Prije 29. aprila, situacija u Bosni i Hercegovini bila je iznimno napeta. Barikade na vsakom koraku, napadi srpskih paravojnih formacija, izvještaji i prvim brutalnim masovnim zločinima nad Bošnjacima… JNA, koja je trebala biti institucija koja osigurava mir, sve više je percipirana kao alat u rukama tadašnjeg političkog vodstva bosanskih Srba i srbijanskog režima sa Slobodanom Miloševićem na čelu.

Dana 29. aprila 1992. godine, Sarajevo je postalo mjesto presudne prekretnice u historiji Bosne i Hercegovine. U tom trenutku, kada su tenzije između etničkih zajednica dosegle vrhunac, svojevrsna drama odvijala se u kasarnama Jugoslavenske narodne armije (JNA). Ovaj događaj, koji je na direktan način utjecao na sudbinu grada i cijele zemlje, bio je rezultat dugotrajnih napetosti, političkih odluka i odlučnih koraka građana.

Prije 29. aprila, situacija u Bosni i Hercegovini bila je iznimno napeta. Barikade na vsakom koraku, napadi srpskih paravojnih formacija, izvještaji i prvim brutalnim masovnim zločinima nad Bošnjacima… JNA, koja je trebala biti institucija koja osigurava mir, sve više je percipirana kao alat u rukama tadašnjeg političkog vodstva bosanskih Srba i srbijanskog režima sa Slobodanom Miloševićem na čelu. U ovom kontekstu, Teritorijalna odbrana BiH, koja je počela sazrijevati kao izraz volje građana, odigrala je ključnu ulogu.

Na dan blokade, 29. aprila, pripadnici Teritorijalne odbrane pokrenuli su akcije s jasnim ciljem: spriječiti JNA da djeluje protiv građana i preuzme kontrolu nad gradom. Ovo je bilo vrijeme kada su ljudi, vođeni osjećajem prijetnje i straha, odlučili uzeti stvari u svoje ruke. U tom trenutku, blokada kasarni JNA postala je simbol otpora i borbe za opstanak.

Vođeni osjećajem zajedništva, pripadnici Teritorijalne odbrane okupili su se oko vojnih objekata, stvarajući prsten sigurnosti i pružajući podršku svojoj zajednici. Ova akcija podsjetila je građane Sarajeva na snagu zajedništva, koja je i tada bila ključna.

U tom trenutku, lideri Teritorijalne odbrane, koji su također dolazili iz različitih slojeva društva, shvatili su da im je potrebna strategija kako bi pobijedili u ovom nerazumljivom sukobu. Na terenu su se osmislili planovi, a među volonterima zavladala je odlučnost da se zaštite nevini civili.

S obzirom na to da je JNA tada bila pod pritiskom da podrži srpske političke ciljeve, blokada kasarni je postala ključno mjesto za održavanje ravnoteže snaga u gradu. Teritorijalna odbrana je, s druge strane, javno održavala stavove o zaštiti prava svih građana, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Kao odgovor na blokadu, JNA je počela djelovati uz svu silu koju je imala na raspolaganju u prvim danima maja pokušavajući zauzeti zgradu Predsjedništva BiH, ali su smjele akcije Teritorijalne odbrane onemogućile napredovanje JNA. Ova akcija pokazala je odlučnost građana da se bore za svoje pravo na opstanak, ali i da ne dopuste da ih prevladaju strah i beznađe.

U sukobu koji se odvijao, na scenu su stupili i međunarodni promatrači, koji su počeli obraćati pažnju na događaje u bivšoj Jugoslaviji. Blokada kasarni je, osim što je spriječila vojnu intervenciju JNA, izazvala i međunarodnu reakciju, koja je bila ključna u kasnijim pokušajima prekida sukoba.