Na izraelskim parlamentarnim izborima dvije koalicije arapsko-izraelskih stranaka gotovo su udvostručile broj svojih poslanika u Knesetu, postavši nezaobilazan politički jezičak na vagi bez kojeg opozicija ne može preuzeti vlast, niti Benjamin Netanyahu može zadržati premijersku fotelju

Izbori za Kneset, koji su zabilježili najveću izlaznost u Izraelu u posljednjih pola stoljeća, rezultirali su tako tijesnim odnosom snaga da nijedan tradicionalni cionistički blok ne može samostalno formirati parlamentarnu većinu. Desničarski tabor okupljen oko aktuelnog premijera Benjamina Netanyahua osigurao je 53 mandata, što je daleko od 61 poslanika neophodnog za sastavljanje vlade. S druge strane, opozicioni blok na čelu s Gadijem Eisenkotom broji 48 zastupnika.

U prvoj velikoj izbornoj provjeri nakon tragičnih događaja od sedmog oktobra, ključ formiranja buduće izraelske izvršne vlasti ne drže ni dojučerašnji generali ni vođe desničarskih pokreta, već dvojica palestinskih političara s izraelskim državljanstvom: Mansour Abbas i Yousef Jabareen.

Njih dvojica predvode najjače političke opcije koje okupljaju arapsku manjinu u Izraelu (koja čini oko 20 procenata ukupnog stanovništva zemlje). Prema prebrojanim glasovima, Abbasova Ujedinjena arapska lista (Ra'am) i Jabareenova Zajednička lista osvojile su ukupno 19 poslaničkih mjesta (11 za Zajedničku listu i 8 za Ra'am). Ovaj rezultat predstavlja historijski maksimum arapske političke reprezentacije u Knesetu, čime je skoro udvostručen učinak s prethodnih izbora na kojima su zajedno imale 10 mandata.

Mansour Abbas, rođen 1974. godine u gradu Magharu na sjeveru Izraela, po zanimanju je aktivni stomatolog i vodeća figura arapske politike u zemlji. Iako dijeli prezime s predsjednikom Palestinske samouprave Mahmoudom Abbasom, među njima nema dokazane srodstvene veze. Abbas otvoreno zagovara pravo na povratak palestinskih izbjeglica i uspostavljanje nezavisne palestinske države, stavove koje većina izraelskih cionističkih stranaka odbacuje, ali je u isto vrijeme izgradio imidž vrhunskog političkog pragmatičara.

Abbas je član Ra'ama od 2007. godine, gdje je odigrao ključnu ulogu u oblikovanju doktrine umjerenog islamizma koja prihvaća djelovanje unutar institucionalnog i pravnog okvira Države Izrael. Ulaskom u Kneset 2011. godine, a potom i preuzimanjem kormila stranke, Abbas je povukao potez koji je promijenio političku dinamiku zemlje: pred izbore se odvojio od Zajedničke liste pod parolom da je spremna koalirati sa svakim političkim akterom, bilo sa ljevice ili desnice,  koji je voljan raditi na poboljšanju životnog standarda, sigurnosti i infrastrukture za arapske građane Izraela.

Njegova teza bila je jasna: arapska zajednica ne smije ostati zarobljena u ulozi vječite i neefikasne opozicije. Taj kontroverzni manevar pokazao se dalekovidnim 2021. godine, kada je Ra'am ušao u šarenu koalicionu vladu koja je nakratko svrgnula Netanyahua. Bilo je to prvi put u historiji Države Izrael da je jedna autohtona arapska stranka postala zvanični dio vladajuće većine.

U aktuelnom postizbornom raspletu, Abbas ponovo potvrdjuje spremnost na dogovor. Stranka je već potvrdila da je otvorena za podršku opozicionom lideru Gadiju Eisenkotu s ciljem, kako Abbas ističe, „smjene aktuelne vlasti na gotovo svaki mogući način“. Njegov najbliži saradnik i drugi čovjek na listi Ra'ama, Yoav Segalovitz, inače bivši zastupnik i cionistički Jevrej, predstavlja živi dokaz Abbasove strategije građenja političkih mostova.

Za razliku od Abbasovog fokusiranja na socijalno-ekonomska pitanja i pragmatizam, Yousef Jabareen, lider ponovo ujedinjene Zajedničke liste, predstavlja principijelniju i ideološki čvršću struju. Rođen 1972. godine u gradu Umm al-Fahm, Jabareen je istaknuti pravnik i profesor ustavnog prava. Prethodno je obnašao dužnost poslanika ispred ljevičarske stranke Hadash u periodu od 2015. do 2020. godine.

Jabareen je na čelu koalicije koja je na ovim izborima osvojila 11 mandata ostvario impresivan povratak na veliku scenu. Iako dijeli cilj sa Abbasom u pogledu rušenja Netanyahua i stvaranja palestinske države, Jabareenovi zahtjevi znatno dublje zasijecaju u ustavno-pravni poredak Izraela, s fokusom na ukidanje diskriminatornih zakona i punu nacionalnu i građansku ravnopravnost Arapa.

Odmah po objavi rezultata, Jabareen je poslao nedvosmislenu poruku političkom establišmentu u Jerusalemu: „Javnost je rekla svoje. Vlada ukaljana krvlju mora otići. Dokazali smo da smo politička snaga koja se više ne može ignorisati i da se budućnost na ovim prostorima ne može graditi bez našeg glasa.“

Iako su zbirni rezultati opozicionih stranaka i arapskih koalicija pokazali da anti-Netanyahu tabor ima ukupno 67 od 120 mjesta u Knesetu, put do formiranja kabineta izuzetno je trnovit. Problem leži u faktu da su tri jevrejske opozicione stranke (Yashar, B'Yachad i Yisrael Beytenu) tokom kampanje izričito odbacivale mogućnost ulaska u zvaničnu koaliciju s arapskim opcijama.

Ipak, dojučerašnji lider opozicije Yair Lapid proglasio je pobjedu nad Netanyahuom, naglasivši da je dosadašnji premijer doživio slom. Lapid napominje da od 53 mandata koliko je osvojio Netanyahuov blok, čak 13 pripada ultraortodoksnim strankama (United Torah Judaism i Shas) koje sam desničarski blok često ne smatra klasičnim cionističkim opcijama.

„Netanyahu je ostao na svega 40 čisto desničarskih poslanika. Nemoguće je da sastavi većinu. Mi smo pobjednici, možda nismo pobijedili nokautom, ali pobjeda na bodove je i dalje pobjeda“, poručio je Lapid. On je pozvao izraelsku javnost na strpljenje, objašnjavajući da se formiranje vlade u ovakvim okolnostima odvija daleko od kamera, u malim prostorijama, i da zahtijeva sporu i preciznu taktiku.

Pritisnut pravnim procesima i nezadovoljstvom javnosti, Benjamin Netanyahu lansirao je žestoku kampanju s ciljem osporavanja legitimiteta izbornih rezultata. Bez ponuđenih materijalnih dokaza, optužio je arapske stranke da su „ukrale izbore“ pomoću ilegalnog novca iz inostranstva i za račun „terorističkih struktura“. Pod pritiskom njegove stranke Likud, Centralna izborna komisija zatražila je od unutrašnje obavještajne službe Shin Bet da pokrene istragu o navodnim nepravilnostima. Međutim, pritisak s terena govori drugačije. Građanski pokret Zazim prikupio je blizu 50.000 potpisa izraelskih građana koji zahtijevaju od opozicije da uključi arapske stranke u vladajuću koaliciju. Gotovo polovina potpisa prikupljena je odmah nakon objave rezultata.

Izvršna direktorica pokreta Zazim, Raluca Ganea, ističe da je podrška javnosti jevrejsko-arapskoj saradnji daleko veća nego što to prikazuju političke debate: „Glasovi arapskih građana imaju potpuno jednaku težinu kao i glasovi svih ostalih građana Izraela. Arapske stranke moraju biti tretirane kao legitimni partneri. Ovi izbori su dokazali da će se budućnost izraelske demokratije lomiti upravo na pitanju jevrejsko-arapskog partnerstva.“ Ganea podsjeća i na licemjerje političkih aktera, ističući da je i sam Likud u prošlosti vodio direktne pregovore s Abbasovim Ra'amom kada je to odgovaralo Netanyahuu.

Niti Eisenkot niti ostatak opozicionog bloka više ne mogu ignorirati činjenicu da bez podrške najmanje 13 poslanika iz redova Ra'ama i Zajedničke liste preuzimanje vlasti ostaje pusta želja.

Ovo postavlja ključno pitanje izraelske politike u narednim sedmicama: šta će Mansour Abbas i Yousef Jabareen trażyć zauzvrat? Dok Abbas insistira na konkretnim ekonomskim planovima, budžetskim izdvajanjima za arapske općine, suzbijanju stope kriminala u arapskim sredinama i infrastrukturi, Jabareen očekuje političke ustupke u pravcu priznanja prava palestinskog naroda i zaustavljanja diskriminatornih zakonskih rješenja.

Ulaskom u fazu u kojoj svaki glas odlučuje, Izrael se nalazi pred historijskim raskršćem. Dvojica palestinskih lidera, koji su godinama potiskivani na margine političkog odlučivanja, danas u rukama drže ključeve kabineta u Jerusalemu. Njihova odluka ne samo da će odrediti političku sudbinu Benjamina Netanyahua, već će uveliko definisati i budući karakter izraelske demokratije.

IZVOR: Bosna.hr, ABC, Haaretz, Al Jazeera