Kaplar Hasan iz turskog grada Iğdıra služio je u jedinici sa teškim mitraljezima Osmanske vojske. Bio je zapovjednik desetine ostavljene u Jerusalemu nakon povlačenja osmanskih snaga 1917. godine. Punih šest decenija, sve do smrti 1982. godine, dobrovoljno je bdio nad džamijom Al-Aksa, čuvajući treće najsvetije mjesto islama

Iako današnji opstanak džamije Al-Aksa počiva na nepokolebljivom otporu palestinskog naroda koji svakodnevno rizikuje živote pred izraelskim okupacionim snagma, historija bilježi i usamljenički podvig kaplara Hasana. Ovaj veteran Prvog svjetskog rata posvetio je više od šezdeset godina svog života zaštiti svetog kompleksa Haram al-Šarifa, ostavši dosljedan vojničkoj zakletvi i naređenjima svojih nadređenih do posljednjeg daha.

Prema svjedočenju šejha Ikrime Sabrija, nekadašnjeg imama Al-Akse, starac u zakrpljenoj vojnoj uniformi bio je prvi koji bi ujutro ulazio u kompleks i posljednji koji bi ga napuštao nakon večernje molitve. Svakog dana stajao bi na vrhu stepeništa koje sa sjeverne strane vodi od Haram al-Šarifa ka Kupoli na stijeni. Tu bi proveo čitav dan, nepomično stražareći na istom mjestu. Sa vjernicima je rijetko razgovarao, vjerovatno zbog slabog poznavanja arapskog jezika.

Priča o ovom neobičnom stražaru ostala bi zauvijek zaboravljena da nije bilo radoznalosti turskog novinara İlhana Bardakçıja, koji je 1972. godine posjetio Jerusalem u pratnji turskih zvaničnika i privrednika. Obilazeći Al-Aksu, Bardakçı je zapisao: „Osjetio sam veliko uzbuđenje dok sam se peo na gornju platformu svetišta. To dvorište, gdje je sultan Selim I nekada zapalio 12.000 svijeća u lusteru, nosi naziv ‘Dvorište 12.000 svjetiljki’. Upravo je tu veličanstvena Osmanska vojska pod svjetlošću svijeća klanjala večernju molitvu.“

Ugaledavši starca u vojničkom držanju, novinar mu je prišao i pozdravio ga. Odgovor koji je uslijedio potpuno ga je zaprepastio. Devedesetogodišnji starac sa dugom bijelom bradom uspravio se i raportirao: „Ja sam kaplar Hasan, iz 8. čete, 36. bataljona, 20. korpusa, mitraljeski tim.“

Govoreći sa dostojanstvom pravog vojnika, starac je ispričao svoju sudbinu: „Naše trupe su tokom Velikog rata pokrenule ofanzivu protiv Britanaca na frontu kod Sueckog kanala. Slavna vojska doživjela je poraz i povlačenje je postalo neizbježno. Zemlja naših predaka gubila se dio po dio. Kada su Britanci stigli pred kapije Jerusalema, mi smo ostavljeni kao zaštitnica.“

Zbog vjerskog i strateškog značaja, Jerusalem je predstavljao ključnu tačku osmanske odbrane. Međutim, zapovjednik 20. korpusa, Ali Fuad-paša, shvatio je da je odbrana nemoguća bez potpunog uništenja grada. Kako bi sačuvao vjerska svetišta, odlučio se na evakuaciju. Gradonačelnik Jerusalema Husein al-Huseini predao je 8. decembra 1917. godine dokument o predaji zapovjedniku britanske 10. divizije.

Da bi se spriječili neredi i pljačka do ulaska britanskih trupa, Osmansko carstvo je ostavilo zaštitnicu od 53 vojnika pod komandom kapetana Mustafe iz Tokata. Ovoj jedinici je rečeno da će njihova služba prestati kada bude potpisano primirje.

Kaplar Hasan se prisjetio riječi svog poručnika: „Sokoli moji, naša domovina je u teškom položaju. Raspuštaju našu vojsku, a mene pozivaju u Istanbul. Moram ići, jer bih u suprotnom prekršio naređenje i učinio pobunu. Ko želi, može se vratiti kući. Ali ako poslušate moj savjet, imam samo jednu molbu: Jerusalem je amanet sultana Selima-hana. Nastavite svoju dužnost ovdje. Ne dozvolite da narod brine i da se pita šta će biti bez Osmanlija. Ako napustimo prvu kiblu našeg Poslanika, zapadnjaci će se radovati. Ne dozvolite da se okalja čast islama i slava Osmanskog carstva.“

Hasan i njegovi saborci odlučili su ostati. „Decenije su prošle u trenu. Moji suborci iz jedinice umirali su jedan po jedan. Nije nas uništio neprijatelj, već zub vremena. Na kraju sam ostao sam u cijelom Jerusalemu, samo ja, kaplar Hasan.“

Nakon povratka u Tursku, novinar Bardakçı je otišao u Tokat kako bi pronašao potomke ili informacije o poručniku Mustafi i prenese mu vijest da je jedan od njegovih vojnika još uvijek na straži u Jerusalemu. Međutim, stari oficir je preminuo decenijama ranije.

Deset godina nakon susreta u Jerusalemu, 1982. godine, Bardakçıju je stigao telegram od vodiča iz Jerusalema sa kratkom porukom: „Danas je preminuo posljednji osmanski stražar džamije Al-Aksa.“

Tačno mjesto gdje je sahranjen ovaj zaboravljeni vojnik do danas nije pouzdano utvrđeno, iako se vjeruje da počiva negdje u Jerusalemu. U znak sjećanja na njegovu odanost i žrtvu, turska humanitarna organizacija IHH nazvala je po kaplaru Hasanu džamiju koju je 2017. godine izgradila u Pojasu Gaze.

IZVOR: Bosna.hr, GZT