Edin Zujović, voditelj transfuziološke službe u Vukovarskoj ratnoj bolnici 1991. kazao je u emisiji “Studio 4” Hrvatske televizije kako se i nakon 35 godina djelatnici koji su izašli iz pakla Vukovara, a koji su profesionalno radili svoj posao, nalaze i pričaju o sadašnjosti i budućnosti

U nemogućim uvjetima, bez struje, vode, osnovnih lijekova i zaliha krvi, branili su život. Pod stalnim granatiranjem u podrumskim prostorijama pružali su pomoć ranjenicima i civilima tijekom najtežih dana opsade Vukovara. Liječnici, medicinske sestre i tehničari vukovarske Ratne bolnice iz 1991. godine – simboli hrabrosti i humanosti – ove godine predvode Kolonu sjećanja. 

Danas, uoči Dana sjećanja okupit će se na “Zagrljaju”,  tihom, ali snažnom susretu na kojem će se prisjetiti što znači biti u službi zdravstva i skrbi za one koji to trebaju. Inicijator “Zagrljaja” Edin Zujović, zagrebački je liječnik koji je u sptembru ‘91. dragovoljno otišao u vukovarsku bolnicu i ondje vodio transfuziološku službu.

Edin Zujović, voditelj transfuziološke službe u Vukovarskoj ratnoj bolnici 1991. kazao je u emisiji “Studio 4” Hrvatske televizije kako se i nakon 35 godina djelatnici koji su izašli iz pakla Vukovara, a koji su profesionalno radili svoj posao, nalaze i pričaju o sadašnjosti i budućnosti u “Zagrljaju”.

– Mi nismo izašli iz vukovarske bolnice samo ranjene duše, već i ranjenog ponosa. Oni koji su činili zločine su nam pokušavali reći, posebno nakon pada grada, da smo ništa i pokušali nam uništiti ponos, kazao je.

– Mi se nismo poznavali, ali smo se toliko zbližili u tri mjeseca vukovarske bolnice 1991., da su svi oni moji braća i sestre, istaknuo je.

Naglašava kako je Vukovar postao njegov novi dom i grad njegovog drugog rođenja gdje je stekao prijatelje i iskustvo koje škola ni fakultet ne može dati.

– Svi smo davali najbolje od sebe, dijelili smo znanje i tehniku. Što se tiče mog posla, brinuo sam se o zalihama krvi koja je uvijek u frižiderima bila na raspolaganju. U 3 mjeseca ni jedan ranjenik nije ostao bez krvi u operativnoj ni postoperativnoj skrbi, istaknuo je.

Transfuziološka ekipa vukovarske bolnice je radila vrlo profesionalno, kao da joj ne padaju granate na grad, kao da joj ne dolaze ranjenici jedan za drugim. – U tri mjeseca napravili smo 10 akcija diljem Vukovara. Skloništa su bila mjesto gdje smo prikupljali i obnavljali rezerve krvi. Djelatnici bolnice, civili, branitelji koji su dolazili u bolnicu, svi su davali krv, prisjeća se.

Dodaje kako je bolnica strašno izgledala izvana, ali unutar nje je bio život zdravstvenih djelatnika koji su skrbili za ranjenike. – Moralo se sve raditi po postulatima zdravstvene skrbi. U vukovarskoj transfuziji je bilo sve kao da se radi u Zagrebu. Bili smo obavezni da svi oni koji primaju krv budu sigurni, naglasio je.

Gostovanje Edina Zujovića u program Hrvatske televizije pogledajte OVDJE.