Maroko, stalan klijent izraelske vojne industrije, istovremeno šalje humanitarnu pomoć Gazi preko aerodroma Ben-Gurion

Marokanska vojska priprema se za kupovinu borbenih kupola za oklopna vozila od izraelske kompanije Elbit Systems, uz posredništvo indijskog koncerna Tata, izvijestio je indijski odbrambeni portal IDRW.

Ovo je posljednji u nizu vojnih ugovora između Izraela i Maroka, koji sve više jačaju saradnju na terenu. Prije tri sedmice, vojnici izraelske Golani brigade stigli su u Maroko kako bi sudjelovali u zajedničkoj vježbi s američkim snagama.

No saradnja ima i specifičnu dimenziju: tokom prošle godine, marokanski transportni avioni sletjeli su na međunarodni aerodrom Ben-Gurion noseći desetke tona hrane i lijekova za stanovnike Gaze – što nijednoj drugoj zemlji nije bilo dopušteno. Istovremeno, deseci hiljada Marokanaca sudjelovali su u pro-palestinskim prosvjedima diljem zemlje.

Tako izraelska vojna industrija ostvaruje profit prodajom oružja arapskoj zemlji koja javno osuđuje humanitarnu katastrofu u Gazi.

U februaru ove godine, francuski finansijski sedmičnik  La Tribune objavio je kako je Elbit pobijedio na konkursu za isporuku 36 samohodnih haubica ATMOS 2000, u vrijednosti između 150 i 200 miliona eura. U aprilu su marokanski mediji izvijestili da je vojska testirala i višecijevni raketni sistem PULS iste kompanije.

Prema podacima Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI), Elbit je treći najveći dobavljač oružja Maroku, s udjelom od 11 posto.

Prošlog ljeta, izraelska državna kompanija Israel Aerospace Industries navodno je zaključila ugovor vrijedan milijardu dolara o prodaji satelita Maroku. Istodobno, Rafael Advanced Defense Systems bio je u pregovorima o isporuci mobilnog sistema protivzračne odbrane SPYDER.

Maroko je jedan od ključnih faktora u porastu izraelskog izvoza naoružanja u zemlje Abrahamovih sporazuma – Maroko, Bahrein, Sudan i Ujedinjene Arapske Emirate – koji je prošle godine dosegnuo 1,8 milijardi dolara.

Izraelski odbrambeni establišment nastoji postati ključni strateški partner Maroka. Cilj je pokazati i drugim arapskim zemljama koristi takve saradnje, u nadi da bi to moglo doprinijeti i posredno pomoći Palestincima, za razliku od dosadašnjeg konfrontacijskog pristupa.

Tokom nedavnih vojnih vježbi, izraelski kontingent bio je mali, a domaćini su pokrivali većinu troškova, uključujući smještaj. Izraelci su trenirali na nepoznatom terenu – u planinama, šumama i na obali Atlantskog oceana – te su učili i od američkih snaga. Tokom vježbi, marokanska strana nije spominjala rat u Gazi.

Ova saradnja dio je strategije kralja Muhameda VI. koji ubrzano modernizira oružane snage. Marokanski vojni budžet za 2024. godinu iznosi 5,5 milijardi dolara – znatno manje od izraelskog, ali s ambicioznim planovima.

„U Maroku su česti protesti a vlada dopušta narodu da izrazi svoje mišljenje,“ kaže Einat Levi, savjetnica za izraelsko-marokansku saradnju pri Institutu Mitvim blizu Tel Aviva. „No u pozadini se mogu prepoznati i strani interesi i politički akteri, osobito u kontekstu predstojećih izbora.“

U novembru 2023., tadašnji vođa Hamasa Khaled Mešal obratio se putem videopoziva okupljenima na skupu solidarnosti u Maroku, pozvavši ih na masovne proteste. Takav izravan apel razljutio je mnoge Marokance jer se smatrao miješanjem u unutrašnje poslove zemlje – pravo koje pripada isključivo kralju.

Tokom prošlogodišnjih protesta, nakon ubistva vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha, u Maroku su se pojavili i njegovi plakati. Identifikacija sa šiitskim liderom u pretežno sunitskoj zemlji izazvala je zabrinutost, a neki mediji počeli su nazivati demonstrante „iranskim Marokancima“.

Maroko, koji se nalazi u američki predvođenoj vojnoj koaliciji, suočen je s graničnim sporovima s Alžirom i iransko-potpomognutim pokretom Polisario u Zapadnoj Sahari. Saradnja s Izraelom, u okviru šireg sigurnosnog okvira, predstavlja pokušaj odvraćanja destabilizirajućih aktera u regiji.

„Nakon sedmog oktobra 2023. godine, situacija se promijenila,“ kaže Levi. „Rat je utjecao na diplomatske odnose, koji su sada oprezniji i rjeđi. Ipak, civilni odnosi ostaju čvrsti – turizam, kulturne veze, službene posjete.“

Unatoč tome, rat u Gazi ozbiljno je usporio privrednu saradnju. Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i zaštiti investicija su na čekanju, a planirani zajednički projekti su zamrznuti. Izraelski ministar finansija Bezalel Smotrich, poznat po krajnje desničarskim stavovima, percipiran je kao prepreka u sklapanju takvih sporazuma.

Marokanski zvaničnici pomno prate politička zbivanja u Izraelu, uključujući ulogu krajnje desnih stranaka poput Smotrichove Religiozne cionističke stranke i Otzma Yehudit Itamara Ben-Gvira. Kralj Muhamed VI. sebe smatra zaštitnikom islamskih svetih mjesta, a Maroko predsjedava Jerusalemskim odborom Organizacije islamske saradnje.

Izraelska politika kojom se potiče veća sloboda molitve Jevreja na Brdu hrama (Al-Aksa) izaziva nelagodu kod mnogih Marokanaca. Proslavljanje sporazuma s Marokom koje predvode Smotrich i Ben-Gvir vjerojatno neće naići na recipročan gest iz Rabata. (IZVOR: Haaretz)