Izrael praktično više nema stvarnog protivnika u regiji. Potpuni poraz Hezbollaha u Libanu i dolazak proameričkog predsjednika na vlast okončali su napade milicije na sjever Izraela. S druge strane, gotovo pa da su postali svakodnevni napadi izraelske avijacije, koja gađa jug i istok Libana, unatoč sporazumu o prekidu vatre potpisanom prošlog novembra
Dok evropske države odlučuju, nakon godinu i po ofanzive na Gazu, o tome kakve sankcije uvesti protiv izraelske vlade zbog njenog posljednjeg i najsmrtonosnijeg napada na Pojas Gaze, arapske zemlje ponovo pozivaju na okončanje sukoba.
Okupljeni u raskošnoj dvorani u Bagdadu, čelnici Arapske lige prošle su sedmice potpisali zajedničku deklaraciju kojom pozivaju međunarodnu zajednicu da „izvrši pritisak kako bi se okončalo krvoproliće i osigurao nesmetan ulazak hitne humanitarne pomoći u sva ugrožena područja Gaze”.
Među njima su Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE), prve destinacije Donalda Trumpa na njegovoj prvoj bliskoistočnoj turneji u drugom predsjedničkom mandatu. Zaljevske sile natječu se za naklonost američkog čelnika unatoč njegovim izjavama u korist protjerivanja Palestinaca iz enklave. U Rijadu su Trump i saudijski prijestolonasljednik Mohamed bin Salman sklopili odbrambeni sporazum.
Isto tako, Katar je predsjedniku darovao luksuzni Boeing 747, koji bi trebao poslužiti kao novi Air Force One. Ta monarhija bila je jedan od najvećih donatora Hamasa, kako je juče priznao Benjamin Netanyahu.
Izvještaj objavljeno u lokalnim medijima navodi kako je izraelski premijer primio dva upozorenja od izraelske unutrašnje obavještajne agencije Shin Bet da zaljevska država već 2019. i 2020. finansira islamističku organizaciju, no Netanyahu je ipak dopustio prenos sredstava.
Doha je, uz Kairo, postala glavno poprište beskonačnih krugova pregovora između Hamasa i Izraelaca, koji nisu spriječili aktualnu ofanzivu izraelske vlade s ciljem da „preuzme kontrolu nad Gazom”. U međuvremenu, Emirati ostaju privrženi Abrahamovim sporazumima o normalizaciji odnosa s Izraelom, uz konkretne dogovore u području tehnologije i ekonomije.
Sve tri arapske zemlje uložile su milione dolara u humanitarnu pomoć i finansiranje bolnica unutar palestinske enklave, no istovremeno ih se optužuje da ne vrše dovoljan pritisak za obustavu napada na Gazu, u kojoj je prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi poginulo više od 53.762 osoba, a ranjeno njih 122.197.
Takođe se preispituje i ulogu Egipta, jedine zemlje koja graniči s Pojasom Gaze i u koju je Trump predložio premještaj gotovo dva miliona Palestinaca. Vlada Abdela Fataha el-Sisija postavila je crvene linije koje je Izrael prekršio bez ikakvih posljedica. Humanitarna pomoć i hrana ulaze kroz prelaz Rafah, koji Izraelske odbrambene snage (IDF) kontroliraju od maja prošle godine, a kroz koji jedva prolazi pokoji kamion s hranom.
Egipat i dalje odlučno odbija prihvatiti raseljene Palestince na svom teritoriju jer bi to značilo “gubitak njihove zemlje”. Istom se politikom vodi i jordanski kralj Abdulah. Ipak, obje zemlje ekonomski ovise o Sjedinjenim Američkim Državama, a Egipat i o zajmu Međunarodnog monetarnog fonda kako bi održao svoju valutu.
Izrael praktično više nema stvarnog protivnika u regiji. Potpuni poraz Hezbollaha u Libanu i dolazak proameričkog predsjednika na vlast okončali su napade milicije na sjever Izraela. S druge strane, gotovo pa da su postali svakodnevni napadi izraelske avijacije, koja gađa jug i istok Libana, unatoč sporazumu o prekidu vatre potpisanom prošlog novembra.
Posljednja karika u lancu je Sirija. Nakon pada Bašara al-Asada – saveznika Irana – Izrael se isprva protivio novoj vladi koju vode islamisti, te je prošlog mjeseca napao područje u blizini predsjedničke palače u Damasku. No nedavni sastanak u Rijadu između Trumpa i novog sirijskog čelnika Ahmeda el Share te najava ukidanja američkih sankcija sirijskoj privredi promijenili su geopolitičku situaciju.
Prema izraelskim medijima, dvije zemlje vode diskretne pregovore u Azerbejdžanu o mogućem ulasku Sirije u Abrahamove sporazume. Pitanje Palestine izostavljeno je iz govora El Share, koji se sada fokusira isključivo na obnovu vlastite razorene zemlje. (IZVOR: La Vanguardia)
