Ono što nju izdvaja jeste to što zadržala sjećanje na svaku od svojih uloga tokom minulih stoljeća. Ova katedrala pretrpjela je tatarsku invaziju, osmansko osvajanje, poplave, požare i brutalnu opsadu tokom Drugog svjetskog rata.

Mnogo je vjerskih objekata koji su u različitim epohama služili različitim religijskim zajednicama kao bogomolje. Postoji crkva koja je bila jedno vrijeme crkva, pa zatim džamija, pa opet crkva. Ali to samo po sebi nije posebno interesantno. Ono što nju izdvaja jeste to što zadržala sjećanje na svaku od svojih uloga tokom minulih stoljeća. Ova katedrala pretrpjela je tatarsku invaziju, osmansko osvajanje, poplave, požare i brutalnu opsadu tokom Drugog svjetskog rata.

Riječ je o Župnoj crkvi u Unutrašnjem gradu u Budimpešti (Belvárosi Plébániatemplom ili Budapest-Belvárosi Nagyboldogasszony Plébánia), smještenoj u blizini Elizabetinog mosta. Ona je jedna od najprepoznatljivije dizajniranih crkava u Mađarskoj i najstarija u Budimpešti.

To je jedina crkva u Mađarskoj u kojoj se, prema arheološkim istraživanjima, mogu pronaći svi stilski elementi koji datiraju od rimskog doba do sredine 20. stoljeća.

Rimska tvrđava

Crkva je fascinantna i za posjetioce i za opsesivne historičare umjetnosti. Lokalitet je bio poprište ljudske aktivnosti skoro 2000 godina.

Historija Budimpešte seže hiljadama godina unazad. Neka područja, poput današnje Óbude, bila su naseljena još u Rimskom carstvu i pripadala su provinciji Panoniji. Ovdje su izgrađeni vojni grad Aquincum i grad Aquincum.

Na peštanskoj strani, nasuprot današnjeg brda Gellért, Rimljani su u 2. vijeku izgradili tvrđavu Contra Aquincum. U to vrijeme, sadašnji centar grada još je bio ostrvo, okružen vodom i močvarom.

Contra-Aquincum je ojačan nakon invazije barbara na Panoniju u 3. vijeku nove ere. Tokom arheoloških iskopavanja u tom području pronađene su cigle i portret Marka Aurelija, koji su otkrili datum izgradnje.

U 4. i 5. vijeku, vojni napadi barbara su se pojačali, a sve više ljudi je bježalo iz Panonije na sigurnija mjesta u unutrašnjosti Rimskog carstva. Na kraju, oko 430. godine nove ere, zapadna rimska vlast je sporazumom evakuisala provinciju i ustupila je Hunima. Tvrđava je vjerovatno bila naseljena u vrijeme migracije, a njeni zidovi su još uvijek stajali u vrijeme mađarskog osvajanja 896. godine.

Prva crkva na mjestu današnje župne crkve u centru grada izgrađena je na zidovima zgrade komande u južnom dijelu tvrđave Contra Aquincum.

Crkva je izgrađena u romaničkom stilu. Na području sadašnje sakristije iskopani su grobovi koji datiraju iz 11. stoljeća, a budući da su sahrane u tom periodu bile moguće samo pored crkve ili u crkvi, pouzdano se zna da je građevina postojala za vrijeme vladavine kralja Stjepana. Među kamenim rezbarijama u crkvi nalazi se i kameni okvir s vrpcom koji datira iz 11. stoljeća i ponovo je isklesan u 13. stoljeću.

Godine 1211. u ovoj crkvi održana je zaruka tada četverogodišnje princeze, kasnije svete Elizabete, s markgrofom Hermanom od Tiringije.

Crkva je obnovljena u gotičkom stilu u 14. stoljeću uz podršku kralja Sigismunda. Sjeverna gotička kapija, južna gotička kapija s takozvanom klupom za prosjake i prekrasan gotički svod u unutrašnjosti crkve još se uvijek mogu vidjeti u crkvi. Kada su Odsmanlije osvojili Budim i Peštu 1541. godine, neke od kršćanskih crkava pretvorene su u džamije.

Od crkve do džamije

Tokom osmanske uprave, crkva je korištena kao džamija i tada je izgrađena niša za imama okrenuta prema Kibli – mihrab.

Samo dio gotičkog svetišta korišten je kao džamija, pri čemu je lađa bila predvorje džamije. Iako je greška orijentacije mihraba prilično velika, tako da su vjernici bili okrenuti mnogo južnije od Meke, on je ipak bio okrenut prema svetom gradu tačnije od ostalih hramova koji su obnovljeni tokom turskih osvajanja. I danas je u crkvi na nekim sačuvanim dijelovima vidljivi kaligrafski napisi. Između ostalog, jedna od riječi koja se može raspoznati jeste Božije ime: Allah.

Nakon 1686. godine, s krajem osmanske vladavine, zgrada je ponovo postala kršćanska crkva. Lađa i južna kula crkve izgrađeni su u nekoliko dijelova u baroknom stilu, koristeći preostali gotički zid.

Nakon požara 1723. godine, Župna crkva Unutrašnjeg grada obnovljena je u baroknom stilu između 1725. i 1739. godine. Sjeverni toranj izgrađen je krajem 18. stoljeća.

Između 1858. i 1871. godine, Ferenc Liszt je često boravio u župnoj kući pored crkve. Živio je tamo sedam godina i često je znao izvoditi svoja umjetnička djela u crkvi.

U martu 2002. godine, dio relikvija mučenika biskupa Svetog Gellerta, koje su se ranije čuvale u Muranu, postavljen je na jedan od oltara ove crkve. Od 2006. godine ovdje su izložene i relikvija kralja Svetog Lazara i relikvija Svete Elizabete. Dana 11. marta 2010. godine, freska Madone iz 14. vijeka, koja se nalazi na centralnom mjestu iza glavnog oltara u župnoj crkvi srednjovjekovnog grada Pešte, iznesena je na vidjelo.