Među onima koji su na splitskom groblju Lovrinac odali počast poginulim hrvatskim braniteljima bio je i Kadro Kulašin, predsjednik SABAH-a i predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Splitsko-dalmatinske županije, i sam hrvatski branitelj iz Domovinskog rata. Vijenci su, uz Središnji križ i Groblje branitelja iz Domovinskog rata, položeni i kod Spomen-obilježja poginulim Bošnjacima-muslimanima, obilježja za koje se upravo zajednica branitelja koju Kulašin predvodi godinama izborila da poginuli bošnjački branitelji dobiju dostojno trajno mjesto sjećanja u gradu.

Službeni program obilježavanja Dana državnosti Republike Hrvatske i Dana hrvatskih branitelja grada Splita započeo je polaganjem vijenaca i odavanjem počasti na gradskom groblju Lovrinac. Prigodne molitve predvodili su vojni kapelan don Branimir Projić i glavni splitski imam Vahid ef. Hadžić.

Počast poginulima odala su izaslanstva Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije predvođena zamjenikom gradonačelnika Ivom Bilićem i županom Blaženkom Bobanom, uz gradske i županijske vijećnike, predstavnike Ministarstva hrvatskih branitelja, braniteljskih udruga, Policijske uprave splitsko-dalmatinske te Hrvatske ratne mornarice.

Doprinos Bošnjaka odbrani Splita i splitskog ratišta bio je, pokazuju povijesna istraživanja, znatno veći nego što to javnost obično pretpostavlja. Prema podacima zabilježenima u knjizi dr. sc. Filipa Škiljana „Sjećanja Bošnjaka na sudjelovanje u Domovinskom ratu u Hrvatskoj” (Zagreb, 2020.), s područja Splitsko-dalmatinske županije u ratu je sudjelovalo između 1500 i 2000 Bošnjaka, od toga oko 400 s područja samoga grada Splita. Na tom je području u Domovinskom ratu poginulo 28 Bošnjaka. Mnogi se nikada nisu vodili u službenim popisima.

Ratna priča Kadre Kulašina jedna je od onih koje svjedoče o nesebičnoj odluci bošnjačke nacionalne manjine da brani Republiku Hrvatsku od agresije. Rođen u Donjem Vakufu 1965., u Split je došao 1979. u srednju vojnu školu. Iz JNA se „skinuo” sredinom kolovoza 1991., kada je iz Tivta, gdje je tada bio, zatražio raskid ugovora, a do Splita su ga, prisjeća se, na putu pretresali osam puta. Već 21. 9. 1991. javio se Uredu za obranu i uključio u odbranu Hrvatske. Prva dužnost u HV-u mu je bila zapovjednik voda PZO na splitskom aerodromu, potom zapovjednik bitnice PZO za odbranu Grada Splita. Do 1994. godine operativno djeluje na raznim zapovjednim dužnostima i na terenu od zaleđa Splita, Šibenika i Zadra, uključujući operaciju Maslenica. Od 1994. je načelnik tehničke službe u zapovjedništvu 204. brigade.

Najteži dan na bojištu, svjedoči Kulašin, nije bio prvi nego drugi: „Prvi dan smo pod adrenalinom, a drugi dan, kada se sve ohladilo, probudio sam se u nekom šatoru ispod masline. Bio sam svjestan da je počeo rat i da možeš poginuti svaki čas, a život je tek krenuo. Imao sam 26 godina.”

Govoreći o izbjeglicama koje su u Split tokom rata pristizale iz Bosne, u jednom ih je trenutku na širem splitskom području bilo i do 80.000, Kulašin posebno ističe držanje domaćih ljudi: „Dalmatinci su se prema izbjeglicama ponijeli vrhunski, nije bilo međuetničkih incidenata.” Domaće je stanovništvo izbjeglicama ustupalo i svoje vikendice na otocima, a u splitskoj je bolnici, navodi, prije izbijanja hrvatsko-bošnjačkog sukoba liječeno čak 3500 ranjenika.

Njegova briga za suborce nije prestala ni nakon rata. Kulašin se prisjeća suborca Zehrudina Halilovića, koji je proveo 105 dana u logoru i kao teški ratni invalid preminuo svega dvadesetak dana nakon otkrivanja spomenika poginulim bošnjačkim braniteljima, onoga istog obilježja kod kojeg se povodom Dana državnosti polože vijenci.

„Mi smo organizirali da ne bude ukopan u zajedničku grobnicu”, kazuje Kulašin.

Obilježavanje Dana državnosti i Dana hrvatskih branitelja grada Splita tako je još jednom podsjetilo da su slobodu i državnost Republike Hrvatske, rame uz rame s većinskim hrvatskim narodom, gradili i pripadnici nacionalnih manjina, među njima i Bošnjaci, koji su za hrvatsku samostalnost dali ono najvrednije: svoje živote i svoje zdravlje.