Izrael vjeruje da može protjerati Britance, poniziti Špance i kazniti čitav svijet bez ikakvih posljedica. Do sada je bio u pravu. Ali bliži se dan kada će Izrael morati otvoriti oči i spoznati da postoji svijet od kojeg se odvojio, kao i on od njega, te da se suočava s novom stvarnošću

Ujedinjeno Kraljevstvo je u neizvjesnosti. Nakon protjerivanja Nizozemske i Španije iz međunarodnog koordinacionog centra za poslijeratnu Gazu u Kiryat Gatu, Izrael sada razmatra hoće li protjerati i predstavnike Britanije.

Britanska Nakba je na pomolu, i to bi moglo biti smiješno do suza da sama stvarnost u pozadini nije potpuno nesmiješna. Izrael nameće sankcije svijetu. Da, dobro ste čuli.

Umjesto da bude obrnuto. Država kojoj se gotovo univerzalno priznaju genocid i aparthejd, država kojoj do danas gotovo nisu uvedene nikakve značajne sankcije, sada kažnjava svijet.

Optuženi je preuzeo ulogu tužitelja.

To je u potpunoj saglasnosti s izraelskim mentalitetom. Svijet je kriv (za antisemitizam), pa će svijet i platiti. Sve je to zbog tih muslimanskih migranata, to je ono što nam mediji i političari neprestano ponavljaju. Tu su na djelu kompletna megalomanija i sljepoća.

Međunarodni koordinacijski centar za Gazu tijelo je bez velikog značaja. Nalazi se u industrijskoj zoni Kiryat Gata. Gotovo godinu dana nakon što je osnovan, Gaza je zaglibljena u ruševinama baš kao i prije. Izrael tamo nastavlja ubijati gotovo u istoj mjeri kao i prije prekida vatre. Protjerivanje delegata Njegovog Veličanstva neće promijeniti ništa u Gazi. Pitanje je u izraelskoj aroganciji i bezobrazluku.

Dok Evropa u nedogled raspravlja o predloženoj gradnji u zoni E1, koja će podijeliti Zapadnu obalu na dva dijela, Izrael je već kažnjava. Nezakonita gradnja u zoni E1 nije problem. Stotine hiljada hektara koje su doseljenici zauzeli u posljednje dvije godine nisu smetale Evropi, ali Evropa je sada stvorila strašilo radi kojeg je spremna izaći na barikade.

Međutim, Zapadna obala je odavno podijeljena, a de facto anektirana još i duže. Evropa prijeti uvođenjem sankcija na proizvode koji potiču iz izraelskih naselja na Zapadnoj obali kao kaznenom mjerom, i čitav taj poduhvat se suočava s kolapsom.

Nasuprot toj šupljoj i sramotnoj evropskoj retorici, Izrael stoji arogantno, pokazujući svoju odvojenost od stvarnosti vanjskog svijeta.

„Izrael šalje poruku Evropi, Britanija bi mogla platiti cijenu“, glasio je jedan groteskni naslov koji vrijedi kao hiljadu svjedoka razmjere te odvojenosti i arogancije.

Izrael vjeruje da može protjerati Britance, poniziti Špance i kazniti čitav svijet bez ikakvih posljedica. Do sada je bio u pravu. Ali bliži se dan kada će Izrael morati otvoriti oči i spoznati da postoji vanjski svijet od kojeg se odvojio, kao i on od njega, te da se suočava s novom, nepoznatom stvarnošću.

Dani u kojima je bio miljenik Zapada i u kojima mu je sve bilo dozvoljeno su prošlost. Protjerivanje Britanije iz Kiryat Gata kako bi se udovoljilo biračima Likuda je lijepo, a ministar vanjskih poslova Gideon Sa'ar vjerovatno puca od ponosa, ali račun će stići, čak i ako iz nekog neshvatljivog razloga kasni.

Amerika se mijenja, a Evropa samo čeka zeleno svjetlo s druge strane Atlantika kako bi raščistila račune s Izraelom, koji divlja već decenijama, radeći šta mu je volja na način na koji sebi ne dopušta nijedna zemlja koja nije globalna supersila.

Izrael i svijet se udaljavaju. Izrael se hvali činjenjem ratnih zločina; to je izborni adut. Ali ideja da Izrael može nastaviti pokazivati aroganciju prema čitavom svijetu dok nastavlja po svom najopasnija je ideja za njegovu budućnost, daleko opasnija od novca poslatog Hamasu ili iranskog nuklearnog programa.

Odvajanje od svijeta nosit će cijenu koju će svaki Izraelac morati platiti. Većina vlada širom svijeta zapravo ne želi prekinuti veze s Izraelom i svoje nade polažu u očekivanu promjenu vlasti kao (imaginarni) izlaz iz ovog haosa. Ali Izrael se neće promijeniti, sigurno ne dovoljno, i svijet će morati promijeniti svoj stav prema njemu.

Državi koja decenijama ignorira svaku rezoluciju koju je usvojila međunarodna zajednica, te protjeruje Evropu iz Kiryat Gata, neće biti oprošteno.

Jednog dana, svijet će konačno moći ući u Pojas Gaze. Nakon što vidi njene užase, više neće biti moguće nastaviti šutjeti u odnosu na Izrael. „Protjerivanje“ iz Kiryat Gata pamtit će se i u Londonu.