Ekskomunicirano još u 13. stoljeću i nikada pomilovano, špansko selo Trasmoz ostaje jedinstveno mjesto u Evropi gdje se historija i legenda ne razdvajaju. Selo živi između srednjovjekovne anateme, vještica, falsifikatora i savremenih političkih pitanja

U podnožju planine Moncaya nalazi se Trasmoz, jedino mjesto u Španiji koje je Katolička crkva formalno ekskomunicirala i čiju kaznu nijedan papa do danas nije opozvao. Ta činjenica, daleko od folklorne anegdote, čvrsto je dokumentirana u srednjovjekovnim izvorima i čini Trasmoz jedinstvenim historijskim i simboličkim prostorom.

Ekskomunikacija potiče iz 13. stoljeća, iz sukoba između svjetovne vlasti Trasmoza i moćnog cistercitskog samostana. U srednjovjekovnoj Aragoni, gdje je Crkva kontrolirala ne samo vjeru nego i zemlju, vodu, šume i prihode, Trasmoz je predstavljao anomaliju: svjetovni posjed usred crkvenog teritorija. Sporovi oko resursa brzo su prerasli u borbu autoriteta, a lokalni opat Veruele posegnuo je za najtežim sredstvom, crkvenom anatemom. Kazna je dodatno učvršćena ritualom koji je uključivao zvona okrenuta naopako, javnu kletvu i proglašenje trajne osude.

Ono što Trasmoz čini izuzetkom nije samo sama ekskomunikacija, već činjenica da ona nikada nije formalno ukinuta. Ne zato što Vatikan to nije mogao učiniti, nego zato što niko to nikada nije zatražio. Ni feudalni gospodari, ni kasnije vlasti, ni sami mještani. Tako je kazna ostala u arhivima, pretvorena s vremenom u historijsku anomaliju i, paradoksalno, u dio identiteta mjesta. Umjesto propasti, Trasmoz je razvio osebujan osjećaj samosvijesti: mješavinu ironije, ponosa i otpora prema nametnutim autoritetima.

Na tom tlu bujale su i legende o vješticama. Najpoznatija među njima, Tía Casca, iz 19. stoljeća, simbol je narodne medicine, znanja o bilju i straha zajednice od onih koji žive izvan normi.

Ipak, Trasmoz nije selo koje živi isključivo od mitova. Današnji život održava mala, ali uporna zajednica stanovnika i raseljeni Trasmozerosi. Njihova najpoznatija manifestacija, Feria de la Brujería, svake godine okuplja hiljade posjetilaca. Izbor “Vještice časti” spaja humor, sjećanje i kulturni otpor. Slično značenje ima i Noć duša, jesenji ritual s isklesanim bundevama, koji podsjeća na predkolumbovske i hispanske običaje mnogo starije od današnjeg komercijalnog Halloweena.

Selo krije i vrlo konkretne historijske epizode. U 16. stoljeću, njegov dvorac bio je poprište tajne kovnice lažnog novca. Zvuk čekića i peći narod je tumačio kao sabate, a krivica je pripisana vješticama, dok su pravi krivci, falsifikatori, na kraju uhvaćeni i pogubljeni.

Dvorac Trasmoz dominira selom. Legenda kaže da su ga muslimani sagradili za jednu noć dok historija pak govori o graničnoj tvrđavi između kršćanskih i muslimanskih teritorija. Krajem 20. stoljeća spasio ga je Manuel Jalón, izumitelj brisača i jednokratne šprice, omogućivši arheološka istraživanja.

IZVOR: ABC