Četvrt stoljeća nakon napada 11. septembra, njujorški muslimani prešli su put od sistemskog policijskog nadzora i stigmatizacije do historijskog političkog uspona, koji je kulminirao izborom prvog gradonačelnika muslimana u historiji New Yorka, Zohrana Mamdanija. Ipak, dok zajednica doseže milion pripadnika i osigurava ključni društveni uticaj, jačanje desničarskog populizma i predstojeći izbori u SAD-u ponovo aktiviraju islamofobiju kao glavno političko oružje

Osim gotovo tri hiljade tragično izgubljenih života, sveprisutnog straha koji je u trenu prostrujao Sjedinjenim Američkim Državama i razornih ratnih sukoba koji su se poput požara proširili Bliskim istokom, teroristički napadi od 11. septembra 2001. godine ostavili su još jednu tešku, dugotrajnu posljedicu na ulicama New Yorka. U gradu koji je pretrpio najžešći udarac terorističkog gnjeva, preko noći se razbujalo duboko podozrenje, sistemska nepovjerljivost i otvoreni rasizam usmjeren prema čitavoj muslimanskoj zajednici.

Četvrt stoljeća kasnije, situacija u najvećoj američkoj metropoli nudi složenu, pomiješanu i u mnogočemu kontrastnu sliku. S jedne strane, ova demografski sve brojnija i vitalnija zajednica uspjela se kroz decenije uporne borbe izboriti za značajan društveni uticaj i političku moć. Taj dugi proces doživio je svoj najviši simbolički i politički vrhunac izborom 34-godišnjeg Zohrana Mamdanija, rođenog u Ugandi, za prvog gradonačelnika muslimana u historiji New Yorka. S druge strane, duboko ukorijenjene predrasude prema islamu i dalje ne jenjavaju na široj američkoj političkoj sceni, gdje pojedini desničarski krugovi ponovo koriste vjersku pripadnost kao pogonsko gorivo za izborne obračune.

Moustafa Bayoumi, profesor na Brooklyn Collegeu i autor uticajne knjige „Kakav je osjećaj biti problem?: Biti mlad i Arap u Americi“, naglašava da se od muslimana u Americi već punih 25 godina bezdušno zahtijeva da plaćaju kolektivnu cijenu za zločin sa kojim nisu imali nikakve veze.

„Iz godine u godinu bili smo izloženi otvorenom ismijavanju, stalnom uznemiravanju i neprekidnom policijskom nadzoru. Čitava jedna generacija odrasla je i živjela u izrazito neprijateljskom, pa i opasnom okruženju“, objašnjava Bayoumi.

Zajednica je nakon napada 2001. godine donijela val brutalnog nasilja. Samo četiri dana nakon rušenja Tornjeva blizanca, u saveznoj državi Arizoni, Frank Silva Roque mučki je ubio Balbira Singha Sodhija. Žrtva je zapravo bila sikhijske vjeroispovijesti, ali ga je ubica zamijenio za muslimana samo zbog turbana koji je nosio na glavi. Bio je to tek prvi u nizu zločina iz mržnje koji su se narednih godina redali širom zemlje.

Međutim, od pojedinačnih ekscesa i uličnih napada, za zajednicu je bila daleko razornija sistemska represija koju su sprovodile zvanične državne i gradske institucije. Njujorška policija (NYPD) godinama je sprovodila tajne operacije nadzora nad potpunim nevinim građanima, ubacujući informatore i špijunirajući džamije, đačke klubove, pa čak i obične porodične restorane i halal mesnice. Ovaj masovni skandal, koji je kasnije razotkrila novinska agencija Associated Press, ostavio je duboke traume na čitavu zajednicu koja se osjećala potpuno nezaštićenom pred zakonima vlastite države.

Pred suočavanjem s ogromnim pritiscima i nepravdom, njujorški muslimani izabrali su put organiziranja i borbe na građanskom terenu. Umjesto povlačenja i izolacije, stvorena je mreža aktivističkih organizacija, studentskih pokreta i radničkih sindikata. Taj dugogodišnji rad na terenu,  od štrajkova glađu vozača taksija imigrantskog porijekla do borbe protiv drakonskih zakona o imigraciji, na koncu je stvorio političku platformu sa koje je proizašao i sam Mamdani.

Iako ne postoji jedinstven zvanični popis o vjerskoj pripadnosti, brojke nedvosmisleno svjedoče o velikom demografskom rastu. Prema podacima Instituta za socijalnu politiku i razumijevanje, muslimanska zajednica u New Yorku je prije jedne decenije brojala oko 765.000 ljudi, čineći blizu 9% ukupnog stanovništva grada. Novija istraživanja pokazuju da se ta brojka danas izuzetno brzo približava granici od jednog miliona stanovnika, čime se po uticaju i brojnosti sve više približava njujorškoj jevrejskoj zajednici, koja u širem metropolitanskom području broji oko 1,4 miliona pripadnika.

Kao jasan znak prihvatanja i institucionalnog uvažavanja ove realnosti, guvernerka države New York, demokratkinja Kathy Hochul, zvanično je proglasila januar Mjesecom muslimanske baštine. Ova odluka donesena je s ciljem da se javno proslavi i istakne bogat kulturni, naučni i društveni legat zajednice čiji su pripadnici dali neprocjenjiv doprinos gradu i državi, od historijskih velikana poput borca za ljudska prava Malcolma X-a i bokserske legende Muhammada Alija, pa sve do današnjih ljekara, radnika i umjetnika.

Ipak, zvanična dokumentacija koja je pratila ovu deklaraciju ponudila je opomenu: više od 62% američkih muslimana potvrđuje da je lično doživjelo neki oblik vjerske diskriminacije, dok su mladi muslimani starosti između 10 i 18 godina u njujorškim školama i na ulicama izloženi zločinima iz mržnje češće nego bilo koja druga društvena ili vjerska grupa.

Dok se u svakodnevnom životu na ulicama New Yorka osjeća prirodni suživot i miješanje kultura, konzervativni politički krugovi iz redova Republikanske stranke ponovo aktivno koriste rastuće prisustvo islama kao glavno mobilizacijsko oružje za predstojeće međuizbore.

Osim Mamdanija u New Yorku, u žižu nacionalne javnosti dospio je i Abdulrahman Mohamed El-Sayed, progresivni ljekar egipatskog porijekla koji je pobijedio na stranačkim izborima Demokratske stranke za mjesto u Senatu SAD-a ispred države Michigan. Ukoliko ostvari pobjedu na narednim izborima, El-Sayed će ući u historiju kao prvi senator musliman u američkom Kongresu.

Njegov politički uspon izazvao je žestoke reakcije desnog krila Republikanske stranke. Suparnici namjerno i napadno insistiraju na oslovljavanju njegovim punim srednjim imenom, Muhamed, primjenjujući identičnu taktiku koju se godinama koristili protiv bivšeg predsjednika Baracka Husseina Obame, kako bi ga u očima konzervativnih glasača prikazali kao „strano tijelo“ i prijetnju tradiciji.

Posljednjih mjeseci napadi su postali još agresivniji i direktniji. Američki potpredsjednik J. D. Vance otvoreno je optužio El-Sayeda za povezanost s ekstremističkim ideologijama, nazivajući ga „izuzetno zlim čovjekom“ i prigovarajući mu zbog izjave izrečene nakon jednog napada na sinagogu u Detroitu, kada je El-Sayed u pokušaju da objasni korijene nasilja rekao da „ranjeni ljudi ranjavaju druge“, zbog čega se kasnije publici i izvinio. Uporedo s tim, u samom njujorškom gradskom vijeću, kontroverzna republikanska zastupnica Vickie Paladino javno je izjavljivala da bi muslimane trebalo u potpunosti protjerati iz svih zapadnih zemalja.

Komentirajući ove zabrinjavajući trendove, profesor Bayoumi upozorava da valovi islamofobije u Americi ne rastu niti padaju usljed stvarnih bezbjednosnih prijetnji ili terorističkih napada, već su primarno diktirani izbornim kalendarom i političkim potrebama.

„Rasizam i politički radikalizam u mnogim krugovima povezanim s pokretom MAGA dostigli su nivo bez presedana. Zastrašivanje antimuslimanskom retorikom aktivira se upravo u trenucima kada ova zajednica postaje ravnopravan i nezaobilazan politički akter na američkoj sceni“, zaključuje Bayoumi, napominjući da će se pritisci i napadi sasvim sigurno dodatno intenzivirati kako se budu približavali ključni izborni ciklusi.

IZVOR: Bosna.hr, Liberation, El Pais