Sv. Silvestar je godinu dana nakon Milanskog edikta – 314. godine izabran za papu, kao 34. nasljednik Sv. Petra. Svi njegovi prethodnici na Petrovoj stolici bili su mučenici, iako nije baš svaki umro izravno od pretrpljenih muka. Crkva ih slavi kao mučenike jer su živjeli u doba mučeništva.
Često se za 31. decembar, odnosno Novu godinu u sredinama u kojima žive kršćani kaže da je Silvestrovo, pa ponekad nije jasno je li Nova godina i Silvestrovo isto. A nije isto. Nova godina je simbolični prelazak iz jedne u drugu kalendarsku godinu dok je Silvestrovo zapravo obilježavanje godišnjice smrti svetog Silvestra.
Naime, sv. Silvestar je godinu dana nakon Milanskog edikta – 314. godine izabran za papu, kao 34. nasljednik Sv. Petra. Svi njegovi prethodnici na Petrovoj stolici bili su mučenici, iako nije baš svaki umro izravno od pretrpljenih muka. Crkva ih slavi kao mučenike jer su živjeli u doba mučeništva. Sam Silvestar je dobar dio svog života proveo u vrijeme kada je kršćanstvo bilo zabranjeno, a kršćani progonjeni. Milanski edikt u tom smilu bio je prekretnica dajući slobodu ispovijedanja vjere kršćanima.
Kad je Crkva izišla iz katakombi, započela je s gradnjom svojih bazilika i hramova, veličanstvenih prostorija za bogoslužje. Car Konstantin 320. godine na vatikanskom brežuljku postavio je nad grobom temelje crkvi Svetog Petra, a također i temelje bazilike nad Svetim grobom u Jeruzalemu. Konstantinova majka Sv. Jelena gradila je crkvu Kristova rođenja u Betlehemu; u Trieru, kraljevoj palači, gradila se dvostruka crkva. Papi Silvestru pripisuju se zasluge za gradnju crkava: Svete Agneze, Svetog Lovre i Svetog Pavla izvan zidina Rima.
Osim toga, u vrijeme njegova pontifikata događaju se i unutarcrkvene promjene uvjetovane krivovjerjima. O pitanju donatista ponovo se raspravljalo na rimskoj sinodi. Jednim pismom biskupi su se obraćali papi Silvestru s puno poštovanja, ali i žaljenja što on nije bio nazočan – dakle nije sudjelovao u zaključcima. Još važniji događaj tokom Silvestrova pontifikata i vladavine Konstantina bio je ekumenski koncil u Nikeji.
Nikejski koncil je događaj od posebne važnosti. Povod je arijanska hereza. Arije, prezbiter Aleksandrijske Crkve, negira vječnost Riječi, a Krista smatra običnim stvorenjem, a ne Sinom Božjim. Na koncil su pozvani svi biskupi, kojima je Konstantin omogućio prijevoz. Koncil je započeo 25. maja 325. u nazočnosti samoga cara. Sudjelovalo je oko 270 biskupa – uglavnom iz istočnih pokrajina. Iz zapadnih krajeva bio je nazočan jedan biskup – iz Kalabrije i dva rimska svećenika. Papa Silvestar zbog starosti nije bio na saboru.
Koncil je trajao mjesec dana i završio rad potpunom osudom arijanizma i Arijevih sljedbenika. Sudionici su formulirali Nikejsko vjerovanje kojim se utvrđuje Božanstvo Isusa Krista. “
Smatra se da je papa Silvestar prvi nositelj tijare. Preminuo je žalostan zbog novog jačanja arijanizma i zbog Konstatinoviih uplitanja u crkvenu hijerarhiju 31. decembra 335. Proglašen je zaštitnikom od gube.
