Osim nauke, Prelog je bio vrstan sportista. Bio je prvak države u tehničkom petoboju, a strast prema atletici pratila ga je godinama. Volio je muziku, naročito sevdalinke; najdraža mu je bila „Telal viče po Hercegovini“, što evocira jednu toplu, nostalgičnu nit koja ga je vezala za Bosnu

Kada je 12. decembra 1975. godine u Stockholmu objavljeno ime dobitnika Nobelove nagrade za hemiju, u Bosni i Hercegovini tek rijetki su bili svjesni da je čovjek ovjenčan najvišim naučnim priznanjem zapravo Sarajlija. Vladimir Prelog, jedan od najistaknutijih hemičara 20. stoljeća, dobio je nagradu za svoja temeljna istraživanja u oblasti stereokemije organskih molekula, oblasti koja je presudno oblikovala modernu organsku hemiju i farmaceutsku industriju. Danas, više od jednog stoljeća nakon njegovog rođenja, u njegovu čast 12. decembar se obilježava kao Dan nauke u Federaciji Bosne i Hercegovine

Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu 23. jula 1906. godine. Njegov otac Milan, cijenjeni historičar i autor nekoliko knjiga o bosanskoj prošlosti, predavao je u sarajevskoj gimnaziji, pa je porodica živjela gotovo u samom centru grada. U Sarajevu je mali Vladimir pohađao pučku školu i, kako će mnogo kasnije reći, u njemu sačuvao uspomene koje su ga pratile cijelog života.

Te uspomene uključuju i jedan od ključnih trenutaka evropske povijesti. Kao školski dječak, Prelog je 28. juna 1914. stajao u špaliru i bacao cvijeće pred kočiju nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije. „Kada sam uradio to što mi je bila dužnost, samo nekih sto metara dalje odjeknuli su pucnji“, pričao je kasnije novinaru Vehidu Guniću. Nije vidio atentat, ali ga je čuo, i slušao kako se u gradu šire glasine o događaju koji će ubrzo prerasti u globalni sukob. Historičar Milan Prelog ubrzo je premješten u Osijek, a porodica se preselila. Vladimir se u Sarajevo više nikada nije vratio, ali je uvijek isticao da mu je rodni grad ostao najranija i najdublja uspomena.

Da je Sarajevo u njemu ipak ostavilo trag, svjedoči i jedna mala anegdota koju je Prelog ispričao Guniću. Nakon predavanja u Los Angelesu, jedan stariji profesor upitao ga je odakle je. „Iz Züricha“, odgovorio je Prelog. Kada je njegov sagovornik to pomiješao sa Švedskom, požurio se opravdati: „U Vašim sam dokumentima vidio da ste rođeni u Sarajevu, u Bosni…“

„Tačno“, odgovorio je naučnik, „i bio sam vrlo ponosan što on zna gdje je Sarajevo, a ne zna gdje je Zürich.“ Taj osjećaj porijekla, premda nepatetičan i nenaglašen, ostao je s njim cijelog života.

Nakon odlaska iz Sarajeva, Prelogova porodica selila se nekoliko puta. Od 1915. do 1919. pohađao je školu u Zagrebu, zatim gimnaziju u Osijeku, pa ponovo u Zagrebu gdje je maturirao 1924. godine. Upravo je osječki period bio presudan: profesor hemije Ivan Kuria probudio je u mladiću oduševljenje za eksperimentalni rad do mjere da je već sa 15 godina, 1921., objavio prvi naučni rad u njemačkom časopisu Chemiker Zeitung. Bio je to rani nagovještaj putanje koja će ga odvesti do svjetskog vrha.

Osim nauke, Prelog je bio vrstan sportista. Bio je prvak države u tehničkom petoboju, a strast prema atletici pratila ga je godinama. Volio je muziku, naročito sevdalinke; najdraža mu je bila „Telal viče po Hercegovini“, što evocira jednu toplu, nostalgičnu nit koja ga je vezala za Bosnu.

Nakon mature upisao je Hemijski odsjek Visoke tehničke škole u Pragu. Tamo je diplomirao 1928. i doktorirao 1929., a već tada je počeo raditi u industrijskom laboratoriju, objavljujući impresivnih 25 naučnih radova za samo pet godina. U Pragu se oženio suprugom Kamilom i dobio sina Jana, koji je, za razliku od oca, odabrao historiju umjetnosti.

Prelogov dolazak u Zagreb 1935. godine označio je početak jedne od najvažnijih epoha u historiji organske hemije u jugoslavenskom prostoru. Na Tehničkom fakultetu preuzeo je dužnost docenta na Zavodu za organsku kemiju, ali je laboratorij koji je zatekao bio gotovo neupotrebljiv za moderne hemijske procese. Umjesto da se prilagodi skromnim uvjetima, Prelog je pronašao rješenje: uspostavio je saradnju s tada malom farmaceutskom tvornicom „Kaštel“, pretečom kasnije Plive.

Novac od te saradnje omogućio je nabavku opreme, a zajednički projekti doveli su do razvoja sinteza sulfonamida, kina-alkaloida, barbiturata i brojnih drugih supstanci. U tom procesu oko sebe je okupio grupu mladih hemičara, doktoranada, koji će kasnije formirati „Prelogovu zagrebačku školu“. U samo sedam godina, grupa je objavila pedesetak naučnih radova i prijavila šest patenata. Najveći komercijalni uspjeh bio je sulfanilamid, lansiran kao „Streptazol“, ključni lijek antibakterijskog djelovanja.

Ova generacija hemičara, Cerkovnikov, Mildner, Kohlbach, Seiwerth, Reček i drugi, postat će kasnije profesori, rukovodioci instituta i utemeljitelji novih istraživačkih centara. Njihov rad bio je temelj razvoja hemije u Hrvatskoj, ali i jedan od važnih doprinosa jugoslavenskoj naučnoj infrastrukturi.

Početkom Drugog svjetskog rata naučni rad u Zagrebu postao je gotovo nemoguć. Prelog je imao ranije ponude da održi predavanja kod nobelovaca Lavoslava Ružičke i Richarda Kuhna. Odlazi prvo u Njemačku a onda 1942. u Zürich, gdje zbog ratnih okolnosti ostaje, najprije kao saradnik, a kasnije kao profesor na ETH-u, jednoj od najprestižnijih evropskih naučnih institucija.

Tu počinje njegova najznačajnija faza. Naslijedivši Ružičku na mjestu predstojnika laboratorija za organsku hemiju, Prelog se posvećuje stereokemiji, razjašnjava strukture kompleksnih molekula i postavlja temelje moderne hemijske topologije. Istraživao je stereoselektivnost enzimskih reakcija, sintetizirao krunaste spojeve, analizirao konformacije cikličkih molekula.

Njegov najveći doprinos bio je razvoj Cahn–Ingold–Prelog (CIP) pravila za određivanje apsolutne konfiguracije kiralnih spojeva, čime je stvorena univerzalna osnova za opisivanje prostorne građe molekula. Danas nema udžbenika organske hemije u kojem CIP pravila nisu temelj poglavlja o stereokemiji. Sa više od 400 naučnih publikacija, Prelog je postao jedan od vodećih svjetskih autoriteta.

Nobelov komitet je 1975. godine naveo da Prelog nagradu dobija „za istraživanja stereokemije hemijskih molekula i reakcija“. To je bila potvrda ne samo dugogodišnjeg rada, nego i konceptualne promjene u razumijevanju hemijskih procesa.

Nakon Nobelove nagrade, Prelog nije prestao raditi. Naprotiv, nastavio je primati mlade istraživače, među kojima i brojne hemičare iz Zagreba. Svakodnevno je boravio u laboratoriju, razgovarao s doktorandima i vodio projekte. Njegova posljednja generacija saradnika postala je važan dio istraživačkog kadra Plive i Instituta Ruđer Bošković.

Kao naučnik koji je cijeli život proveo u međunarodnim institucijama, Prelog je osjećao i moralnu obavezu prema sredinama iz kojih potiče. Bio je dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH, a 1991. potpisao je apel za mir u Hrvatskoj, a zatim i za zaustavljanje rata u BiH, postavljajući teško, etičko pitanje: da li je rat „zločin ludosti ili ludost zločina“.

Iako je Sarajevo napustio još kao dijete, grad nije zaboravio njegovu ostavštinu. Na kući u kojoj je rođen danas stoji spomen-ploča. Njegovo ime nose jedna ulica u Sarajevu, poštanske markice BH Pošte i Hrvatske pošte Mostar, Napretkov fond za stipendiranje učenika i studenata. U Mostaru je postavljena njegova bista. Portretista Mario Mikulić naslikao je tri portreta Vladimira Preloga, jedan za samog naučnika, jedan za donatora Pavla Urbana i jedan za Grad Sarajevo.

Ipak, priznanja, premda simbolički važna, ne otkrivaju dovoljno o stvarnom utjecaju ovog čovjeka. Prelog nije bio samo hemičar visoke stručnosti, nego i učitelj, organizator laboratorija, stvaratelj čitavih istraživačkih škola, međunarodni autoritet i ambasador nauke. U tom smislu, Prelog je jedan od onih naučnika koji nadilaze nacionalne okvire. On je istovremeno bosanskohercegovački, hrvatski, češki, švicarski naučnik, ali kao što nauka sama prkosi granicama, tako i njegovo djelo pripada cijelom svijetu.

Prelog je to znao. Zato je uvijek naglašavao da velike naučnike niko ne može „svojatati“ – oni pripadaju cijelom čovječanstvu. Ali i čovječanstvo mora pripadati njima: njihovim idejama, njihovoj posvećenosti i njihovim etičkim principima.

Prelog je preminuo 7. januara 1998. godine u Zürichu. Njegova urna kasnije je prenesena u Zagreb, gdje su proveli najveći dio karijere njegovi učenici i saradnici. Ostala je naučna bibliografija od preko 400 radova, laboratorije koje je osnivao, generacije istraživača koje je školovao i koncepti koji se danas podrazumijevaju u svakoj učionici organske hemije.