Prelazak na demokratiju u Bugarskoj nije bio lahak, ali je prošao bez prolijevanja krvi za razliku od raspada Jugoslavije. Demokratske vlasti Bugarske bile su svjesne krvave prošlosti Balkana i zategnutih međuetničkih odnosa pa su svojom hrabrom odlukom iz januara 1992. bili prvi koji će priznati nezavisnost Bosne i Hercegovine.
Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine 25. januara 1992. na burnoj i teškoj sjednici donosi Odluku o raspisivanju referenduma na kojem će odlučiti o budućnosti.
„Konstatiram da je skupština BiH jednoglasno usvojila odluku o raspisivanju republičkog referenduma za utvrđivanju statusa Bosne i Hercegovine“, rekao je tada Mariofil Ljubić, potpredsjednik Skupštine S RBiH. 29. februara i 1. marta 1992. godine Bosanci i Hercegovci su odlučili. Čak 99 posto od 64 posto izašlih na referendum dalo je svoj glas ZA nezavisnost. Time je bio otvoren put ka međunarodnom priznanju.
„Bosna i Hrecegovina konačno izlazi na svoj put do slobode i dostojansatva“, riječi su Alije Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva R BiH (29.02.1992).
Prva priznanja neke države inače uslijede nakon referenduma, ili odluke parlamenta ili nekog drugog tijela. Dešavalo se kroz historiju da pojedine države u znak podrške narodima koji se bore za slobodu priznaju njihovu nezavisnost prije službenog akta same države koja biva priznata. To su historijski presedani, a takav presedan povezuje Bosnu i Hercegovinu i Bugarsku.
Nezavisnost naše domovine mjesec i po prije referenduma, 31. januara 1992. godine, priznala je Bugarska, i to sredinom januara 1992. godine na osnovu odluke Skupštine Republike Bosne i Hercegovine o suverenosti.
Primjer Bugarske slijedila je Republika Turska, koja je Bosnu i Hercegovinu također priznala prije održavanja referenduma o nezavisnosti, odnosno 6. februara 1992. godine. Nakon održavanja referenduma, uslijedilo je priznanje od Španije 12. marta, Libije 17. i Irana 31. marta. Ipak, masovnija priznanja uslijedila su nakon što je 6. aprila 1992. godine Bosnu i Hercegovinu priznala Njemačka 6. aprila. Dan kasnije priznala nas je Kanada, a 8. aprila Sjedinjene Američke Države.
Dana 22. maja 1992. godine tada Republika Bosna i Hercegovina postala je članicom Ujedinjenih nacija, a ispred sjedišta u New Yorku podignuta je bosanskohercegovačka zastava s ljiljanima.
Veze između Bosne i Hercegovine i Bugarske historijski su utemeljene na zajedničkoj slavenskoj osnovi te na povezanosti kroz zajednički život u okviru Osmanske države.
Historijska odluka Bugarske mora se sagledati u kontekstu složenih odnosa na Balkanu tokom 20. stoljeća. Početkom 1992. godine bila su još svježa sjećanja na pad režima Todora Živkova, koji je 10. novembra 1989. godine završio 35 godina dugu vladavinu Bugarskom.
Prelazak na demokratiju u Bugarskoj nije bio lahak, ali je prošao bez prolijevanja krvi za razliku od raspada Jugoslavije. Demokratske vlasti Bugarske bile su svjesne krvave prošlosti Balkana i zategnutih međuetničkih odnosa pa su svojom hrabrom odlukom iz januara 1992. bili prvi koji će priznati nezavisnost Bosne i Hercegovine.
