U najvećem špijunskom skandalu u Njemačkoj u posljednjih pola stoljeća, bivši šef vanjske obavještajne službe (BND) August Hanning i njegov nekadašnji šef kabineta uhapšeni su pod optužbom za veleizdaju i špijunažu. Istraga je otkrila da je krtica iz samog vrha BND-a godinama iznosila hiljade strogo povjerljivih dokumenata, uključujući analize o Iranu i ruskoj vojsci, koje je Hanning potom preprodavao stranim službama, a čitava mreža izdaje razotkrivena je tokom policijske istrage o jednoj otmici djece

„Ono što odlikuje dobrog agenta jeste da ne privlači pažnju.“ Ova rečenica, koju je August Hanning često ponavljao tokom svoje dugogodišnje karijere na čelu njemačke obavještajne službe, danas zvuči kao gorka ironija. Bivši predsjednik Savezne obavještajne službe (BND) ovih je dana završio iza rešetaka upravo zato što je privukao previše pažnje i to na najgori mogući način.

Istražni sudija Saveznog suda pravde odredio je pritvor za 80-godišnjeg Hanninga pod teškom optužbom za pokušaj veleizdaje, špijunažu i neovlašteno prikupljanje državnih tajni za račun stranih sila. Uhapšen je zajedno sa svojim dugogodišnjim odanim saradnikom i bivšim šefom kabineta, u javnosti identifikovanim samo kao Manfred D. Njihovo hapšenje potreslo je njemački politički i sigurnosni vrh, označivši ovaj slučaj kao najveći špijunski skandal u Berlinu još od 1974. godine, kada je u kabinetu kancelara Willyja Brandta razotkrivena Stasijeva krtica Günter Guillaume.

Priča o padu nekadašnjeg prvog čovjeka njemačke vanjske obavještajne službe ne počinje u mračnim uličicama tokom Hladnog rata, već u kancelarijama privatnog konsultantskog sektora. Nakon što je 2005. napustio čelnu poziciju u BND-u, a potom 2009. i funkciju državnog sekretara u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Hanning je odlučio da unovči višedecenijsko iskustvo i mrežu kontakata.

Međutim, njegova veza sa najčuvanijim tajnama njemačke države nije prekinuta penzionisanjem. Prema navodima Saveznog tužilaštva, Hanning i Manfred D. u proljeće 2010. godine sklopili su tajni sporazum. Manfred D., koji je služio kao šef kabineta Hanningu tokom njegovog mandata u BND-u i MUP-u, nastavio je raditi u samom vrhu obavještajnog aparata. Između marta 2012. i marta 2026. godine obavljao je dužnost šefa kabineta nekoliko uzastopnih predsjednika BND-a, sve do dolaska aktuelnog direktora Martina Jägera.

Ta pozicija davala mu je neograničen pristup najosjetljivijim materijalima. Tužilaštvo tvrdi da je Manfred D., u zamjenu za novčanu naknadu, godinama redovno dostavljao Hanningu povjerljive dokumente. Do juna 2022. godine, krtica je svom bivšem šefu dala više od 2.000 digitalnih dokumenata visoke klasifikacije tajnosti.

Ti papiri nisu bili obično analitičko štivo. Radi se o izvještajima pripremanim za same sastanke o bezbjednosti u Kabinetu saveznog kancelara. Među dokumentima su se nalazile detaljne analize iranskog nuklearnog programa, procjene stanja i planova ruske vojske, ali i visoko povjerljivi podaci koje su BND-u ustupile savezničke obavještajne službe. Curenje ovakvih informacija potencijalno je izložilo ne samo njemačke procjene, već i tajne partnera iz NATO-a, čime je dovedeno u pitanje povjerenje zapadnih saveznika u Berlin.

Dok je Manfred D. izvlačio podatke iz sjedišta BND-a, Hanning je razvijao privatni biznis. Sa suprugom Ruth je u julu 2010. osnovao firmu Hanning Consult. Finansijski izvještaji koje je objavio istraživački portal CORRECTIV pokazuju da je bilans te firme za 2024. godinu iznosio oko tri miliona eura, dok je njegova druga konsultantska kuća, GSC4 (likvidirana u rano ljeto 2026.), u svojoj posljednjoj aktivnoj godini ostvarila prihod od 2,2 miliona eura.

Ključno pitanje istražitelja glasi: kome su njemačke državne tajne prodavane?

Tužilaštvo drži detalje pod strogom tajnošću, ali njemački mediji otkrivaju šokantne tragove. Prema pisanju nedjeljnika Der Spiegel, istražitelji sumnjaju da je Hanning iskoristio tajne dokumente kako bi izradio obavještajnu analizu namijenjenu operativcu azerbejdžanske službe. Hanningove javne veze s Bakuom traju godinama, još od 2011. prisustvovao je svečanostima u čast nezavisnosti te zemlje, a do avgusta 2025. bio je član Upravnog odbora Njemačko-azerbejdžanskog foruma. Vlasti u Bakuu reagirale su izuzetno oštro na ove navode: Azerbejdžanski savjet za medije nazvao je izvještaje „dezinformacijom“ i prljavom kampanjom usmjerenom na rušenje bilateralnih odnosa s Berlinom.

Ipak, azerbejdžanski trag nije jedini. Der Spiegel navodi da je Hanning održavao „intenzivan i blizak kontakt“ s penzioniranim kineskim generalom Wang Jianzhengom. Njihovo poznanstvo datira još iz 1986. godine u Istočnom Berlinu, kada je Hanning radio u Stalnom predstavništvu Zapadne Njemačke u DDR-u, analizirajući slučajeve hapšenja, dok je Wang bio kineski vojni izaslanik. Dvojac je održavao kontakt sve do 2023. godine.

Istovremeno, dnevnik Die Welt ukazao je i na ruski trag, objavivši pismo u kojem se Hanning u avgustu 2026. žalio aktuelnom šefu BND-a Martin Jägeru jer je služba protiv njega pokrenula istragu zbog sumnje u saradnju s Moskvom. Hanningove veze s Rusijom građene su decenijama, tokom mandata Gerharda Schrödera bio je ključna figura u građenju odnosa s ruskom službom FSB, a nakon odlaska iz državne službe radio je kao savjetnik ruskog oligarha Olega Deripaske i bio angažovan u firmi Pluteos te britanskoj grupi G3 kao stručnjak za bivši sovjetski prostor.

Hanningov advokat, Leon Kruse, izjavio je za Die Welt da je njegov klijent zaista posjedovao povjerljive dokumente, ali je odlučno odbacio optužbe da ih je prenosio na štetu SR Njemačke ili za to primao novac od stranih sila.

Ono što ovaj skandal čini gotovo filmskim jeste način na koji je njemačko pravosuđe uopće došlo do saznanja o krtici u BND-u. Mreža špijunaže nije razotkrivena kontramjerama njemačkih obavještajaca, već sasvim slučajno, tokom istrage o otmici djece koja je punila stupce žute štampe.

Hanning je bio član odbora švicarske sigurnosne kompanije System 360. Ta kompanija našla se u centru takozvanog „slučaja Block“, jednog od najpoznatijih suđenja u Njemačkoj. Milionerka i nasljednica ugostiteljskog carstva Christina Block optužena je da je unajmila grupu izraelskih mercenara koji su na novogodišnju noć 2023. u Danskoj pretukli njenog bivšeg supruga i kidnapovali njihovo dvoje djece u sklopu spora oko starateljstva.

Istražujući ulogu kompanije System 360 u organizaciji te operacije, policija u Hamburgu je u septembru 2025. godine izvršila pretres Hanningovih nekretnina. Umjesto samo dokaza o otmici, istražitelji su na zaplijenjenim elektronskim medijima pronašli arhivu sa preko 2.000 strogo povjerljivih dokumenata BND-a. Istraga privatne porodične drame otkrila je najveću rupu u njemačkom sigurnosnom sistemu u posljednjim decenijama.

Slučaj preuzimanja istrage od strane Saveznog tužilaštva u maju 2026. godine kulminirao je oktobarskim hapšenjima, ostavljajući vladu u Berlinu u potpunom šoku. Unatoč razmjerama katastrofe, koaliciona vlada kancelara Friedricha Merza uglavnom šuti. Na konferenciji za novinare, vladin portparol Sebastian Hille kratko je poručio da vlada prima k znanju „ozbiljnost optužbi“ te da će sarađivati bez ograničenja kako bi se slučaj rasvijetlio.

Za sadašnjeg šefa BND-a Martina Jägera, koji nastoji reformirati službu i izboriti se za veća ovlaštenja njemačkih obavještajaca, ovaj skandal predstavlja razornu krizu povjerenja. Jäger je najavio opsežne interne istrage kako bi se utvrdilo kako je sistem zakazao, kako je Manfred D. godinama neopaženo iznosio hiljade dokumenata i ko su bili krajnji korisnici tih informacija.

Dok 80-godišnji August Hanning i njegov bivši mlađi saradnik čekaju nastavak procesa u pritvorskim jedinicama, njemačka obavještajna zajednica suočava se s bolnim triježnjenjem. Država čije su se tajne godinama nudile na prodaju iz same zgrade BND-a sada mora dokazati svojim građanima i saveznicima da još uvijek ima kontrolu nad vlastitim obavještajnim aparatom.