Novi dokumentarac na Netflixu donosi priču o jednoj od najkontroverznijih ličnosti engleskog nogometa, čovjeku koji je skandaloznim ponašanjem na terenu i izvan njega obilježio jednu epohu, da bi spas pronašao u glumi i surovoj ličnoj drami

Postoje dvije fotografije koje savršeno definiraju profesionalni život Vinnieja Jonesa (61). Na prvoj, divljački je zgrabio za međunožje mladog Paula Gascoigneu, dok se na licu legendarnog „Gazze“ miješaju bol i zaprepaštenje. „U tom trenutku, imao sam ga na dlanu“, priznaje Jones kroz smijeh u dokumentarcu “Secrets of Sport (UK): Vinnie Jones”, koji je nedavno stigao na Netflix. Na drugoj fotografiji, snimljenoj deset godina kasnije, on drži dvije ukrštene sačmarice iza glave, s jednako prijetećim izrazom lica s kakvim je nekada gospodario veznim redom. Ta slika bila je dio promotivnog materijala za kultni film Guya Ritchieja “Dvije čađave dvocjevke” (1998).

Policija mu je 2003. godine oduzela dozvolu za vatreno oružje nakon što je osuđen za fizički napad i ugrožavanje sigurnosti u avionu. Tokom leta, u vidno alkoholiziranom stanju, prijetio je smrću posadi i ošamario jednog putnika. Njegov životni put, od grubog nogometaša do glumca kamenog lica koji je stigao i do Marvelovog filmskog univerzuma, ogledalo je jednog sasvim drugačijeg vremena. Bilo je to doba prije hibridnih travnjaka, pokretnih krovova, skupocjenih Lamborghinija i razuzdanih zabava na Ibizi.

Ipak, postoji i treća strana medalje o kojoj dokumentarac ne govori: ona o privrženom suprugu koji je 2019. godine izgubio ženu s kojom je proveo četvrt stolejća u braku. To je priča o čovjeku koji se suočio s teškim alkoholizmom, razmišljao o samoubistvu i progovorio o mentalnom zdravlju u miljeu u kojem je svako priznanje slabosti značilo profesionalni kraj. „Krajem osamdesetih, ako biste rekli da imate problem, izbacili bi vas iz tima, stavili u ludačku košulju i odveli s treninga u bijelom kombiju“, prisjetio se Jones u ispovijesti za britansko izdanje magazina Men's Health.

Tabloidi su ga nazivali „čovjekom kojeg svi mrze“, „idiotom“, „psihopatom“ i „svime što ne valja u engleskom fudbalu“. Tokom karijere zaradio je 12 crvenih kartona, a drži i neslavan rekord za najbrži žuti karton u istoriji, opomenut je nakon samo tri sekunde igre. Bilo je to vrijeme prije VAR tehnologije, kada su sudije imale daleko veći prag tolerancije. Svaki Jonesov start iz tog perioda danas bi značio automatsku suspenziju od nekoliko utakmica. O njegovoj brutalnosti najbolje svjedoči primjer Tottenhamovog Garyja Stevensa, koji je zbog teške povrede nakon Jonesovog starta morao trajno prekinuti karijeru.

Nadimak „Kasapin“ dao mu je saigrač John Fashanu (brat tragično preminulog Justina Fashanua, prvog fudbalera koji je javno priznao da je gej). Jones kao problematični dječak iz radničke četvrti Watforda nije ni sanjao o profesionalnoj karijeri. Nakon razvoda roditelja u njegovoj dvanaestoj godini, preživljavao je seleći se s kauča na kauč kod prijatelja i utapajući tugu u alkoholu. Sa 15 godina već je radio na građevini i igrao za amaterske klubove. Preokret se dogodio u 21. godini kada ga je u Wimbledon doveo menadžer Dave Bassett.

Tamo je postao udarna igla ekipe koju su mediji prozvali Crazy Gang (Luda banda), tima koji je ekspresno stigao od četvrte do prve lige, ali i tima koji je javnost prezirala zbog nasilne igre i skandala van terena. Legendarni Terry Venables tada je izjavio da „Wimbledon ubija snove koji su nogomet učinili najboljim sportom na svijetu“. U tom anarhičnom sistemu, gdje je jedina taktika bila duga lopta i fizički rat na sredini terena, Wimbledon je napravio prvorazrednu senzaciju pobijedivši moćni Liverpool u finalu FA kupa 1988. godine.

U potrazi za iskupljenjem, Jones prelazi u Leeds, gdje su medijski naslovi konačno slavili njegove golove, a ne nasilje. „Tamo više nisam morao da se ponašam kao životinja“, priznao je nakon što je sezonu završio sa samo tri žuta kartona. Nastupao je još za Sheffield United i Chelsea, prije nego što se vratio u Wimbledon. Ipak, rađanjem moderne Premier lige, nogomet kakav je poznavao počeo je nestajati. Karijeru je završio 1999. godine u dresu QPR-a.

Njegov mračni renome privukao je kontroverznog urednika Piersa Morgana, koji mu je ponudio bogatstvo za kolumne u tabloidu News of the World. Ta saradnja završila je katastrofom kada se Jones, umjesto na utakmici Engleske i Irske s koje je trebao izvještavati, napio u pabu i u tuči ugrizao jednog novinara za nos. Krvavo lice napadnutog reportera osvanulo je na naslovnicama, a Jones je dobio nadimak „ljudski rotvajler“. Dotakao je samo dno i, kako sam priznaje, tokom jedne šetnje šumom ozbiljno razmišljao da digne ruku na sebe kako bi spasio suprugu daljih javnih sramota.

Spasilački konopac stigao je u obliku telefonskog poziva tada nepoznatog režisera Guya Ritchieja, koji mu je ponudio ulogu u svom debitantskom filmu. Jonesov prijeteći izgled savršeno se uklapao u podzemni milje britanske kinematografije. Nakon uspjeha prvog filma, Ritchie ga angažuje i u hitu “Snatch” (2000), gdje je čak i Brad Pitt bio impresioniran njegovim prirodnim talentom. Uslijedile su uloge u holivudskim blockbusterima poput “Nestali za 60 sekundi” s Angelinom Jolie i Nicolasom Cageom, te “Šifre Sabljarka” s Johnom Travoltom i Hughom Jackmanom.

Iako je snimio više od stotinu televizijskih i filmskih projekata, privatno se suočio s najvećim gubitkom 2019. godine, kada je njegova supruga Tanya preminula nakon šestogodišnje borbe s rakom. Par je od rane mladosti živio sa sjenkom smrti, Tanyi je u 21. godini presađeno srce nakon što joj je organ otkazao tokom porođaja. Kada joj je dijagnostificiran karcinom, Jones, koji se u isto vrijeme borio s rakom kože, nije se odvajao od njenog bolničkog kreveta. Umjesto da tugu utopi u alkoholu, odlučio je ostati trijezan. „Nakon gubitka Tanye mogao sam lako naći izgovor da ponovo počnem piti i postanem gavran. Ali želio sam da budem orao“, izjavio je.

Danas je Vinnie Jones daleko od nogometnog nasilja i holivudskih crvenih tepiha. Njegov fokus je na očuvanju prirode i životu na farmi u Zapadnom Sussexu, što prikazuje i u svom dokumentarnom reality serijalu “Vinnie Jones in the Country”. Tamo je, pred kamerama, otvoreno progovorio o novoj ljubavi s asistentkinjom Emmom Ford i pronalasku mira nakon neizdržive boli. Svjestan da su i slava i padovi prolazni, što je potvrdio i povratak u žižu javnosti 2024. godine zahvaljujući seriji “The Gentlemen”, Jones šalje jednostavnu poruku: „Ako mislite da stvari idu loše, proći će. I to će, dođavola, proći.“

IZVOR: El Pais