, njegov tim predlaže produženje prve faze, koja je završila u subotu, kako bi nastavio primati više talaca, bez odustajanja od nastavka bombardiranja. Takođe je rekao da će se izjasniti o mogućoj izraelskoj aneksiji okupirane teritorije Zapadne obale.

U petak, dok je ponižavao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog naglašavajući da bi Rusija pobijedila u ratu za dvije sedmice da Kijev nije imao pomoć Washingtona, njegov State Department odobrio je veliku prodaju oružja Izraelu vrijednu gotovo tri milijarde dolara (2,89 milijardi eura). To je drugi put da je tvrdio da se radi o “hitnoj” prodaji kako bi se izbjegla kongresna revizija, a uključuje 45.000 bombi i municiju čija će isporuka početi 2028.

U praksi, njegov tim već je bio uključen u pregovore o primirju u Gazi, koje je stupilo na snagu tik prije predaje predsjedništva, i utjecao je na vanjsku politiku otkako je pobijedio na izborima četvrtog novembra.

To je razdoblje u kojem su donesene ključne odluke. Kao što je prodor izraelskih trupa, koje su iskoristile vakuum moći uzrokovan padom bivšeg sirijskog predsjednika Bašara al-Asada i okončanjem 13 godina dugog rata. Zračne snage takođe su uništile gotovo cijelu mornaricu i većinu strateških sposobnosti irijske vojske, dok je vojska prvi put u pola stoljeća napala dio demilitarizirane zone. Misija UN-a nadzirala ju je od primirja rata Jom Kipura 1973., posljednjeg rata između dviju zemalja.

Prošle nedjelje Netanyahu je jasno stavio do znanja da će trupe ostati “na neodređeno vrijeme” i da su bombardovanja usmjerena kako bi se “zaštitilo” stanovništvo Izraela i “zaustavila bilo kakva prijetnja”. Već je postavio najmanje sedam vojnih baza tamo, prema satelitskim snimkama.

Izrael takođe vrši pritisak na Washington da ostavi Siriju slabom i decentraliziranom, uključujući dopuštanje Rusiji da zadrži svoje vojne baze, kako bi se suprotstavio rastućem utjecaju Turske, glavnog podržavatelja pobunjenika koji su svrgnuli Asada u munjevitoj ofanzivi prošlog decembra, prema četiri izvora upoznata s tim pitanjem koje citira Reuters.

Dio strategije uključuje ne tako tajno udvaranje manjinama. Najvažniji među njima su Druzi, zajednica koja takođe živi u Izraelu i na Golanskoj visoravni i služi u izraelskoj vojsci. “Vrlo smo predani našim prijateljima Druzima u Siriji. Uporno pokušavamo održavati kontakt s njima”, rekao je Katz u utorak. “Pripremamo se pružiti im pomoć putem organizacija i drugim sredstvima. Želimo da budu zaštićeni.”

Ideja je zaposliti ih kao radnike u građevinarstvu i poljoprivredi na Golanskoj visoravni, gdje zajedno žive Druzi — ponekad iz iste porodice, podijeljeni ishodom Šestodnevnog rata 1967. — i Jevreji u naseljima koja su tamo od tada izgrađena. Vojska bi im dodijelila dozvolu za ulazak i izlazak, sličnu onoj za palestinske radnike, i čuvala bi izlazni koridor, prema pisanju dnevnika Maariv. Izrael ima dvotrećinski manjak od otprilike 200.000 palestinskih radnika iz Gaze i Zapadne obale koji su radili u Izraelu i u jevrejskim naseljima na Zapadnoj obali do napada Hamasa sedmog oktobra 2023. Danas je većini zabranjena dozvola.

Stanovnici demilitarizirane zone u Siriji posljednjih su dana izvijestili da izraelska vojska provodi popise stanovništva — s podacima poput dobi, obrazovanja i sposobnosti integracije na tržište rada — u područjima pod svojom kontrolom. Na društvenim mrežama vodi se propagandni rat, s vođama i običnim Druzima koji pokazuju lojalnost novoj vladi ili preferenciju za Izrael. Bilo je i protesta protiv Netanyahuovih riječi.

To je, na neki način, nastavak takozvane Doktrine periferije, strategije vanjske politike koju je 1950-ih razvio osnivač zemlje, David Ben-Gurion, a koja se sastojala od stvaranja odnosa sa svim akterima u regiji koji nisu muslimanski Arapi. U to vrijeme, to su bili Iran i Turska, ali i manjine poput Kurda, kršćana ili Druza. Upravo su oni danas u Siriji najviše ugroženi rastućim utjecajem Ankare ili predsjedništvom Ahmeda El Sharae, unatoč tome što je odbacio islamski fundamentalistički plašt i diskurs.

Nakon više od dva mjeseca rata s Hezbollahom, Izrael je u decembru pristao povući svoje trupe iz južnog Libana. Zatim je prisilio SAD da produži sporazum i ubio više od 20 ljudi dok su pokušavali vratiti se u svoja sela. Na kraju je odlučio prekršiti sporazum, ostavljajući trupe na pet strateških visokih tačaka. Ima “zeleno svjetlo” iz Bijele kuće da to čini “neograničeno”, rekao je ministar odbrane u četvrtak.

Posljednjih sedmica, oslabljeni i bezglavi Hezbollah izgubio je moć blokiranja u novoj vladi nad ključnim odlukama. A kad je pokazivao snagu na dženazi svog vođe, ubijenog od strane Izraela, Hassana Nasrallaha, četiri izraelska borbena aviona preletjela su nisko kako bi pojsnila ko je glavni.

S iranskom ekonomijom u krizi i sirijskim putem oružja i novca iz Teherana zatvorenim nakon pada Assadovog režima, Hezbollah se bori platiti ono što je obećao stanovništvu u svojim uporištima nakon više od godinu dana rata, prvo niskog intenziteta, a zatim otvorenog. U petak, u akciji nezamislivoj prije nekoliko mjeseci, vlasti su na aerodromu u Bejrutu zaplijenile 2,5 miliona dolara u gotovini od putnika na letu iz Turske, navodno namijenjenih Hezbollahu, kojem je trebao novac za obnovu uništenih domova i naknadu raseljenima ili udovicama militanata.