Amerika je napala Iran, raketirala im nuklearna postrojenja, a zapadni mediji prenose kako je Trump obavijestio svoje saveznike da planira napad, zauzimanje ključnog iranskog otoka Harg. Ratne simulacije što su ih provodili Amerikanci godinama ranije, pripremajući se za mogući sukob s neprijateljem, prilično su zabrinjavajuće za Amerikance. Ključ je bio Hormuški tjesnac.  

S cijenom od 250 miliona dolara, ‘Millennium Challenge 2002’ bila je najveća i najskuplja ratna simulacija u povijesti vojske SAD-a. Tajni dosje o toj, za vojsku SAD-a ratnoj igri s katastrofalnim ishodom u sukobu s Iranom, deklasificiran je prije dvije godine i izazvao je priličnu zabrinutost.

Više od 13.500 učesnika, nakon dvije godine planiranja, trebalo je simulirati sukob s Iranom i, kako su prije vježbe zamislili planeri u Pentagonu, potvrditi značajnu dominaciju oružane sile SAD-a u mogućem srazu s režimom u Teheranu.  

Paul Van Riper, general s tri zvjezdice i tada 41-godišnji veteran Mornaričkog korpusa, vodio je ‘plave’, iranske snage, u toj ratnoj igri. Njegova je zadaća bila suprotstaviti se moćnoj borbenoj skupini nosača aviona i desantnim jedinicama Marinskog korpusa SAD-a koje su se približavale Perzijskom zaljevu.

Pametni Van Riper

Rezultati su potpuno šokirali sve… Pametni Van Riper pričekao je da ‘crveni’ , borbena skupina, uplovi kroz plitki i relativno uski Hormuški tjesnac. Tada su brodovi postali lake mete za nekonvencionalne i asimetrične borbene tehnike koje je osmislio general Van Ripper. Njegova osnovna zamisao bila je jednostavna: iznenaditi nadomoćnoog suparnika borbenom taktikom koja će značajno umanjiti njegovu prednost. Dočekao ih je rojevima malih, pokretljivih, brzih brodova, aviona koji su lansirali protubrodske projektile u niskom letu nad površinom mora, minskim poljima i udarima balističkih raketa s iranskog kopna. Sve jeftino i strašno efikasno.

Doslovno u roku od nekoliko minuta, Van Riper ih je ‘masakrirao’. Potopio je 19 brodova borbene skupine. Da je sukob bio stvaran, poginulo bi 20.000 američkih mornara i pripadnika marinskog korupusa SAD-a.

‘Millennium Challenge 2002’, dakle, bio je potpuni neuspjeh za Pentagon. Potrošili su 250 miliona dolara na organizaciju ove opsežne ratne igre. Rezultati su upravo suprotni od onoga što su željeli postići. A što je Pentagon onda napravio?  Pritisnuli su, kao klinac u video-igrici, dugme za resetiranje. Potom su namjestili i iscenirali igru kako bi osigurali pobjedu vojske SAD-a, otkriva vojni analitičar Mackenzie instituta, Nick Giambruno.

Ništa nije naučeno

Nakon što je shvatio da je integritet ratne igre kompromitiran, Van Riper je zgrožen napustio igru usred simulacije. Zatim je izjavio: ‘Ništa nije naučeno iz ovoga. A kultura koja nije spremna razmišljati ozbiljno i testirati se ne sluti na dobro za budućnost.’

Glavna lekcija ‘Millennium Challenge 2002’ je da nosači aviona — najveći i najskuplji brodovi ikada izgrađeni — ne bi izdržali niti jedan dan u borbi protiv čak i regionalne sile poput Irana. Rusija i Kina imali bi još lakši zadatak eliminirati ih. Oni su, kaže analitičar, precijenjene igračke.

Sjedinjene Države potrošile su nebrojene trilione dolara na vojnu opremu koja bi se mogla pokazati bezvrijednom u ozbiljnom sukobu. Premda je ‘Millennium Challenge 2002’ održan prije više od 20 godina, danas je pogotovo od iznimne važnosti. U međuvremenu Iran je znatno unaprijedio svoje asimetrične i nekonvencionalne borbene sposobnosti. Pitanje je bi li se američka vojska danas bolje snašla nego onda, prenosi Express.