Za mnoge je TSC Bačka Topola je tek egzotični detalj na evropskoj mapi fudbala. No, za mađarskog premijera i njegovu političku elitu, ovaj klub i njegov stadion simboliziraju mnogo više: spoj nacionalne politike, „soft power“ strategije i globalne promocije mađarskog identiteta kroz sport

Zagrebački Dinamo ovog četvrtka nastavlja svoje evropske nastupe a mjesto odigravanja utakmice protiv Maccabi Tel Aviva privuklo je gotovo jednaku pažnju kao i sam protivnik. Zbog sigurnosne situacije u Izraelu, Maccabi svoje domaćinstvo nije mogao obaviti u Tel Avivu, već na stadionu TSC Arene u Bačkoj Topoli, malom vojvođanskom gradu sa tek 11 hiljada stanovnika. Više od polovine stanovnika čine pripadnici mađarske nacionalne manjine, a upravo tu, u ovom tihom kraju sjeverne Srbije, Viktor Orbán je godinama gradio svoju viziju fudbala kao instrumenta nacionalnog ponosa i političkog utjecaja.

Za mnoge je TSC Bačka Topola je tek egzotični detalj na evropskoj mapi fudbala. No, za mađarskog premijera i njegovu političku elitu, ovaj klub i njegov stadion simboliziraju mnogo više: spoj nacionalne politike, „soft power“ strategije i globalne promocije mađarskog identiteta kroz sport.

Od dolaska na vlast početkom 2010-ih, Viktor Orbán nikada nije krio svoju strast prema fudbalu. Kao bivši amaterski igrač i redovni navijač na utakmicama, fudbal je za njega mnogo više od igre: on je metafora nacionalnog jedinstva, kolektivnog napora i pobjede. Dok su mnogi aspekti mađarskog društva u njegovom mandatu skliznuli u autoritarne obrasce, fudbalska infrastruktura je doživjela pravi procvat.

U Felcsútu, rodnom selu Orbána, nikla je Puskás akademija, raskošni kompleks koji nosi ime najvećeg mađarskog fudbalera svih vremena. Ta akademija postala je središte cijele mreže klubova i projekata, kako u Mađarskoj, tako i u susjednim državama u kojima žive mađarske manjine. Od Rumunije do Slovačke, od Hrvatske do Srbije, Orbánov fudbal izlazi izvan granica i postaje instrument nacionalnog jedinstva „preko Trianona“.

Simbol Orbánove „fudbalske diplomatije“ u Srbiji je TSC Bačka Topola. Klub, koji je nekada nosio ime AIK i igrao u nižim ligama, početkom 2000-ih praktično je nestao. Njegovo oživljavanje vezuje se za biznismena Jánosa Zsemberija, jednog od najbogatijih ljudi u Srbiji, čije telekomunikacijsko carstvo Sat Trakt posluje i u Bosni i Hercegovini.

Kada je Orbán 2018. godine stigao u Bačku Topolu, nije došao samo da prisustvuje otvaranju akademije vrijedne 9,5 miliona eura. Došao je da pokaže da je mađarska država spremna ulagati u „svoje ljude“ i van svojih granica. Stadion, akademija i modernizacija infrastrukture rezultat su oko 30 miliona eura koje su mađarske institucije, kompanije i fondacije uložile u ovaj projekt.

„Bez mađarske vlade ovo ne bi bilo moguće. Ovdje djeca iz sedamnaest naselja mogu čuvati jezik i igrati fudbal“, priznao je Zsemberi. Danas TSC ima škole u kojima igra na stotine djece, a klub redovno igra evropske utakmice i bilježi sportske uspjehe nesrazmjerne veličini sredine.

Bačka Topola nije usamljeni slučaj. TSC je dio šireg sistema u kojem se sve niti slijevaju ka Felcsútu. Puskás akademija ne nudi samo stručni nadzor i trenerske resurse, već i ideološku matricu: fudbal kao produžena ruka mađarskog nacionalnog projekta.

Igrači i treneri TSC-a učestvuju u zajedničkim kampovima, razmjenjuju iskustva i ideje. Orbánova vizija je jasna, stvaranje transnacionalne fudbalske mreže kroz koju će Mađarska održavati kulturni i politički utjecaj u susjedstvu. U toj mreži, svaki klub ima svoju ulogu, ali svi prepoznaju Felcsút kao centar.

Srbija nije jedina meta Orbánovih fudbalskih ambicija. U Rumuniji, klub Sepsi iz Sfântu Gheorghea, centra Sekelja, dva puta je osvojio nacionalni kup zahvaljujući investicijama mađarske vlade i kompanija poput MOL-a. U Slovačkoj, DAC Dunajská Sreda postao je bastion mađarskog identiteta, a na njegovoj modernoj MOL Areni dominiraju crveno-bijelo-zelene zastave.

Ni Hrvatska nije ostala po strani: tamošnji Osijek je dobio novi zamah i novi stadion kada je u njega ušao Lőrinc Mészáros, Orbánov oligarh i čelnik Puskás akademije. Time se fudbal koristi i kao kanal ekonomskog proboja, jer Mészáros i MOL šire poslovne operacije u regionu.

Ovi projekti prate istu matricu: ulaganje državnog novca putem Bethlen Gábor Fonda, povezivanje s lokalnim mađarskim zajednicama, i brendiranje fudbala kao simbola zajedništva.

Za Orbána, ulaganje u fudbal izvan granica nije samo kulturno ili sportsko pitanje. Ono je duboko političko. Vojvođanski Mađari, njih oko 185 hiljada, imaju pravo na mađarsko državljanstvo i glasaju na izborima u Mađarskoj. Svaka investicija u stadione, akademije ili klubove nosi i poruku: „Budimpešta brine o vama“.

TSC Bačka Topola, uz sav sportski uspjeh, tako postaje i instrument političkog utjecaja. Glasovi dijaspore pomogli su Orbánovom Fideszu da zadrži vlast, a fudbal je jedan od najupečatljivijih načina da se ti glasovi osiguraju. Ipak, dok se u Bačkoj Topoli grade stadioni, u Mađarskoj se sve glasnije čuju kritike. Porezni obveznici negoduju što milijarde forinti odlaze van zemlje, dok javne usluge poput zdravstva i obrazovanja trpe.

Orbánovi protivnici tvrde da je fudbal postao fetiš premijera, a ulaganja u klubove u Slovačkoj, Rumuniji ili Srbiji samo su način da se jača „etnički nacionalizam“ i održava lojalnost manjina. Skeptici ističu i sportski paradoks: dok Mađarska ulaže stotine miliona u akademije, rezultati nacionalne reprezentacije i dalje su skromni u poređenju s manjim zemljama poput Slovenije.

Bez obzira na kritike, TSC Bačka Topola danas ima status priče o uspjehu. Klub je u kratkom vremenu prošao put od anonimnog drugoligaša do redovnog učesnika evropskih takmičenja. Na TSC Areni igraju timovi iz cijele Evrope, a lokalna zajednica uživa infrastrukturu kakvu mnogi gradovi u regionu mogu samo sanjati.

Za Orbána, to je dokaz da fudbal može biti sredstvo međunarodne promocije. Kada Dinamo Zagreb i Maccabi Tel Aviv istrče na teren u Bačkoj Topoli, cijeli region vidjet će rezultat njegovog „soft power“ projekta.

Pojam „soft power“, koji je razvio Joseph Nye, odnosi se na sposobnost države da utiče na druge ne silom, već privlačnošću svoje kulture, ideja i vrijednosti. Orbán je fudbal pretvorio u ključni element mađarskog „soft powera“. Stadioni, akademije i klubovi postaju ambasade bez zastava: oni prenose poruku o mađarskoj brizi, snazi i prisutnosti. U regionu koji je često obilježen nacionalnim tenzijama, fudbal je za Orbána način da širi politički utjecaj.