Izvan službene UNESCO-ve definicije vezane za Tursku, riječ sohbet u Bosni i Hercegovini i širem islamskom kontekstu ima duboko duhovno i društveno značenje. U tradiciji Bošnjaka, sohbet označava ugodno sijelo, druženje s prijateljima i zbližavanje ljudi radi jačanja obiteljskih i bratskih veza.

Sohbet (od arapske riječi ṣuḥba što znači društvo, pratnja ili razgovor) označava tradicionalnu društvenu praksu okupljanja, dubokog razgovora i zbližavanja. Kao institucija usmene tradicije i društvene kohezije, tradicionalni sastanci sohbeta u Turskoj upisani su 2010. godine na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine čovječanstva. Ova tradicija ima iznimno važno mjesto kako u turskoj kulturi, tako i u islamskoj te sufijskoj tradiciji diljem Balkana, uključujući Bosnu i Hercegovinu.

U turskoj narodnoj kulturi, sohbet nije samo usputni razgovor, već strogo strukturiran društveni događaj sa svojim nepisanim pravilima i hijerarhijom.  Zajednice se sastoje isključivo od muškaraca starijih od 15 ili 16 godina, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, vjeru ili društveni status. Članovi moraju potjecati iz poštenih obitelji, biti povjerljivi (sposobni čuvati tajnu), poštovati starije te ne smiju javno pokazivati poroke poput kockanja ili pijanstva. Okupljanja se obično održavaju u zatvorenom prostoru tijekom zimskih mjeseci. Osim rasprava o lokalnim i kulturnim temama, sastanci uključuju tradicionalnu muziku, plesove, narodne igre te konzumaciju lokalnih jela. Svrha ovih susreta je prenošenje etičkih vrijednosti poput socijalne pravde, tolerancije, solidarnosti i uzajamnog poštovanja na mlađe generacije.

Izvan službene UNESCO-ve definicije vezane za Tursku, riječ sohbet u Bosni i Hercegovini i širem islamskom kontekstu ima duboko duhovno i društveno značenje. U tradiciji Bošnjaka, sohbet označava ugodno sijelo, druženje s prijateljima i zbližavanje ljudi radi jačanja obiteljskih i bratskih veza.

U derviškim (tarikatskim) redovima, sohbet je temeljni duhovni proces. To je razgovor i predavanje koje vodi šejh (muršid) dervišima (muridima). Kroz ove tople i iskrene razgovore ne prenosi se samo racionalno znanje, već se “od srca k srcu” prenosi duhovna ljubav, pročišćava duša i odgaja ljudski karakter. Sohbet tako ostaje sinonim za mudru riječ, toplo gostoprimstvo i očuvanje zajedništva, bez obzira provodi li se kao narodni ritual ili kao duhovna praksa.

U Bosni i Hercegovini se razvila posebna vrsta sohbeta, sohbet-halva. Rije je o sohbetu koji je imao odlike uobičajenog sohbeta s iznimkom da se na takvom sohbetu pravila I konzumirala halva, tradicionalna slastica.

Kako su vrijeme provodili Mula Mustafa Bašeskija i njegovo društvo na tim sijelima u zimu 1778-1779., čitamo iz ove njegove bilješke:

“U spomenutoj godini okupljali smo se na sohbet-halvi u kući sarača Hasan-baše na Atmejdanu. Tokom večeri bismo pripravili halvu i svaki je od nas u tome sudjelovao, a potom bismo skupa jeli. To nam je bilo lahko jer se odmah u blizini nalazio bakalski dućan. Evo ko je sve bio na našem sohbetu: hafiz mula Abdija Saračbegović, po zanimanju sarač, potom sarač Ahmed koji je bio kalfa-baša u tom esnafu, naš domaćin Hasan i njegov ortak bakal Mustafa, potom sarač Bekir-baša Grabevija, mula Fazlija Šaćo, imam Buzadžine džamije, potom Čomara hadži Ismail, te hafiz mula Mahmud, knjižničar u biblioteci, potom mula Hasan Vilajetović, sarač Osman Tabučić i njegov ortak Hasan te berber mula Omer i ovaj grješni siromah Mula Mustafa, pisar. Tokom druženja najprije bismo obavili jacija-namaz, potom smo oko pola sata provodili učeći Kur’an, tevhid i salavate. Pri tome bismo sjedili ukrug kao što se sjedi u tekiji. Nakon toga bismo također oko pola sata čitali neku od knjiga. Preostalo vrijeme provodili smo u razgovoru. Družili smo se tako jednom sedmično, uoči četvrtka”.

O sohbet-halvi kao dobro poznatom obliku druženja u zimsko doba godine posve lijepo kazuje to što se ona redovito spominje u kasidima u kojima ima opisa zime (u šitaijjama). Mora biti da su je prakticirali različiti slojevi društva. U stihovima, istina, nema mnogo detalja o tome kako su se ta druženja odvijala jer ondje opisi imaju uglavnom opći karakter. Stoga upravo Mula Mustafin zapis ima veliku obavijesnu vrijednost.

Kako bi ostala sačuvana tradicija i za buduće naraštaje dugogodišnji imam Džemal ef. Salkić napisao je knjigu “Zbirka sohbeta 1”, koja je promovirana jučer u Jelahu u okviru 11. manifestacije „Salavat ti donosimo, ja Resulallah“.

Tokom promocije istaknuta je vrijednost sohbeta kao prepoznatljivog oblika islamskog poučavanja i duhovnog odgoja, te na značaj knjige koja iskustvo dugogodišnjeg imamskog i vaizskog rada prenosi u pisanu riječ. Posebno je istaknuta potreba da vjerska poruka bude jasna, životna i bliska čovjeku, a istovremeno čvrsto oslonjena na izvore islama i bogato iskustvo naše vjerske tradicije.

Autor Salkić je predstavio nastanak i sadržaj knjige, govoreći o iskustvima, temama i porukama koje su oblikovale njene stranice. Sohbeti sabrani u ovom djelu predstavljaju trag dugogodišnjeg susretanja s ljudima, njihovim pitanjima, potrebama i svakodnevnim životnim izazovima.