Buenos Aires nije samo grad tanga i kafe, nego i jedan od svjetskih epicentara knjižarske kulture. Od monumentalnih prostora u nekadašnjim teatrima do malih kvartovskih knjižara koje funkcionišu kao kulturni saloni, knjige u argentinskoj prijestolnici oblikuju svakodnevni život i društvene odnose. U gradu u kojem se i dalje vjeruje u razgovor, preporuku i sporost čitanja, knjižare ostaju mjesta susreta, identiteta i tihog otpora ubrzanom svijetu

Postoje uobičajene turističke rute: restorani koje treba posjetiti, muzeji koje treba obići, suvenirnice u kojima se kupuje dokaz boravka u nekom gradu. Ali postoje i drugačiji načini putovanja, manje uredni, spontaniji i intimniji. Takvi itinereri grade se oko ličnih sklonosti, a u Buenos Airesu jedna od najčešćih tema među posjetiocima jeste knjiga. I, preciznije, knjižare.

Argentinska prijestolnica decenijama uživa reputaciju grada s izuzetno razvijenom knjižarskom mrežom. Prema podacima Centra za studije knjige i javne politike Nacionalnog univerziteta u San Martínu, grad je do januara 2024. imao najveći broj knjižara po glavi stanovnika u Latinskoj Americi: 3,43 na 100.000 stanovnika, više nego Brazil, Kolumbija, Čile ili Meksiko. Iako su neke zatvorene zbog rasta kirija i pada prodaje, druge su se otvorile, pa taj podatak i dalje služi kao orijentir za razumijevanje kulturne mape grada.

Pitanje koju knjižaru treba posjetiti u Buenos Airesu rijetko ima jednostavan odgovor. Sve zavisi od očekivanja: traže li se nova domaća izdanja, snažan vizuelni dojam, širok izbor naslova, rijetki dragulji književnosti Río de la Plate koji se ne mogu naći drugdje, ili možda dobra kafa uz čitanje.

Grad nudi knjižare koje ostavljaju snažan arhitektonski i estetski utisak, među kojima se izdvaja El Ateneo Grand Splendid na Aveniji Santa Fe. Smještena u zgradi iz 1903. godine, nekadašnjem teatru, s oslikanim plafonom, ložama pretvorenim u čitalačke prostore i pozornicom koja danas služi kao kafić, ova knjižara godišnje privuče stotine hiljada posjetilaca i često se navodi kao jedna od najljepših na svijetu. No, pored velikih i spektakularnih prostora, Buenos Aires obiluje i diskretnijim knjižarama koje čuvaju poeziju, eseje, drame i prozu nezavisnih izdavača, autora kojih nema u velikim lancima.

U četvrti Palermo, na svega nekoliko blokova udaljenosti, nalaze se Eterna Cadencia i Libros del Pasaje. Obje su uređene kao prostori za zadržavanje: visoke drvene police, prigušena muzika, barovi u kojima se može čitati uz ručak ili kafu. One nisu samo mjesta kupovine, nego produžetak dnevnog boravka za čitatelje.

U samom centru grada, naročito duž Avenije Corrientes, nizaju se knjižare koje su dio svakodnevne gradske rutine: Hernández, Losada, Zivals, Cúspide, Galerna, De La Mancha Libros. U njih se ulazi usput, nakon ručka, poslije fotografije kod Obeliska, prije odlaska u pozorište ili kino. Knjižari znaju da posjetioci koji navrate kasno navečer, naročito petkom i subotom, često ne dolaze s namjerom kupovine. Ipak, razgovor se podrazumijeva. Preporuke, digresije, teme koje započnu naslovom, a završe raspravom o životu. U tim trenucima, posao knjižara prelazi granicu trgovine i postaje društvena usluga.

Posebnu ulogu imaju male, kvartovske knjižare, rasute po različitim dijelovima Buenos Airesa. U mjestima poput Verne Libros, La Coop, Te Llamaré Viernes, Naesqui ili Malatesta, knjižari aktivno razgovaraju s kupcima, pokušavaju razumjeti njihove afinitete i predložiti autore ili naslove za koje možda nikada nisu čuli. U tim prostorima izbor knjiga odražava ličnost onih koji ih vode.

Postoji i paralelni svijet knjižara s polovnim knjigama. U njima se ne traži nužno određeni naslov, nego iznenađenje. Takva potraga često vodi na sajmove knjiga na otvorenom, poput onih na Plaza Italia ili u parkovima Centenario i Rivadavia, gdje se miješaju kolekcionari, studenti, penzioneri i radoznali prolaznici.

Buenos Aires privlači i strane autore, novinare i kulturne radnike koji u gradu pronalaze teško uporedivu koncentraciju knjižara. Jedan od čestih utisaka jeste da se u njima može satima lutati bez jasnog cilja, gubeći pojam o vremenu. Ipak, posjetioci primjećuju i da su knjige u Argentini skupe, što je posljedica dugotrajne ekonomske nestabilnosti i inflacije.

Način na koji se ljudi odnose prema knjižarama također varira. Neki ulaze s preciznom namjerom kupovine, brzo pronađu traženi naslov i odlaze. Drugi, pak, dolaze da bi boravili: listaju knjige, čitaju odlomke, zastaju pred policama, dopuštaju da ih slučajna rečenica zadrži desetak minuta. Knjižara tada postaje prostor tišine i koncentracije, rijedak u savremenim gradovima.

Za mnoge posjetioce, upravo je ljudska dimenzija ono što ostavlja najjači utisak. Ljubaznost i dostupnost knjižara, spremnost na razgovor i savjet, osjećaj da je svaki ulazak u knjižaru potencijalni susret, a ne puka transakcija. Ta atmosfera često se širi i na druge kulturne institucije, poput Biblioteca Nacional Mariano Moreno, čija dvorišta i prateći sajmovi dodatno potvrđuju snažnu vezu grada i knjige.

I sami knjižari naglašavaju da je upravo brojnost ono što Buenos Aires izdvaja na globalnoj mapi. Na malom prostoru moguće je pronaći desetine knjižara, svaku s vlastitim identitetom. Istovremeno, primjetna je i specifična autonomija u odnosu na velike izdavačke trendove. Za razliku od mnogih evropskih gradova, izlozi u Buenos Airesu nisu u potpunosti podređeni velikim komercijalnim naslovima. Mnoge kvartovske knjižare ih čak ne izlažu, čuvajući prostor za naslove koji odražavaju njihov ukus i uređivačku viziju.

Ta praksa ima duboke historijske korijene. Tokom druge polovine 20. stoljeća, Buenos Aires je bio važno središte prevođenja i izdavaštva na španskom jeziku. Iako je taj status danas oslabljen, ostala je snažna svijest o kulturnom prestižu i odgovornosti prema čitateljima, koji su zahtjevni i informirani.

Uprkos padu prodaje, paradoksalno je da se nove knjižare i dalje otvaraju. Čim se dvije zatvore, druge pokušavaju zauzeti njihovo mjesto, makar privremeno. Preživljavanje se sve više oslanja na društvenu funkciju: promocije knjiga, radionice pisanja i čitanja, književne večeri, uključenost u život kvarta.

Za vlasnike i voditelje takvih prostora, knjižara mora biti više od prodavnice. Ona postaje kulturni centar, mjesto okupljanja i prepoznavanja, prostor u kojem se čuva identitet naselja u vrijeme urbanih transformacija i ubrzanog rasta grada.

Personalizirani odnos s čitateljima dodatno učvršćuje tu vezu. Knjižari pamte ukuse svojih stalnih mušterija, stvaraju neformalnu mapu čitalačkih sklonosti i nude knjige koje odgovaraju njihovim interesima. Oni koji dolaze u knjižaru umjesto da knjigu naruče putem interneta, traže više od samog proizvoda: traže razgovor, savjet, osjećaj pripadnosti.

Knjižare Buenos Airesa svjedoče o jednoj dubljoj potrebi. Čitanje često služi kao način povezivanja s autorom, s nepoznatim čitateljem, s knjižarom koji preporučuje knjigu, ili s gradom koji kroz police i korice otkriva svoj unutrašnji ritam. U tom smislu, Buenos Aires nije samo grad s mnogo knjižara, nego grad koji i dalje vjeruje da se kroz knjige može uspostaviti trajni, tihi dijalog.

IZVOR: El Pais