Zanimljivo je da gotovo svi ovi nazivi imaju jednu zajedničku osobinu. Oni ne opisuju okus jela, nego njegovu pripremu, izgled ili priču koja stoji iza njega. Sarma je umotana, dolma je punjena, kavurma je propržena, sutlija je mliječni desert, imam bajildi čuva legendu staru stoljećima, kadun-butići duguju ime svom obliku.

Kada sjednemo za sofru, rijetko razmišljamo o tome odakle dolaze nazivi jela koja jedemo gotovo cijeli život. Sarma, dolma, sutlija ili kadun-butići toliko su dugo dio bosanske kuhinje da ih doživljavamo kao potpuno domaće nazive.

I zaista jesu dio bosanske tradicije. Međutim, mnogi od tih naziva nastali su prije nekoliko stoljeća u osmanskom periodu, a zanimljivo je da većina njih zapravo opisuje način pripreme jela ili krije priču koju danas gotovo niko više ne poznaje. Neka od tih značenja potpuno su zaboravljena, iako riječi iz kojih su nastala i danas svakodnevno koriste milioni ljudi u Turskoj.

Mlijeko skriveno u samom nazivu

Jedan od najboljih primjera je sutlija. Većina Bosanaca zna šta je sutlija, ali rijetki znaju da je u samom nazivu skriven njen glavni sastojak. Na turskom jeziku riječ süt znači mlijeko. Od iste riječi nastao je i naziv sütlaç, tradicionalni desert od mlijeka i riže koji se i danas priprema širom Turske. Tokom stoljeća naziv se u Bosni prilagodio izgovoru i postao sutlija. Zanimljivo je da je riječ “sut” u Bosni odavno nestala iz svakodnevnog govora, ali je ostala sačuvana upravo kroz naziv ovog deserta. Svaki put kada kažemo “sutlija”, zapravo izgovaramo riječ koja u svom korijenu znači – mlijeko.

Slično je i sa sarmom. Mnogi misle da je sarma jednostavno ime jela, ali ono zapravo opisuje način na koji se priprema. Dolazi od turskog glagola sarmak, što znači umotati, zamotati ili uviti. Drugim riječima, sarma je doslovno “ono što je umotano”.

Bez obzira da li je umotana u kupus, vinovu lozu ili neki drugi list, način pripreme ostaje isti. Upravo zato se isti naziv koristi u brojnim kuhinjama koje su bile pod utjecajem osmanske gastronomije.

Ako je sarma ono što je umotano, onda je dolma ono što je napunjeno. Naziv dolazi od turskog glagola dolmak, odnosno doldurmak, što znači napuniti ili puniti. Zato nije važno da li je riječ o paprici, tikvici, patlidžanu ili paradajzu. Sve su to dolme jer imaju zajedničku osobinu, punjene su.

Zanimljivo je da su sarma i dolma zapravo “rođaci”. Jedna opisuje motanje, druga punjenje.

Jelo zbog kojeg se imam onesvijestio

Vjerovatno nijedan naziv jela ne izaziva toliko znatiželje kao imam bajildi. Doslovan prevod s turskog jezika glasi: “Imam se onesvijestio.”

Kako je jedno jelo dobilo tako neobično ime? Tačan odgovor danas niko ne zna. Postoji nekoliko tradicionalnih priča koje se prenose generacijama. Prema jednoj, imam se onesvijestio od oduševljenja nakon što je probao jelo. Druga kaže da je izgubio svijest kada je saznao koliko je skupocjenog maslinovog ulja potrošeno za njegovu pripremu. Treća govori da se onesvijestio kada je shvatio da je nestalo ulja koje je njegova supruga donijela kao miraz.

Nijedna od tih priča nije historijski potvrđena, ali upravo one čine dio bogate gastronomske tradicije koja se stoljećima prenosi usmenim putem.

Jedno od najneobičnijih imena u bosanskoj kuhinji svakako su kadun-butići. Mnogi nikada nisu razmišljali kako je ovo jelo dobilo ime. Naziv vodi porijeklo od turskog kadınbudu köfte.

Kada se razdvoji na riječi, dobije se: kadın – žena i  budu – bedro.

Dakle, doslovno značenje bilo bi “ćufte u obliku ženskog bedra”. Naziv nije nastao zbog sastojaka nego zbog oblika ćufti, koji je nekome prije nekoliko stoljeća očigledno ličio na ljudsko bedro. I danas se u Turskoj koristi gotovo isti naziv – kadınbudu köfte.

Riječ pirjan je još jedna riječ koja se može često čuti u bosanskoj kuhinji, a njeno porijeklo vodi do osmansko-turske riječi büryan ili biryan, koja označava poseban način pečenja mesa na laganoj vatri. Vremenom je riječ u Bosni promijenila izgovor i postala pirjan, ali je zadržala vezu s načinom pripreme mesa.

Slično je i s kavurmom. Mnogi smatraju da riječ označava određeno jelo ili vrstu mesa. Međutim, korijen riječi nalazi se u turskom glagolu kavurmak, što znači propržiti, prepeći ili peći u vlastitoj masnoći. Dakle, kavurma nije prvenstveno naziv recepta nego opis načina na koji se meso priprema.

Još jedan naziv koji mnoge iznenadi kada saznaju njegovo pravo značenje jeste jalandži dolma. Riječ jalandži potiče od turske riječi yalancı, koja znači lažan, lažni ili onaj koji se pretvara. Zbog toga yalancı dolma doslovno znači “lažna dolma”. Naziv nije nastao kao šala, već opisuje način pripreme. U tradicionalnoj osmanskoj i turskoj kuhinji tim nazivom označavale su se dolme bez mesa, najčešće punjene rižom, lukom, začinskim biljem i maslinovim uljem. Budući da nije sadržavala meso, smatrala se svojevrsnom “zamjenom” za klasičnu dolmu, pa je dobila naziv yalancı, odnosno “lažna”. Zanimljivo je da je u Bosni riječ yalancı vremenom prilagođena izgovoru i postala jalandži, dok je izvorno značenje gotovo potpuno zaboravljeno. Danas se taj naziv koristi bez razmišljanja o tome da zapravo opisuje jelo koje se samo “pretvara” da je prava, mesna dolma.

Više od riječi

Zanimljivo je da gotovo svi ovi nazivi imaju jednu zajedničku osobinu. Oni ne opisuju okus jela, nego njegovu pripremu, izgled ili priču koja stoji iza njega. Sarma je umotana, dolma je punjena, kavurma je propržena, sutlija je mliječni desert, imam bajildi čuva legendu staru stoljećima, kadun-butići duguju ime svom obliku.

Upravo zbog toga ovi nazivi predstavljaju mnogo više od običnih riječi. Oni su mali jezički spomenici zajedničke historije Bosne i Hercegovine i Turske.

Bosanska kuhinja danas je jedinstvena i autentična, ali je kroz stoljeća sačuvala brojne nazive koji i dalje otkrivaju kako su se nekada imenovala jela. Većina tih riječi odavno je nestala iz svakodnevnog govora, ali su ostale živjeti tamo gdje ih možda najmanje primjećujemo, na našim soframa.