Egipat je vodeći svjetski proizvođač s više od 1,7 miliona tona godišnje. Slijede Saudijska Arabija s više od 1,5 miliona tona, Iran s preko 1,3 miliona tona i Alžir s više od 1,1 milion tona. Iako Izrael zaostaje po ukupnom obimu proizvodnje, ostaje značajan izvoznik hurmi visoke dodane vrijednosti, posebno premium sorte medjool.

Dvojica palestinskih trgovinskih zvaničnika pozvali su na pažljivu provjeru certifikata o porijeklu, bar-kodova i druge prateće službene dokumentacije prilikom kupovine hurmi, upozoravajući na plasiranje hurmi proizvedenih u ilegalnim izraelskim naseljima kao palestinskih proizvoda.

Mohammad Sawafteh, predstavnik nevladinog Saveza izvoznika hurmi, izjavio je da hurme proizvedene u području bazena Mrtvog mora „mogu biti teško razlikovane vizuelno zbog sličnih klimatskih uslova“.

Naglasio je potrebu da „proizvod bude jasno označen kao palestinski proizvod i da dobavljačke i izvozne kompanije budu poznate palestinske kompanije“.

Sawafteh je ukazao na saradnju između sigurnosnih službi, Ministarstva poljoprivrede i palestinskih kompanija.

Ta saradnja „dovela je do stezanja obruča oko pojave plasiranja izraelskih hurmi pod obmanjujućim nazivima i do smanjenja količina kojima se trguje iz nejasnih izvora. Ova pojava bila je rasprostranjenija u prošlosti“, dodao je.

Kazao je da se palestinska proizvodnja razvila u pogledu količine i kvaliteta, uz povećane obime i unaprijeđene standarde, „što je doprinijelo stabilnosti tržišta“.

Mnoge razlike

„Više nema opravdanja za uvoz izraelskog proizvoda pod izgovorom da je višeg kvaliteta“, dodao je Sawafteh.

Objasnio je da su palestinski proizvodi namijenjeni izvozu „zapečaćeni i nose podatke o izvoznim i uvoznim kompanijama, uz završene sve tehničke procedure koje potvrđuju njihovo palestinsko porijeklo“.

Provjera porijekla vrši se putem zdravstvenog certifikata koji izdaje Odjel za zdravstvo palestinskog Ministarstva poljoprivrede, certifikata „EUR.1“ koji izdaje carinski odjel Ministarstva finansija te palestinskog certifikata o porijeklu koji izdaje Privredna komora, rekao je.

Sawafteh je pred kamerom agencije Anadolu pokazao uzorke ovih certifikata.

Slično mišljenje iznio je i Ibrahim Daeeq, predsjednik nevladinog Palestinskog vijeća za palme i hurme, navodeći da provjera izvora zavisi od službene dokumentacije i sistema praćenja koji su odobrili Ministarstvo poljoprivrede i Privredna komora.

Daeeq je za Anadolu rekao da vizuelno razlikovanje nije jednostavno za prosječnog potrošača, posebno izvan Palestine.

„Palestinske hurme podliježu evidentiranju količina na svakoj farmi (…) te izdavanju certifikata o porijeklu i zdravstvenih certifikata prije izvoza“, kazao je.

„Palestinske palme navodnjavaju se iz izvora i čistih bunarskih voda, dok se palme u ilegalnim naseljima navodnjavaju recikliranom otpadnom vodom, što utiče na kvalitet i ukus“, dodao je Daeeq, ukazujući na „razlike u boji, veličini i okusu“.

Objasnio je da palestinske hurme imaju prirodnu mednu boju i srednju veličinu, dok su hurme iz ilegalnih naselja tamne boje i krupnije, uz razlike u sadržaju šećera i nutritivnim komponentama kao rezultat navodnjavanja otpadnim vodama.

Dodao je da palestinski proizvodi nose službeni bar-kod, budući da se palestinski proizvod izvozi putem jordanskog bar-koda s brojem 625.

„Radi se na uspostavljanju bar-koda specifičnog za palestinski proizvod“, dodao je.

Nasuprot tome, izraelski proizvodi plasiraju se putem bar-koda koji počinje brojem 729, a ponekad i 871, prema Daeequ.

Bar-kod je identifikacioni kod koji nosi identitet proizvoda; nakon skeniranja prikazuju se podaci, uključujući naziv proizvoda, proizvođača i zemlju porijekla.

Daeeq je naveo da se palestinski proizvod izvozi pod nazivom „Product of Palestine“, uz palestinsku zastavu pored naziva, dok izraelski proizvodi mogu nositi nazive poput Jordan River, Mehadrin, Hadiklaim, King Solomon Dates, Carmel Agrexco, Star Dates, Anna and Sarah i Medjool Plus.

Međutim, upozorio je na zaobilaženje pravila, navodeći da se izraelski brendovi na nekim tržištima prepakiraju u posebne kartone s nazivima pakirnih kompanija.

Jordanska dolina i „kralj hurmi“

Proizvodnja hurmi koncentrisana je u palestinskoj Jordanskoj dolini, koja obuhvata oko 400.000 palmi. Oko 7.000 mladića i djevojaka radi u ovom sektoru, što ga čini jednim od najvećih poljoprivrednih sektora po zapošljavanju radne snage u Palestini, prema Daeequ.

Istakao je da se većina farmi nalazi u područjima klasificiranim kao „Područje C“ okupirane Zapadne obale.

Područje C, prema Sporazumu Oslo II iz 1995. godine, obuhvata oko 61 posto teritorije Zapadne obale i trebalo je ostati pod izraelskom kontrolom do potpisivanja sporazuma o konačnom statusu do maja 1999. godine, ali se to nije dogodilo zbog odgađanja iz Tel Aviva, prenosi Anadolija.

Objasnio je da se Jordanska dolina nalazi oko 350 metara ispod nivoa mora.

„Ovi klimatski uslovi daju palestinskim hurmama posebne karakteristike“, rekao je Daeeq.

Zaključio je da je sorta „Medjool“ najtraženija na globalnim tržištima i opisuje se kao „kralj hurmi“ zbog visokog kvaliteta, uz snažnu potražnju posebno tokom ramazana, što odražava međunarodno prihvatanje palestinskog proizvoda.

Podsjetimo, značajan dio hurmi koje se prodaju na evropskom tržištu navodno ulazi preko trećih zemalja, uz prikrivanje stvarnog porijekla, što je otvorilo raspravu o transparentnosti lanca snabdijevanja i označavanju proizvoda.

Brza ekspanzija globalne trgovine hurmama i složenost međunarodnih logističkih tokova podstakli su dodatnu pažnju javnosti i regulatora. Izrael, koji se suočava s kampanjama bojkota, posebno u muslimanskom svijetu, navodno je usvojio strategije označavanja s ciljem ublažavanja utjecaja potrošačkih inicijativa u Evropi.

Globalno tržište hurmi, procijenjeno na 27,5 milijardi eura u 2025. godini, prema projekcijama bi trebalo porasti na 29 milijardi eura u 2026, uz prosječnu godišnju stopu rasta od 6,14 posto. Do 2034. godine tržište bi moglo dostići vrijednost od 46,82 milijarde eura.

Regija Bliskog istoka i Afrike zadržava dominantnu poziciju, s godišnjim kapacitetom berbe većim od devet miliona tona, što je u 2025. godini činilo 85,28 posto globalnog tržišta. Među ključnim proizvođačima i potrošačima u regiji su Tunis, Iran, Izrael, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Irak i Egipat.

Egipat je vodeći svjetski proizvođač s više od 1,7 miliona tona godišnje. Slijede Saudijska Arabija s više od 1,5 miliona tona, Iran s preko 1,3 miliona tona i Alžir s više od 1,1 milion tona. Iako Izrael zaostaje po ukupnom obimu proizvodnje, ostaje značajan izvoznik hurmi visoke dodane vrijednosti, posebno premium sorte medjool.

Posredničke zemlje

Međutim, razlike između podataka o proizvodnji i izvozu pokrenule su pitanja o pouzdanosti lanca snabdijevanja. Industrijski izvještaji, medijske istrage i organizacije za zaštitu potrošača u Evropi navode da se hurme proizvedene u izraelskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali mogu plasirati na tržište uz prikrivene oznake porijekla, kako bi se zaobišle mjere bojkota i regulatorni nadzor.

Tvrdnje se odnose na hurme proizvedene u naseljima koje se u Evropu šalju preko posredničkih zemalja ili indirektnih logističkih kanala, umjesto direktnim izvozom. Proizvodi sa okupirane Zapadne obale navodno se označavaju kao izraelski ili se predstavljaju kao da potiču iz susjednih zemalja prilikom ulaska na tržište Evropske unije.

Navodi se da pojedini izvoznici prepakiraju robu u zonama slobodne trgovine ili je usmjeravaju preko trećih zemalja, čime se prikriva mjesto proizvodnje. S porastom osjetljivosti potrošača u Evropi, izražena je zabrinutost da takvo označavanje može dovesti do obmanjivanja kupaca i potencijalnog kršenja trgovinskih propisa.

Stručnjaci upozoravaju da bi se takve prakse mogle intenzivirati tokom ramazana, kada potražnja za hurmama dostiže vrhunac, što dodatno opterećuje kontrolne mehanizme i utiče na tržišnu konkurenciju.

Prema podacima Svjetske banke, približno polovina hurmi koje se prodaju u Nizozemskoj i više od trećine u Francuskoj izraelskog su porijekla. Obje zemlje funkcionišu kao centri za pakovanje i ponovni izvoz unutar Evrope, odakle se proizvodi distribuiraju u druge države Evropske unije, uključujući Njemačku. Procjenjuje se da proizvodi povezani s Izraelom čine oko 25 posto ukupne ponude hurmi u Njemačkoj.

Premium hurme sorte medjool nalaze se u središtu rasprava o porijeklu. Prema podacima Centra za promociju uvoza iz zemalja u razvoju (CBI), oko 50 posto medjool hurmi izvezenih u Evropu potiče iz Izraela, dok pojedine međunarodne publikacije navode da bi taj udio mogao doseći i 75 posto.

Kritičari tvrde da dio izvoza može poticati s plantaža u naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali, pri čemu oznake porijekla nisu dovoljno precizne. Izrael godišnje izvozi oko 35.000 tona hurmi, dok podaci iz sektora ukazuju da se približno 8.800 tona proizvodi unutar međunarodno priznatih granica Izraela, uglavnom u dolini Arava, prema navodima izraelskog poljoprivrednog časopisa Lahaklai.

Ako su ti podaci tačni, značajan dio izvezenog obima mogao bi poticati iz naselja na Zapadnoj obali, koja se prema međunarodnom pravu smatraju ilegalnim. Navodi se i da pojedine kompanije prikrivaju lokacije proizvodnje prilikom izvoza.

Termin “pranje hurmi” koriste kritičari za opis praksi u kojima se hurme proizvedene u naseljima plasiraju pod alternativnim oznakama porijekla, uključujući Nizozemsku, Maroko, Ujedinjene Arapske Emirate ili Palestinu. Pojedini predstavnici sektora tvrde da se proizvodi putem posrednika miješaju u palestinske lance snabdijevanja, dok drugi ukazuju na neslaganja između deklarisanih i stvarnih količina.