Turske serije, često opisivane kao jedan od najefikasnijih alata mehke moći Turske, izgradile su svjetsku publiku od oko milijardu gledalaca, koja se proteže od Latinske Amerike do Bliskog istoka. Godinama je njihova konkurentska prednost ležala u produkciji vizuala holivudskog nivoa sa znatno nižim budžetima od njihovih evropskih ili američkih pandana, što im je pomoglo da se istaknu na međunarodnim tržištima.
Globalna priča o uspjehu turskih TV serija ulazi u novu i neizvjesnu fazu, jer rastući troškovi produkcije počinju potresati industriju koja je nekada napredovala pružajući visokokvalitetni sadržaj po relativno niskim cijenama.
Prema Patronlar Dunyasi, turskom mediju, podaci sektora sada pokazuju da je cijena produkcije jedne epizode prešla prag od 500.000 dolara, što izaziva zabrinutost oko dugoročne održivosti turskog izvoznog tržišta serija od skoro milijardu dolara godišnjeg.
Rastući pritisak troškova
Turske serije, često opisivane kao jedan od najefikasnijih alata mehke moći Turske, izgradile su svjetsku publiku od oko milijardu gledalaca, koja se proteže od Latinske Amerike do Bliskog istoka. Godinama je njihova konkurentska prednost ležala u produkciji vizuala holivudskog nivoa sa znatno nižim budžetima od njihovih evropskih ili američkih pandana, što im je pomoglo da se istaknu na međunarodnim tržištima.
Međutim, nedavni izvještaji Financial Timesa istakli su da su satnice proizvodnje već premašile 240.000 dolara, upozoravajući da bi rastuća inflacija u Turskoj mogla ugroziti izvoznu snagu sektora. Novi podaci iz industrije sada pokazuju da se situacija još više pogoršala, s dugim epizodama, koje često traju blizu 140 minuta, što ukupne troškove po epizodi podiže na preko pola miliona dolara.
Izvori iz industrije ukazuju na tri glavna faktora koji povećavaju produkcijske budžete, a svaki od njih doprinosi strukturnoj promjeni u načinu finansiranja i produkcije turskih serija.
Prvo, troškovi povezani sa stranim valutama naglo su porasli, jer se cijene najma opreme i mnogih produkcijskih usluga određuju u dolarima ili eurima, što znači da je inflacija u Turskoj pogoršana pritiscima deviznog kursa.
Drugo, honorari glumaca porasli su na neviđene nivoe, potaknuti međunarodnom popularnošću turskih zvijezda koje sada naplaćuju znatno veće iznose po epizodi.
Treće, operativni troškovi u cijelom produkcijskom lancu, uključujući radnu snagu, transport, ugostiteljstvo i kostime, naglo su porasli, što doprinosi ukupnom finansijskom teretu.
Od lojalnih kupaca do konkurenata
Ovi rastući troškovi već mijenjaju međunarodnu potražnju. Španija, koja se dugo smatrala jednim od najpouzdanijih kupaca turskih serija, sve se više okreće domaćim produkcijama ili sadržajima iz Latinske Amerike, gdje se emisije sličnog kvaliteta mogu producirati po nižim troškovima.
Predstavnici sektora upozoravaju da ako turske produkcije postanu skuplje od španskih ili meksičkih alternativa, međunarodni emiteri bi ih mogli postepeno prestati birati turske serije, što bi potencijalno oslabilo poziciju Turske na globalnim televizijskim tržištima.
S godišnjim izvoznim prihodima koji se približavaju milijardi dolara, turska dramska industrija sada se suočava sa sve većom neizvjesnošću.
Producenti navodno postaju sve skloniji riziku, okrećući se sigurnijim projektima s nižim budžetom, umjesto da ulažu u skupe produkcije.
