Dr. Šejla Hadžić dobitnica je Breakthrough nagrade za fundamentalnu fiziku 2025. godine, najprestižnijeg svjetskog priznanja u nauci, poznatog kao “Oskar nauke”. Ova nagrada, koju dodjeljuje Breakthrough Prize Foundation uz podršku najpoznatijih svjetskih inovatora poput Marka Zuckerberga, Sergeyja Brina i Anne Wojcicki, dodjeljuje se za otkrića koja mijenjaju naše razumijevanje svijeta. U oblasti fundamentalne fizike, ove godine pripala je ATLAS kolaboraciji na CERN-u, čiji je Šejla ponosni član. Zahvaljujući njihovom radu, nauka je dobila najpreciznija dosadašnja mjerenja Higsovog bozona – čestice koja daje masu svemu što postoji.

Dr. Šejla Hadžić rođena je u Tuzli 1992. godine. Tu je završila osnovnu i Muzičku školu, a potom Gimnaziju “Meša Selimović” (matematičko-informatički smjer). Nakon toga se odlučila za studij primijenjene fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

Godine 2017. seli u Minhen zbog master studija, koje završava 2019. na Tehničkom univerzitetu u Minhenu (TUM), a 2023. završila je doktorat na Ludwig-Maximilians univerzitetu (LMU). Svoju master i doktorsku tezu radila je na Max Planck Institutu za fiziku, u okviru ATLAS kolaboracije. Od sredine 2023. radi kao postdoktorantica u Max Planckovoj Laboratoriji za poluprovodnike.

Za časopis “Bosna” Šejla Hadžić je govorila o nauci, fizici, i njenom razumijevanju svijeta, kao i vjeri koju nauka produbljuje.

BOSNA: Dio ste tima naučnika koji je dobio Breakthrough prize za 2025. godinu. Šta vama lično, kao naučnici, znači nagrada, odnosno šta vam znači činjenica da ste dio tima čiji je naučni rad prepoznat i nagrađen?

HADŽIĆ: Prije svega, čast mi je što sam bila dio tima čiji je rad prepoznat i nagrađen. Iako je priznanje za 2025. godinu, za mene ono simbolizira priznanje za višegodišnje zajedničke napore i stručnost hiljada ljudi iz cijelog svijeta koji svakodnevno doprinose pomjeranju granica ljudskog znanja. Na ličnom planu, ova nagrada je snažan podstrek da nastavim usavršavati svoje vještine i napredovati u onome čime se bavim.

BOSNA: Možete li približiti čitateljima koja su to naučna dostignuća koja je tim u kojem ste radili postigao?

HADŽIĆ: Zamislite najmoćniji mikroskop na svijetu za posmatranje prirode. ATLAS detektor je upravo takav instrument, jedan od najvećih ikada napravljenih, veličine peterospratnice, smješten oko 100 metara ispod zemlje, a s ciljem da razumijemo svijet na njegovom najmanjem nivou. Ono što ATLAS ‘snima’ jesu sudari dva snopa protona koji se kreću brzinama bliskim brzini svjetlosti. Dugogodišnjim prikupljanjem i analizom tih podataka, ATLAS kolaboracija, i ostali LHC eksperimenti,  ostvarili su dosadašnja najpreciznija mjerenja Higsovog bozona (ključna za razumijevanje porijekla mase), proučili materiju kakva je postojala mikrosekunde nakon Velikog praska, te doprinijeli razumijevanju asimetrije između materije i antimaterije u svemiru. Sve su to dijelovi slagalice koji nam daju najdetaljniju sliku prirode do sada.

BOSNA: Područje vašeg istraživanja je, između ostalog, Higsov bozon. Kako biste vi kao vjernica, muslimanka, objasnili Higgsov bozon, i da li bi se s time složila i naučnica Šejla?

HADŽIĆ: U fizici elementarnih čestica, Higsov bozon je čestica koja nastaje kao pobuđenje tzv. Higsovog polja. Interakcijom s tim poljem čestice dobijaju masu; što je interakcija jača, to je masa veća. Higsov bozon je dio istog matematičkog okvira koji predviđa postojanje elektrona ili protona.

Danas niko ne dovodi u pitanje postojanje elektrona, to uzimamo kao činjenicu. Ja bih rekla da je privilegija živjeti u vremenu kada je Higsov bozon otkriven: čestica predviđena šezdesetih godina, za čije je otkriće trebalo sačekati da tehnologija sazri do nivoa na kojem je uopšte moguće detektovati je. Kao naučnica i vjernica muslimanka, ne vidim ništa sporno u postojanju niti u istraživanju ovakve čestice. Naprotiv, dublje razumijevanje univerzuma, posebno na nivou elementarnih čestica, me približava Stvoritelju. Za mene je to potvrda da u složenom svijetu koji živimo, a koji je On stvorio, ništa nije slučajno.

BOSNA: Može li nam fizika, općenito nauka, pomoći da razumijemo Božije stvaranje, kako je stvoren naš svijet i šta će biti s njim?

HADŽIĆ: Smatram da nas Kur’an stalno poziva na razmišljanje i preispitivanje svijeta u kojem živimo. Iako to nije stroga vjerska obaveza, traganje za znanjem i razumijevanjem historijski je bilo dio islamske tradicije.

“U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.” (Kur’an 3:190–191)

Zar to nije poziv da se bavimo naukom? Fizika i druge nauke nastoje opisati kako je svijet nastao, kako se razvija i kakva ga sudbina čeka kroz zakone prirode i to ne mora biti u sukobu s vjerskim istinama. Često se s ponosom prisjećamo “zlatnog” islamskog perioda:  Ibn Sine, al-Havarizmija, al-Haitama,  ali danas nam treba novo ulaganje u nauku, ne samo sjećanje.

Iz mog iskustva, ništa ne budi toliku trenutnu poniznost pred Božijim stvaranjem kao dublje razumijevanje prirode. Zato pozivam mlade da se bave naukom i da ožive duh učenja: ne da bismo vjeru zamijenili, nego da bismo je produbili i kroz znanje bolje služili Bogu i bili od veće koristi ljudima.

BOSNA: Istražujete i na Max Planck institutu, u laboratoriji za poluvodiče, koliko su ta istraživanja važna za funkcioniranje savremenog svijeta?

HADŽIĆ: Max-Planckova Laboratorija za poluprovodnike (HLL) jedinstvena je “akademska fabrika” unutar Max-Planckovog društva: u vlastitim čistim sobama imamo kompletan lanac proizvodnje specijalnih silicijumskih senzora koji se ne mogu kupiti na tržištu. Fokus je na nauci, a ne na komercijalnim proizvodima. U HLL-u pokrivamo cijeli ciklus detektorskih sistema – od ideje i simulacija, preko dizajna i procesiranja, do izrade, karakterizacije i integracije u završne instrumente. Historijski, HLL je razvijao piksel-detektore za fiziku čestica (npr. ATLAS, Belle II), kao i detektore za astronomiju X-zraka i fotonske nauke. Iako možda nisu dio svakodnevice, zbog široke primjene u raznim projektima i disciplinama, doprinos naših senzora savremenoj nauci izuzetno je važan.

BOSNA: Koliko je za vaš naučni put i razvoj važno to što ste imali pristup najprestižnijim istraživačkim centrima poput CERN-a i Max Plancka?

HADŽIĆ: Rekla bih da je to bilo presudno. Istraživanje kojim se bavim traži infrastrukturu i resurse koji, nažalost, kod nas nisu dostupni – od akceleratora do čistih soba u kojima se sklapaju i testiraju detektori. Zato je ovakav rad u punom obimu moguć samo uz pristup institucijama poput CERN-a i Max Planck instututa.

BOSNA: Kako je Šejla iz Tuzle dospjela do CERN-a?

HADŽIĆ: Sve je počelo 2016. godine, kada sam dobila priliku da učestvujem u CERN-ovom ljetnom programu, osmosedmičnoj praksi na kojoj studenti iz prve ruke upoznaju rad jedne od najvećih naučnih laboratorija na svijetu. Tada se rodio san: željela sam biti dio jednog od CERN-ovih eksperimenata. Postojao je, međutim, problem.

Kao državljanka Bosne i Hercegovine nisam se mogla direktno prijavljivati na konkurse koje CERN objavljuje, jer je njihov sistem zasnovan na državama članicama i pridruženim članicama koje finansijski učestvuju u radu CERN-a, a čiji državljani zauzvrat imaju pravo da tamo rade. Bosna i Hercegovina ne spada u tu grupu. Ali ništa nije nemoguće.

Upisala sam master studij na Tehničkom univerzitetu u Minhenu i, kada je došlo vrijeme za izbor master teze, otvorila mi se prilika da radim temu u okviru ATLAS kolaboracije. Tako je sve krenulo: fizički sam bila u Minhenu, a rad je tekao na relaciji Minhen–Ženeva.

BOSNA: Kako ste se zaljubili u fiziku? Gdje i kako je sve počelo?

HADŽIĆ: Ljubav prema fizici rodila se iz moje prve ljubavi – matematike. Sve je, zapravo, počelo s mojim babom: zahvaljujući njemu, matematiku nikada nisam doživljavala kao nešto teško ili komplikovano; kao djetetu bila mi je igra. Kroz školovanje sam otkrila da je matematika jezik prirode i da se njome može opisivati i razumjeti svijet oko nas. Fasciniralo me je što tim jezikom mogu shvatiti zašto se planete kreću oko Sunca, kako funkcionišu muzički instrumenti, ogledala i sočiva, a potom i građu atoma i svijet elementarnih čestica. Postoji jedna posebna vrsta zadovoljstva i radosti koju osjetim kada nešto zaista razumijem. Zato sam se odlučila da upišem fiziku, što na našim prostorima nije bila jednostavna odluka.

BOSNA: Jeste li ostvarili svoje snove, ili može li naučnik uopće ostvariti snove ili se oni množe, uvećavaju…?

HADŽIĆ: Ostvarila sam neke snove, ali najljepše u nauci je to što svaki odgovor rađa nova pitanja – pa se i snovi množe. Vjerujem da čovjek uvijek treba imati i ciljeve i snove, i u poslovnom i u privatnom životu: svaki dan je Božji dar i trebamo ga iskoristiti kako bi smo napravili još jedan korak naprijed.