Drugi august 1944. godine u logoru Auschwitz-Birkenau ostao je zabilježen kao noć u kojoj je nacistička mašinerija, u samo nekoliko sati, u plinskim komorama likvidirala više od 2800 romskih muškaraca, žena i djece, uništivši čitav jedan logorski odjel i zapečativši jednu od najtragičnijih epizoda u historiji modernog svijeta. Odlukom evropskih institucija ovaj datum se obilježava kao Evropski dan sjećanja na romske žrtve genocida, dan koji opominje na pola miliona ubijenih pripadnika ovog naroda tokom Drugog svjetskog rata, ali i na decenije tišine, prešućivanja i sistemske neosjetljivosti koje su uslijedile nakon sloma nacizma

Romi se nalaze na margini društva još od vremena između četrnaestog i petnaestog stoljeća, kada je napredovanje Osmanlija na Balkanu gurnulo ovaj narod iz sjeveroistočne Indije ka zapadu Evrope. Nomadi su se nastanili u raznim država Evrope, a već u devetnaestom stoljeću tadašnja velika carstva imala su razrađene mehanizme represije.

Priča o sistemskom progonu dobija svoj administrativni oblik krajem tog stoljeća, tačnije 1899. godine, kada Alfred Dillmann postaje direktor u prvom uredu za registraciju i kontrolu Roma u Münchenu. Osim prikupljanja podataka o fizičkom izgledu i porijeklu, Dillmann je pravio bazu podataka o zločinima za koje je tvrdio da su karakteristični za Rome. Bavarski pioniri fotografije snimili su tada hiljade ljudi, čime je otvorena široka rasprava u periodu između dva svjetska rata. U tom razdoblju švicarski psihijatar August Forel išao je tako daleko da je te nesretne ljude izjednačavao s alkoholno ovisnim osobama i mentalno bolesnim ljudima.

O Romima su ispredane različite strašne priče, nisu bili integrirani u društvo, a Vajmarska Republika ih je smatrala građanima drugog reda. Bili su žrtve mjera koje su lokalne vlasti donijele sredinom dvadesetih godina radi borbe protiv skitnica i prosjaka. Treći je Reich samo usavršio represivni lanac koji su uspostavili njegovi prethodnici.

U decembru 1938. godine Heinrich Himmler izdao je prvi dekret o borbi protiv takozvane ciganske kuge, čime su unaprijed opravdana buduća pogubljenja u koncentracionim logorima, stvaranje geta, masovna strijeljanja, robovski rad i mučenja. Između Jevreja i Roma za nacističke vlasti nije bilo nikakve razlike jer su obje zajednice bile podvrgnute progonima, protuzakonitim hapšenjima, deportacijama i masovnim ubistvima na stratištima poput Babi Yara u Ukrajini.

Nad Romima se eksperimentiralo i u užasnim klinikama koje su osnivali nacistički liječnici. Polovinom decembra 1942. godine Himmler je potpisao dekret prema kojem su Romi trebali biti deportirani u Auschwitz. Činjenica da su jevrejski historičari otkrili prve dokumente o genocidu nad Romima tek tragajući za građom o Holokaustu u arhivima jasno govori o razmjerama prešućivanja ove tragedije.

U Auschwitzu su Romi držani u posebnom kampu zajedno s cijelim porodicama iz pola Evrope, bez odvajanja po spolu. Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu danas se obilježava drugog augusta u znak sjećanja na tragičnu noć u kojoj je u Auschwitzu ubijeno blizu tri hiljade Roma.

Procjene govore da je tokom Drugog svjetskog rata ubijeno više od pola miliona Roma, ali konačni broj nikada neće moći biti precizno utvrđen. Tokom rata u takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u saradnji ustaškog režima s nacističkom Njemačkom, na snazi je bilo zakonodavstvo unutar kojeg su donesene odredbe o rasnoj pripadnosti koje su ozakonile progon Roma i Jevreja. Na prostoru pod kontrolom ustaškog režima ubijeno je više od dvadeset pet hiljada Roma, od kojih je većina stradala u logoru Jasenovac.

Ipak, u tom mračnom razdoblju historije na prostoru Bosne i Hercegovine zabilježeni su primjeri građanske i ljudske solidarnosti. Bošnjaci su tokom Drugog svjetskog rata kontinuirano pokušavali pomoći svojim komšijama koji su se našli na meti ustaškog režima. Bez obzira na to da li se radilo o Romima, Jevrejima ili Srbima, postojali su ljudi spremni rizikovati vlastite živote kako bi stali u zaštitu onih koji su progonjeni. Posebna briga posvećena je upravo Romima kako bi se sačuvali od potpunog uništenja.

Kada je tokom 1942. godine u Travniku započelo otvoreno ugnjetavanje romskog stanovništva i odvođenje prvih grupa u Jasenovac, uslijedila je oštra reakcija bošnjačkih intelektualaca i uglednika. Zenički Bošnjaci reagirali su na dešavanja u Travniku hitnim zasjedanjem na kojem je donesen proglas u formi Zeničke rezolucije, potpisane dvadeset šestog maja 1952. U tom dokumentu zenički muslimani su konstatovali da vjera Islam ne poznaje podjelu ljudi po rasi i klasi, nego priznaje jedino razlikovanje po ličnoj vrijednosti i moralu.

Zenička rezolucija je jasno naglasila da su takozvani romski muslimani sastavni dio lokalnog stanovništva koji se ni po čemu ne razlikuje od ostalih građana. U dokumentu je istaknuto da se ti ljudi rađaju u miru, vode u istim matičnim knjigama, obavljaju iste vjerske obrede i dijele sve građanske i vjerske dužnosti kroz historiju. Zenički prvaci su u rezoluciji najoštrije osudili svako izdvajanje Roma iz zajedničke sredine, zahtijevajući od nadležnih vlasti da se prema njima postupa jednako kao i prema svim ostalim stanovnicima.

Pozivajući se na ranije odredbe kojima je bila predviđena zaštita stalno naseljenog stanovništva, zenički muslimani su od svojih najviših vjerskih i državnih organa zatražili hitno obustavljanje progona, oslobađanje svih ljudi koji su već bili odvedeni u sabirne logore te pozivanje na odgovornost onih službenika koji su učestvovali u provođenju represivnih mjera.

Iz te arhivske građe može se jasno utvrditi antifašistički angažman i konkretna namjera da se Romi spase od genocida, što predstavlja jedan od rijetkih primjera javnog otpora rasnoj politici u okupiranoj Evropi. Dok se danas širom kontinenta održavaju komemoracije i naglašava važnost usvajanja strateških planova za inkluziju Roma, historijski primjeri poput Zeničke rezolucije opominju da je borba protiv rasizma i dehumanizacije uvijek bila prije svega pitanje pojedinačne i kolektivne odgovornosti u najtežim vremenima.

U Hrvatskoj će se danas središnje obilježavanje ovog datuma održati na romskom memorijalnom groblju u Uštici, u neposrednoj blizini Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac. Svečanu komemoraciju organiziraju Savez Roma u Republici Hrvatskoj Kali Sara, ured saborskog zastupnika Veljka Kajtazija u suradnji s vijećima i predstavnicima romske manjine u Hrvatskoj. Njome odaju počast nevinim žrtvama i čuvaju sjećanje na tragičnu povijest romske zajednice.

Na taj datum podsjeća se na tisuće Roma ubijenih u koncentracijskom logoru Jasenovac. Dosad je evidentirano 16.173 ubijenih, od kojih je 5.608 djece, a najveći broj Roma je ubijen u ljeto 1942. godine.

Na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja, uz predstavnike Roma iz Hrvatske i susjednih zemalja, sudjeluju i predstavnici najviših državnih institucija, veleposlanstava, vjerskih zajednica, romskih nevladinih organizacija, organizacija za ljudska prava, udruga antifašista te općina i gradova. Kao izaslanik predsjednika hrvatske Vlade Andreja Plenkovića na svečanoj komemoraciji u Uštici sudjelovat će ministar rada Alen Ružić.

U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana sjećanja, u nedjelju navečer u Glazbenom paviljonu u parku Zrinjevac održat će se svečani koncert Europskog orkestra za mir pod vodstvom Santina Spinellija.