Iran se suočava s novim talasom protesta koji razotkriva dubinu ekonomske krize i političke neizvjesnosti u zemlji. Zbog dramatičnog pada vrijednosti rijala, galopirajuće inflacije i rasta cijena osnovnih životnih namirnica, trgovci zatvaraju radnje, studenti izlaze na ulice, a nezadovoljstvo se širi iz Teherana u druge gradove. Iako vlasti priznaju legitimnost ekonomskih zahtjeva i najavljuju dijalog i reforme, konkretnih mjera još nema. U pozadini unutrašnjih nemira dodatno se pojačavaju regionalne i međunarodne tenzije, što protestima daje širi politički i sigurnosni značaj

U Iranu već nekoliko dana traju protesti zbog rapidnog pogoršanja ekonomske situacije i dramatičnog pada vrijednosti nacionalne valute, rijala. Demonstracije su obilježene djelimičnim zatvaranjem radnji, štrajkom trgovaca i studentskim okupljanjima u više gradova, dok vlasti, neuobičajeno suzdržano, priznaju legitimitet ekonomskog nezadovoljstva i pozivaju na dijalog.

U glavnom gradu Teheranu, prema snimcima koje je na društvenim mrežama objavila iranska opoziciona nevladina organizacija Hrana sa sjedištem u SAD-u, zabilježena su djelimična zatvaranja radnji u Velikom bazaru i na drugim tržnicama na jugu grada. Videozapisi prikazuju snažno prisustvo sigurnosnih snaga u bazaru i okolnim ulicama, što ukazuje na ozbiljnost s kojom vlasti prate razvoj događaja.

Prema navodima Hrane, protesti su održani i u gradovima Kermanšah na zapadu zemlje te Širaz na jugu, gdje su se čuli slogani poput „smrt inflaciji“ i „zatvorite, zatvorite“, kojima se trgovci i građani pozivaju da se pridruže štrajku koji je započeo u nedjelju u Teheranu. U međuvremenu su se protesti proširili i na druge dijelove zemlje, uključujući Karaj, Kerman, Zandžan, Hamadan i ostrvo Kešm.

Posebno značajna bila su studentska okupljanja na nekoliko uglednih univerziteta u prijestolnici, među kojima su Teheranski univerzitet, Sharif University i Beheshti University. Studenti su javno izrazili solidarnost s trgovcima i građanima koji protestuju protiv duboke ekonomske krize, koju dodatno pogoršavaju dugogodišnje američke i sankcije Ujedinjenih nacija uvedene zbog iranskog nuklearnog programa.

Val protesta započeo je u nedjelju, kada su trgovci iz više trgovačkih centara i pijaca u centralnom i južnom Teheranu zatvorili svoje radnje i izašli na ulice. Povod su bile nagle oscilacije na deviznom tržištu, pad vrijednosti rijala i rastuća nesigurnost koja ozbiljno ugrožava njihovo poslovanje. Već u ponedjeljak protesti su poprimili šire razmjere, a na pojedinim skupovima mogli su se čuti i otvoreno politički slogani poput „smrt diktatoru“, što predstavlja rijetko i osjetljivo zaoštravanje društvenog nezadovoljstva.

Iranska vlada je u utorak priznala da su protesti izazvani stvarnim ekonomskim teškoćama i poručila da je spremna na razgovor s demonstrantima. Zvaničnici su obećali reforme s ciljem očuvanja kupovne moći građana. Prema podacima državne statističke agencije, inflacija je u decembru dostigla 42,2 posto na godišnjem nivou, što je dodatni rast u odnosu na novembar. Tokom 2025. godine rijal je izgubio oko 69 posto svoje vrijednosti prema američkom dolaru, koji se na slobodnom tržištu ovih dana trgovao po cijeni od oko 1,37 miliona rijala.

Pad valute već je imao i konkretne političke posljedice. Nakon historijskog sloma rijala, direktor Centralne banke Mohammad Reza Farzin podnio je ostavku, javili su državni mediji. Kada je preuzeo funkciju 2022. godine, dolar je vrijedio oko 430.000 rijala, dok se danas približava granici od 1,4 miliona. Ovakva deprecijacija dovela je do galopirajuće inflacije, s rastom cijena hrane i lijekova većim od 70 posto u posljednjih godinu dana.

Ekonomska kriza odvija se u trenutku pojačanih regionalnih i međunarodnih tenzija. Nakon nedavnog rata s Izraelom i Sjedinjenim Američkim Državama, Iran se nalazi u stanju duboke političke i ekonomske neizvjesnosti. Tržišta su mjesecima nestabilna, a zatvaranje preduzeća i pad životnog standarda pogađaju desetine hiljada porodica. Analitičari upozoravaju da bi nezadovoljstvo moglo prerasti u najveći talas protesta u posljednjih nekoliko godina, posebno imajući u vidu historijsku ulogu teheranskih trgovaca tokom Islamske revolucije 1979. godine.

Za razliku od ranijih kriznih situacija, predsjednik Masoud Pezeshkian, koji važi za umjerenog političara, zauzeo je pomirljiv ton. U javnim istupima poručio je da vlast mora slušati zahtjeve demonstranata i zaštititi njihova prava, naglašavajući da mu je egzistencija građana „svakodnevna briga“. Najavio je mjere za reformu monetarnog sistema, ali zasad bez konkretnih rezultata u parlamentu.

Istovremeno, pritisak s ulica poklapa se s obnovljenim prijetnjama iz inostranstva. Američki predsjednik Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu upozorili su da neće dozvoliti Iranu da obnovi vojne kapacitete. Teheran je odgovorio porukom da će svaka nova agresija naići na „oštar i odlučan odgovor“.

Dok se vlada koleba između povećanja poreza i pokušaja diplomatskog približavanja Zapadu radi ublažavanja sankcija, ekonomska realnost na terenu ostaje sumorna. Protesti trgovaca, studenata i građana jasno pokazuju da se kriza više ne može ignorirati i da će naredni potezi vlasti imati presudan značaj za stabilnost zemlje.