Posljednje što su očekivali bilo je da bivši španski premijer – dakle, iz prijateljske zemlje – sipa so na ranu tako neodgovornim i neozbiljnim ponašanjem. Osim ako se ne uzme u obzir druga mogućnost: da je Rajoy rasista i da, sada penzionisan iz politike, sebi može dozvoliti da iznese neke nepromišljene komentare u tom smislu. Neka čuju oni koji imaju uši.

U ovim sedmicama kada je svijet poprimio oblik fudbalske lopte, kratki video iz 2011. godine kruži društvenim mrežama u kojem se pojavljuje 12-godišnji francuski dječak po imenu Kylian Mbappé. Sa izuzetnim samopouzdanjem za nekoga tako mladog, on objašnjava da su „u historiji najbolji (francuski fudbaleri) bili crnci i Arapi, osim Platinija i Cantone.“ Kao i sa svime u fudbalu, postojat će različita mišljenja, kao i priznanje da je ovo osjetljivo pitanje u Francuskoj, barem od Svjetskog prvenstva 1998. godine, jer postavlja pitanja mnogo važnija od toga da li igrati s jednim ili dva napadača. Reprezentacija je postala bojno polje na kojem se sukobljavaju dvije vrlo različite vizije stvarnosti zemlje.

Bivši premijer Španije Mariano Rajoy, s onim distanciranim i neformalnim držanjem koje ga ponekad karakterizira, prije nekoliko dana odlučio je da bi se mogao infiltrirati u tu teritoriju u jednom od onih članaka diktiranih telefonom o utakmicama španske reprezentacije koje objavljuje u El Debateu.

Članci izazivaju divljenje ili humoristične komentare jer djeluju kao djelo desetogodišnjeg učenika s ogromnom strašću za nogomet, ali malo spisateljskih sposobnosti. Poređenje sada djeluje neprimjereno, jer se bivši premijer upustio u temu koju je monopolizirala francuska krajnja desnica. I to sa samo četiri riječi, što je pohvalno u smislu konciznosti. Nakon što je pohvalio francuski “vrhunski tim”, uputio je udarac: “Uz to, bez ikakvih francuskih igrača.”

To je ista stvar koju je Jean-Marie Le Pen rekao prije Svjetskog prvenstva koje je Francuska osvojila 1998. Možda imaju francusko državljanstvo, možda su rođeni u Francuskoj, možda su vrlo dobri, ali nisu bili pravi Francuzi, rekao je. Bilo je previše crnih i sjevernoafričkih igrača. Boja njihove kože ih je osudila na status drugorazrednih igrača. Le Pen se borio kao obavještajni oficir protiv Alžiraca u kolonijalnom ratu, samo da bi kasnije otkrio da je zvijezda tog tima bio Zinedine Zidane, rođen u Marseilleu deset godina nakon što su mu roditelji emigrirali iz Alžira. Nepodnošljiva uvreda.

Marine Le Pen je pokušala da se distancira od očiglednog rasizma svog oca – i dalje odbacujući imigraciju – ali debata nije nestala u Francuskoj uprkos brojnim uspjesima njene reprezentacije, pune crnih igrača. Stoga je razumljivo da su Rajoyeve četiri riječi izazvale skandal u francuskoj politici, čak i unutar liberalne i konzervativne desnice.

Posljednje što su očekivali bilo je da bivši španski premijer – dakle, iz prijateljske zemlje – sipa so na ranu tako neodgovornim i neozbiljnim ponašanjem. Osim ako se ne uzme u obzir druga mogućnost: da je Rajoy rasista i da, sada penzionisan iz politike, sebi može dozvoliti da iznese neke nepromišljene komentare u tom smislu. Neka čuju oni koji imaju uši.

„Francuska nema boju kože. Svaka suprotna izjava je glupa, rasistička ili kombinacija oboje“, rekao je ministar vanjskih poslova Jean-Noël Barrot. Postojala je jednoglasnost u napadu na Rajoyeve riječi, jer su ih mnogo puta čuli ili pročitali od drugih. „Sa svakom pobjedom Les Bleus, iste rasističke opsesije i uvrede ponovo izranjaju. Ovo nisu ‘lapsusi’. To je metodična i banalna mržnja prema Francuskoj i onome što ona predstavlja“, odgovorila je ministrica vanjskih poslova Naïma Moutchou. „Biti Francuz znači dijeliti jezik, historiju, kulturu, vrijednosti naše Republike. To nije ni religija ni boja kože“, izjavio je bivši konzervativni zastupnik Daniel Fasquelle.

Rajoy je postigao neobičan podvig davši komentar koji je bio još rasističkiji nego što je to uobičajeno u Le Penovoj stranci ovih dana. “Gospodin Rajoy je rasista, čisto i jednostavno. Ovi komentari su skandalozni”, rekao je ogorčeni Julien Odoul, član parlamenta i glasnogovornik stranke, na televiziji.

Ove komentare nije moguće razumjeti bez poznavanja ozbiljnih problema u francuskom društvu, koje je svjesno da se djeca i unuci imigranata ne osjećaju kao građani države koja tvrdi da prihvata sve, ali ih ostavlja bez mogućnosti zaposlenja jer imaju arapsko ime ili tamnu kožu. A francuski fudbaleri, koliko god sada bili bogati, to znaju iz iskustava koja su oni i njihove porodice imali u mladosti u siromašnijim gradskim četvrtima.

Upravo zato je reakcija francuskih političara protiv Rajoya bila trenutna. Oni ne mogu dozvoliti da se ova nestabilna društvena ravnoteža poremeti rasističkim komentarima, čak i ako su oni vezani samo za fudbal.

Tako je rasistička tema došla u fokus polufinalne utakmice Svjetskog prvenstva. Razlog je jednostavan. Lamine Yamal, sin marokanskog oca i majke iz Ekvatorijalne Gvineje, zvijezda je španske reprezentacije, koja ovog utorka igra jednu od najvažnijih utakmica u svojoj historiji. Njihov protivnik je Francuska. Francuska zvijezda je Kylian Mbappé, sin kamerunskog oca. Uz njega igra Ousmane Dembélé, sin malijskog oca i francuske majke mauritanskog porijekla. Oni su ključni igrači u timu koji, prema riječima bivšeg španskog predsjednika Mariana Rajoya, igra “bez francuskih igrača”, uprkos činjenici da je 23 od 26 članova rođeno u Francuskoj.

Lamine Yamal je odgovorio na pres-konferenciji uoči utakmice. „Sutra ćemo igrati jednu od najljepših utakmica koje možete odigrati na Svjetskom prvenstvu, mislim da nema mjesta za razgovor o tome“, ustvrdio je igrač FC Barcelone, pokušavajući umanjiti Rajoyeve primjedbe. „Ako nogomet ima neku svrhu, to je integracija društva, a nema boljeg primjera integracije od Francuske i nas“, potvrdio je. „Fudbal se, na kraju krajeva, svodi na to, a ne na pričanje o tome šta je neko drugi rekao“, zaključio je.

Izvor: El Diario