Sandro Silajdžić, rođen u Derventi, stigao je u SAD kao petogodišnja izbjeglica 1995. godine i ondje proveo gotovo cijeli život. Nakon povratka Donalda Trumpa na vlast, stari prekršaj iz 2007. godine, uvjetna kazna zbog nekoliko grama marihuane, postaje osnov da ga ICE uhapsi, drži osam i po mjeseci u pritvoru i deportira u Hrvatsku. U Zagrebu, gdje je ranije bio tek jednom, zatekao se bez adrese, lične karte i institucionalne pomoći: bez adrese ne može do dokumenata, bez dokumenata ne može do posla, a bez posla ne može do adrese

Kada je početkom maja 2025. godine Sandro Silajdžić, četrdesetogodišnjak rođen u Derventi, ušao u aerodromsku zgradu u Detroitu, vjerovao je da obavlja rutinsku administrativnu obavezu. Kao i prethodnih godina, došao je produžiti privremene imigracijske dokumente. Umjesto pečata i povratka na posao, dočekala ga je lisica, ćelija i nekoliko mjeseci kasnije deportacija u zemlju u kojoj praktično nikada nije živio.

Silajdžić je u Sjedinjene Američke Države stigao krajem 1995. godine, kao petogodišnje dijete, izbjeglica iz Dervente, iz ratom razorene Bosne i Hercegovine, s hrvatskom domovnicom. Amerika je postala njegov dom: tamo je završio školu, radio gotovo dvije decenije u kamionskoj industriji, plaćao poreze, gradio život. Danas je, nakon osam i po mjeseci provedenih u imigracijskim pritvorima, deportovan u Hrvatsku, bez lične karte, bez adrese i bez ikakvog institucionalnog oslonca.

Njegova priča nije izuzetak, nego simptom. Posebno od povratka Donald Trump na vlast u januaru 2025. godine, imigracijska politika SAD-a radikalno je pooštrena. Agencija Immigration and Customs Enforcement (ICE) dobila je široke ovlasti, a stari, formalno zatvoreni slučajevi ponovo su otvoreni, često bez obzira na protek vremena, integraciju ili razmjernost.

Slučaj protiv Sandra Silajdžića temelji se na presudi iz 2007. godine, kada je kao srednjoškolac uhvaćen s 36 grama marihuane. Kazna je bila uvjetna, bez zatvora. Nakon njenog isteka, život se nastavio bez ikakvih problema: važeći dokumenti, posao, putovanja. U međuvremenu, zakoni u mnogim američkim saveznim državama liberalizirali su upotrebu kanabisa. No u federalnom imigracijskom sistemu, taj detalj iz mladosti ostao je trajno upisan.

Prvi znak problema pojavio se 2014. godine, pri povratku s kratkog putovanja. Tada mu je rečeno da će “za svaki slučaj” biti upućen imigracijskom sudiji. Bez advokata, uvjeren da je riječ o formalnosti, Silajdžić je narednih godina uredno produžavao privremene dokumente. Sve do 1. maja 2025.

Tog dana, umjesto produženja, zadržan je na aerodromu, a potom predan ICE-u. Uslijedio je pritvor u okružnom zatvoru u Ohiju, a zatim prebacivanje u novoosnovani imigracijski pritvor u Michiganu. Ukupno: osam i po mjeseci lišenja slobode.

Iskustvo pritvora, kaže, bilo je dvostruko. U okružnom zatvoru, gdje su zajedno boravili kriminalci, ovisnici i imigranti, uvjeti su bili brutalni: loša hrana, nasilje, hladnoća, nedostatak zraka. U mjesec i po izgubio je 11 kilograma. U ICE-ovom pritvoru uvjeti su bili uređeniji, ali slobode nije bilo. Proces se vodio iz zatvora, bez stvarne mogućnosti odbrane.

Sudija u Clevelandu odbio je odrediti kauciju, pozivajući se na staru presudu i činjenicu da je Silajdžić ranije napuštao zemlju. Po novom tumačenju zakona, izlazak iz SAD-a, čak i privremen, briše status “stalnog boravka” i osobu svrstava u kategoriju “stranca koji se vraća”.

Početkom januara 2026. godine, Silajdžić je deportovan u Zagreb. Na aerodromu su ga dočekali policijski službenici, uzeli izjavu i dokumente, a zatim mu vratili pasoš. Nije bilo daljnjih procedura. Nije bilo pitanja gdje će i kako dalje.

Danas boravi u privremenoj sobi, traži posao, cimera ili stan. Ne može izvaditi ličnu kartu jer nema adresu. Ne može dobiti adresu jer nema prihoda. Socijalne službe ga odbijaju jer “ne ispunjava uvjete”. Hrvatsko državljanstvo, u praksi, ne znači i institucionalnu zaštitu.

“Ispada da sam slobodan, ali nigdje ne pripadam”, kaže.

Zašto nikada nije dobio američko državljanstvo? Odgovor leži u historijskom trenutku. Proces naturalizacije započeo je 11. septembra 2001. godine. Tog jutra, ulazak u imigracijski ured prekinut je terorističkim napadima. Nakon toga, procedure su se godinama razvlačile. Majka, s kojom je započeo proces, preminula je 2018. godine. Ostao je sam. Pandemija je dodatno zamrznula sistem. A pošto je imao zelenu kartu i hrvatski pasoš, činilo se da državljanstvo nije hitno pitanje. Sve do trenutka kada mu je rečeno da više ne može ostati u SAD.

Cijeli tekst pročitajte u današnjem izdanju Večernjeg lista.