Početkom rata, svjestan historijskog iskustva progona Bošnjaka, Hasanagić se angažirao na organizaciji samoodbrambenih jedinica. Od 1941. godine stao je na čelo muslimanske milicije u Priboju. Isprva sa 300 ljudi, jedinica je ubrzo narasla na 1.000 boraca. Milicija je imala uspjeha u odbrani Priboja i Pljevalja, posebno tokom četničkih napada između novembra 1941. i januara 1942., kada su na prostoru Uvca, Metaljke, Kopren Dola i Sastavaka četnici izvršili tri pokolja

Dok u Crnoj Gori i Srbiji svjedočimo apsurdnim inicijativama da se podižu spomenici četničkim komandantima poput Pavla Đurišića, osobe pod čijim je zapovjedništvom tokom februara 1943. ubijeno najmanje 9.200 Bošnjaka u Pljevljima, Priboju, Foči i Čajniču,  važno je podsjetiti na likove iz sandžačke bošnjačke historije čije ime se rijetko spominje. Jedan od njih je Ćamil Hasanagić (1917–1945), vođa muslimanske milicije koji je u vihoru rata stajao na čelu samoodbrambenih jedinica bošnjačkog naroda.

Nakon spaljivanja bjelopoljskog sreza u januaru 1943, četničke trupe Pavla Đurišića krenule su u ofanzivu prema Pljevljima i Priboju. U selu Kasindole kod Priboja, Bošnjaci su ubijeni dok su obavljali džuma-namaz. Nakon pada Bukovice i sela u čajničkom kotaru, četnici su izbili na Drinu, spaljujući bošnjačka sela i ubijajući civile.

Prema četničkim izvještajima, do 13. februara 1943. pogubljeno je 1.200 boraca i 8.000 civila. Dio izbjeglica probio se ka Čajniču i Metaljci, dok su drugi presječeni oko rijeka Lima i Drine. Italijanske okupacione vlasti, umjesto zaštite Bošnjaka, čak su hapšenjem i pasiviziranjem lokalnih milicija doprinijele katastrofi.

U Prijepolju je 28. februara 1943. sazvana konferencija o zbivanjima u Sandžaku. Prisustvovali su italijanski generali i delegati, a sa bošnjačke strane muftija Derviš ef. Šećerkadić iz Pljevalja, Ćamil Hasanagić iz Priboja, Murat ef. Šećeragić, Alija Agičić i Mujezin Somun iz Čajniča. Bošnjaci su apelovali na Italijane da ih zaštite, no general Mentasti je odgovorio da bi “čitava armija bila potrebna samo za Sandžak” i preporučio Bošnjacima da se sporazumiju s četnicima.

Ćamil Hasanagić rođen je 1917. godine u uglednoj i bogatoj pribojskoj porodici Hasanagića, od oca Mehmed-bega i majke Hajrije. Otac mu je pridavao veliku važnost obrazovanju i pažljivo je birao kojem će sinu omogućiti dalje školovanje. Izbor je pao na živahnog i bistrog Ćamila.

Studirao je pravo na Univerzitetu u Beogradu, gdje je stekao diplomu Pravnog fakulteta. Govorio je tri strana jezika – njemački, italijanski i španski. Po završetku studija vratio se u Priboj i zaposlio kao zamjenik načelnika pribojske žandarmerije.

Početkom rata, svjestan historijskog iskustva progona Bošnjaka, Hasanagić se angažirao na organizaciji samoodbrambenih jedinica. Od 1941. godine stao je na čelo muslimanske milicije u Priboju. Isprva sa 300 ljudi, jedinica je ubrzo narasla na 1.000 boraca. Milicija je imala uspjeha u odbrani Priboja i Pljevalja, posebno tokom četničkih napada između novembra 1941. i januara 1942., kada su na prostoru Uvca, Metaljke, Kopren Dola i Sastavaka četnici izvršili tri pokolja. Oni koji su ga poznavali kažu da je Ćamil bio krupna i markantna ličnost, „neprijateljima je ulijevao strah, a muslimanima samopouzdanje“.

Situacija nakon kapitulacije Italije 1943. bila je izuzetno složena. U Sandžaku se preklapalo više interesa, partizanskih, četničkih, njemačkih, pa i ustaških i albanskih nacionalističkih. Bošnjačke mase bile su pretežno protiv saradnje s četnicima, plašeći se novih pokolja, ali vođe muslimanskih milicija, među kojima i Hasanagić, nastojale su održavati kontakte sa četnicima i Nijemcima.

U septembru 1943. Hasanagićeva milicija učestvovala je u borbama u Prijepolju, gdje su četnici zauzeli grad nakon teških okršaja s njemačkim trupama i muslimanskim jedinicama. Kasnije iste godine, po dolasku njemačkog komandanta Sandžaka Karla von Kremplera, Hasanagić je dobio odobrenje da reorganizuje pribojsku miliciju. Formirao je dvije čete, jednom je komandovao Nedžib Lapo, a drugom njegov brat Emin. Tražio je i dobio njemačke oficire-instruktore za obuku.

Ćamil Hasanagić, već prigodno obučen u njemačku uniformu, iz Priboja dolazi u Novi Pazar i Sjenicu i dobiva njemačku dozvolu da formira pribojsku muslimansku miliciju kojoj su Nijemci dali nešto lakog i teškog naoružanja. Zapovjednik milicije postaje Hasanagić, koji formira dvije čete, jednu pod vodstvom Nedžiba Lape, a drugu pod svojim bratom Eminom.

Ova jedinica muslimanske milicije bila je još duže vrijeme odjevena u talijanske uniforme. Hasanagić je nakon formiranja milicije tražio od novog njemačkog zapovjednika sandžaka Karla von Kremplera da mu pošalje njemačke časnike za obuku svojih vojnika, pri čemu mu je ovaj poslao dva časnika rodom iz Banata koji od tada vježbaju i obučavaju pripadnike Hasanagićeve milicije.

Ćamil Hasanagić i njegovi saborci često su održavali zborove u muslimanskim mjestima, nazivajući partizane “pljačkašima” i zagovarajući saradnju s Nijemcima. To je bila politika preživljavanja, ali i put koji je bošnjačke milicije vodio u sukobe sa NOVJ.

Kapitulacija Italije u septembru 1943. dovela je do previranja u Sandžaku. Dok su partizanske jedinice kratkotrajno ovladale prostorom, Nijemci su ubrzo preuzeli kontrolu. SS-oficir Karl von Krempler reorganizovao je muslimanske milicije u SS-policijsku pukovniju samozaštite Sandžaka, poznatu kao “Legija Krempler”.

Ćamil Hasanagić, već u njemačkoj uniformi, dobio je odobrenje da formira pribojsku muslimansku miliciju kojoj je dodijeljeno i nešto lakog i teškog naoružanja. Postavio je dvije čete – jednom je komandovao Nedžib Lapo, a drugom njegov brat Emin. Po njegovom zahtjevu, njemački oficiri-instruktori iz Banata obučavali su njegove ljude.

Tokom ovog perioda muslimanske milicije su, u skladu s potrebama okupacionih vlasti, povremeno učestvovale u zajedničkim operacijama protiv partizana. Istovremeno, Hasanagić i drugi vođe milicija organizovali su zborove u bošnjačkim selima, gdje su partizani predstavljani kao “pljačkaši”, dok je saradnja s Nijemcima prikazivana kao nužna za opstanak stanovništva.

Nakon povlačenja njemačkih trupa i ulaska partizana 1945. godine, Ćamil Hasanagić je uhapšen. Odveden je i od tada mu se gubi svaki trag. Pretpostavlja se da je ubijen bez suđenja, a mjesto njegovog ukopa nikada nije otkriveno.

Ćamil Hasanagić je oličenje tragične sudbine sandžačkih Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu. U vremenu kada su Pavle Đurišić i njegovi četnici palili i ubijali hiljade civila, Hasanagić je pokušavao organizovati otpor i zaštitu svoga naroda. No splet ratnih okolnosti i politika okupacionih sila odveo je muslimanske milicije i u saradnju s Nijemcima, što je ostavilo težak historijski pečat.

Danas, kada se u Crnoj Gori i Srbiji podižu spomenici četničkim komandantima, ime Ćamila Hasanagića nestaje iz kolektivnog pamćenja. A upravo on simbolizira jedno drugo lice Sandžaka, lice naroda koji je bio pritisnut između genocidne četničke politike i pragmatične kolaboracije, boreći se prvenstveno za vlastiti opstanak.