Andersonov trijumf nadmašio je favorizovane „The Sinners“, koji su završili sa četiri nagrade, te vizuelni spektakl „Frankenstein“ sa tri priznanja. U noći lišenoj teških govora o 14 mjeseci haotičnog predsjedništva Donalda Trumpa, sukobima u Ukrajini, Palestini ili nedavnom ratu s Iranom, fokus je ostao na glamuru

Dok su se van zidina Dolby Theatre-a gomilali geopolitički potresi i industrijska previranja, Akademija je odlučila zatvoriti prozore i proslaviti čistu kinematografiju. Bila je to noć u kojoj su filmovi govorili glasnije od aktivizma. Film „One Battle After Another“ Paula Thomasa Andersona izronio je kao neprikosnoveni pobjednik, osvojivši šest zlatnih statueta u ceremoniji koja je, gotovo prkosno, izbjegavala direktne političke konfrontacije i ratne teme.

Andersonov trijumf nadmašio je favorizovane „The Sinners“, koji su završili sa četiri nagrade, te vizuelni spektakl „Frankenstein“ sa tri priznanja. U noći lišenoj teških govora o 14 mjeseci haotičnog predsjedništva Donalda Trumpa, sukobima u Ukrajini, Palestini ili nedavnom ratu s Iranom, fokus je ostao na glamuru.

Čak ni potencijalno spajanje giganta Paramounta i Warnera, tema koja mjesecima potresa hodnike moći u Hollywoodu, nije uspjelo zasjeniti crveni tepih. Bilo je šala i suptilnih opaski, ali ime predsjednika nije se čulo sa govornice, ostavljajući prostor za slavlje filmske umjetnosti u njenom najčišćem obliku.

„Battle After Battle“ nije samo pobijedio; on je dominirao ključnim kategorijama. Pored titule za najbolji film i najbolju režiju, Anderson je kući odnio i nagradu za najbolji adaptirani scenarij. Film je dodatno potvrđen kroz kategorije najbolje montaže, novouvedenu nagradu za najbolji casting, te priznanje za najbolju sporednu mušku ulogu, koja je pripala Seanu Pennu. Iako se Penn nije pojavio da preuzme svoj treći Oscar, što je Kieran Culkin, prezenter kategorije, prokomentarisao riječima da „nije mogao ili nije htio doći“,to nije umanjilo težinu pobjede.

Za petama pobjedniku bio je Ryan Coogler sa ostvarenjem „The Sinners“. Iako je ušao u noć sa impresivnih 16 nominacija, film je dominirao u razgovorima ali ne i konačnim brojem statueta. Ipak, četiri osvojene nagrade nose historijsku težinu. Michael B. Jordan proglašen je za najboljeg glumca, izazvavši najglasnije ovacije večeri nakon što je pobijedio favorita Timothéea Chalameta. Uz njega, Autumn Durald Arkapaw postala je prva žena u historiji koja je osvojila Oscar za najbolju fotografiju, dok je film slavio i u kategorijama originalnog scenarija i muzike.

Veče je započela emotivnim trijumfom veteranke Amy Madigan. Četrdeset godina nakon svoje prve nominacije, Madigan je osvojila nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu za portret tetke Gladys u filmu „Weapons“. „Noge mi se tresu!“, uzviknula je kroz smijeh, ne skrivajući dječije oduševljenje dok je grlila „zlatnog čovječuljka“.

U kategoriji najbolje glumice, Irska je dobila svoju prvu pobjednicu u liku Jessie Buckley. Njena izvedba u filmu „Hamnet“ mjesecima je figurirala kao apsolutni favorit. Buckley je svoj govor posvetila suprugu, kćerki i autorici Maggie O’Farrell, ali i širem kontekstu ženskog stvaralaštva. „Posvećujem ovo prekrasnom haosu majčinog srca. Svi potičemo iz loze žena koje su stvarale uprkos svemu,“ poručila je vidno potresena glumica.

Dodjela donijela je i nekoliko presedana. Prvi put u 25 godina uvedena je nova kategorija, najbolji casting, koju je osvojila Cassandra Kulukundis za „Battle Orders“. Predsjednica Akademije, Lynette Howell Taylor, u svojoj prvoj godini mandata, naglasila je važnost filmova koji nas povezuju i mijenjaju naše perspektive u teškim vremenima.

Zabilježen je i rijedak fenomen: po sedmi put u historiji Oscara dogodio se neriješen rezultat. U kategoriji najboljeg kratkometražnog igranog filma, dvije produkcije su podijelile tron, što se posljednji put desilo 2012. godine.

Ceremonija je bila i poligon za nostalgična okupljanja. Zvijezde filmova „Bridesmaids“ proslavile su 15. godišnjicu, dok su Ewan McGregor i Nicole Kidman obilježili četvrt vijeka od filma „Moulin Rouge“ spontanim pjevanjem, podsjećajući publiku na eru velikih filmskih mjuzikala.

Najteži trenutak večeri bio je posvećen tragično preminulom reditelju Robu Reineru i njegovoj supruzi Michele. Njihova smrt u decembru duboko je potresla filmsku zajednicu, a Reinerov bliski prijatelj Billy Crystal održao je dirljiv govor o njihovom decenijskom prijateljstvu i borbi za društvenu pravdu. Na bini mu se pridružilo 17 filmskih ikona, uključujući Meg Ryan i Johna Cusacka, odajući počast čovjeku koji je oblikovao modernu komediju.

Segment In Memoriam ove godine je bio posebno bolan, uz dugačke aplauze za Val Kilmera, Roberta Duvalla, Claudiu Cardinale i Diane Keaton. Poseban trenutak priredila je Barbra Streisand, koja je kroz pjesmu i suze odala počast Robertu Redfordu, opisujući ga kao „intelektualnog kauboja“ s kojim je do posljednjeg dana razgovarala o politici i umjetnosti.

Iako je gala težila eskapizmu, politička stvarnost je ipak pronašla pukotine kroz koje je prodrla. Javier Bardem je prilikom uručenja nagrade za najbolji međunarodni film (koja je otišla norveškom ostvarenju „Sentimental Value“) uputio direktnu poruku: „Ne ratu. Sloboda Palestini.“ Norveški reditelj Joachim Trier nadovezao se citirajući Jamesa Baldwina, pozivajući na odgovornost prema djeci i kritiku političara koji ignorišu humanost.

Takođe, nagrada za najbolji dokumentarni film pripala je ostvarenju „Mr. Nobody vs. Putin“. Autori su u press centru otvoreno govorili o rizicima snimanja, uz opasku da se „u Sjedinjenim Državama stvari kreću brže nego u Rusiji“, referirajući se na unutrašnju politiku SAD-a.

Conan O'Brien, u svojoj drugoj godini kao domaćin, vješto je balansirao između humora i oštre kritike. Predstavio se kao „posljednji ljudski voditelj“, predviđajući da će dogodine tu ulogu preuzeti samovozeći automobil. Iako nije direktno analizirao ratove, sarkastično je primijetio da je osiguranje „ekstremno jako“, te se našalio na račun konzervativnih alternativa poput događaja koje organizuje Kid Rock. Njegove strijele bile su usmjerene i prema britanskim glumcima — istakavši da ih ove godine nema među nominovanima — ali i prema izvršnom direktoru Netflixa, Tedu Sarandosu, kojem je ovo navodno bio „prvi put u pravom kinu“.

No, najoštriji je bio Jimmy Kimmel. Prezentujući nagradu za kratki dokumentarni film, osvrnuo se na suspenziju svoje emisije od strane Trumpove administracije. „U nekim zemljama lideri ne podržavaju slobodu govora… recimo u Sjevernoj Koreji i na CBS-u,“ ispalio je Kimmel, izazvavši mješavinu smijeha i nelagode u dvorani.

Uprkos povremenim političkim varnicama, 98. dodjela Oscara ostaće upamćena kao pobjeda klasičnog holivudskog pripovijedanja. Bez suvišne patetike i opštih mjesta, ceremonija je završila onako kako je i počela, u slavu kolektivnog rada. Teyana Taylor, koja se pridružila Paulu Thomasu Andersonu na bini prilikom preuzimanja nagrade za najbolji film, sažela je atmosferu večeri pozivom na zajedničko piće.

Hollywood je ove noći odlučio da mu je potreban odmor od svijeta koji gori. Bez predsjednika, bez direktnih ratnih izvještaja, ali sa mnogo vjere u „generaciju koja će donijeti pristojnost“, kako je to rekao Anderson. Bila je to savršena, pomalo nostalgična i duboko profesionalna noć u kojoj je film, barem na nekoliko sati, ponovo bio važniji od politike.