Dok neizvjesnost oko snabdijevanja Evrope naftom i plinom raste, skandinavska kraljevina nametnula se kao najpouzdaniji oslonac za kontinent sa nezasitnim energetskim potrebama

Sjeverno od Stavangera nalazi se rafinerija Kårstø, ključna tačka kroz koju prolazi čak 25 posto plina koji Norveška izvozi u Evropu. Iz ovog pogona kreće i plinovod koji zemlju povezuje s Njemačkom, a isporuke se trenutno odvijaju punim kapacitetom. U trenucima kada Evropa odbija ruski plin, a tjesnac Hormuz tone u blokadu, Norveška postaje najprirodniji i najsigurniji energetski partner evropskim državama.

Vlada u Oslu nedavno je potvrdila namjeru da proširi istraživanja novih nalazišta nafte i plina, a razmatra se čak i ponovno pokretanje proizvodnje na starim, napuštenim poljima u Sjevernom moru kako bi se podmirile potrebe kontinenta. U Stavangeru, neslužbenoj norveškoj prijestolnici nafte, cjelokupna ekonomija rotira oko energenata, a ekonomska ekspanzija vidljiva je na svakom koraku. Izvršni direktori tamošnjih kompanija koje opslužuju platforme na otvorenom moru potvrđuju da je uočljiv ogroman porast hitnosti i aktivnosti u offshore sektoru.

Sve to direktno puni Državni penzioni fond Norveške, najveći državni fond kapitala na svijetu, koji ove godine bilježi istorijske rekorde. Sredinom juna njegova je vrijednost premašila vrtoglavih 22 triliona norveških kruna, odnosno blizu dva triliona eura. Preračunato po glavi stanovnika, to znači da svaki građanin Norveške teoretski posjeduje imovinu vrijednu četiri miliona kruna. I dok se tek manji dio tog novca usmjerava u ekološku tranziciju, ostatak služi za finansiranje opšteg društvenog blagostanja i stabilnosti.

Uprkos ekonomskom trijumfu, domaća naftna industrija i dalje se suočava sa oštrim kritikama ekoloških organizacija. Iz lokalnih ogranaka Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) upozoravaju da je nafta nesumnjivo obogatila naciju, ali da je istovremeno riječ o sektoru sa ogromnim emisijama štetnih gasova. Zbog toga se unutar norveškog društva sve glasnije traži stvarni zaokret ka zelenoj energiji, kako bi zemlja ispunila preuzete obaveze iz Pariskog klimatskog sporazuma, bez obzira na trenutni profit koji donosi geopolitička kriza.