Javier Romero, španski novinar i jedan od vodećih hroničara industrije narkopodmornica, sumnja da su južnoamerički narkobosovi otvorili transatlantsku rutu krajem 1990-ih. Međutim, policija nije potvrdila njeno postojanje sve do 2019. godine, kada su presreli prvo plovilo ovog tipa kod Iberijskog poluostrva, nakon što su njegova tri putnika izdržala 27-dnevnu muku od svoje početne tačke u brazilskoj Amazoniji.

O čemu su mornari razmišljali kada su odlučili da se upuste u putovanje za koje su se bojali da neće preživjeti? Kako su se oprostili od svojih voljenih prije isplovljavanja? Šta ih je navelo da prihvate takvu misiju? Za brazilsku policiju, odgovori na ova pitanja ostaju nepoznati kao i identiteti mornara.

Jedino u što su istražitelji sigurni jeste namjena plovila: ‘narkopodmornica’ nalik tamnici koja je, prema njihovim riječima, bila samo nekoliko dana udaljena od početka paklene tronedeljne odiseje preko Atlantika sa stotinama kilograma kokaina namijenjenog Evropi.

„Možete mi platiti koliko god želite, ali priznajem da se ne bih upustio u tako ludo putovanje“, kaže Fernando Casarin, šef brazilske savezne policije zadužene za specijalne snage koje su u maju zarobile narkopodmornicu prije nego što je napustila Amazon.

„Čovjek se pita da li je za ove mornare to stvar velike hrabrosti ili potpunog nedostatka svijesti o tome u šta se upuštaju“, dodaje Casarin, čija jurisdikcija pokriva prostranu sjevernu državu Pará, gdje je podmornica pronađena u tajnom brodogradilištu na ostrvu Marajó.

Ogromni profiti

U stvarnosti, narko-podmornice su polu-podmornice domaće izrade kod kojih se samo kabina uzdiže iznad površine. Kolumbijski narko-bosovi su ih počeli koristiti 1980-ih za krijumčarenje kokaina preko Kariba u Meksiko i Sjedinjene Američke Države.

U posljednje vrijeme, šefovi kriminalnih grupa postali su mnogo ambiciozniji, gradeći plovila od fiberglasa sposobna za transport ogromnih količina kokaina hiljadama kilometara daleko, do obala Portugala i Španije.

Prema Casarinu, ogromni profiti ostvareni trgovinom kokainom objašnjavaju zašto južnoamerički kriminalci i dalje koriste podmornice uprkos rizicima. Na granici između Brazila i Kolumbije, vodećeg svjetskog proizvođača kokaina, kilogram droge prodaje se za između 1.000 i 2.000 dolara (između 850 i 1.700 eura). U Evropi, gdje potrošnja cvjeta, ista ta količina može se prodati za oko 60.000 dolara (oko 51.100 eura). Podmornica koja uspije prokrijumčariti pet ili šest tona droge u Evropu mogla bi svojim vlasnicima generirati između 200 i 250 miliona dolara (između 170 i 213 miliona eura). “Profit je astronomski”, kaže Casarin.

Javier Romero, španski novinar i jedan od vodećih hroničara industrije narkopodmornica, sumnja da su južnoamerički narkobosovi otvorili transatlantsku rutu krajem 1990-ih. Međutim, policija nije potvrdila njeno postojanje sve do 2019. godine, kada su presreli prvo plovilo ovog tipa kod Iberijskog poluostrva, nakon što su njegova tri putnika izdržala 27-dnevnu muku od svoje početne tačke u brazilskoj Amazoniji.

Prema Romeru, koji piše u listu La Voz de Galicia, fenomen se značajno intenzivirao posljednjih mjeseci, s “porastom aktivnosti” ljeti, kada je broj upozorenja o narkopodmornicama koje su stizale do Nacionalne policije porastao s jednog svaka tri mjeseca na više od pet upozorenja mjesečno.

Sredinom septembra, španska policija uhapsila je trojicu osumnjičenih kolumbijskog porijekla i zaplijenila 3.500 kilograma kokaina koji je isporučen na galicijsku obalu, iako narkopodmornica nije bila na vidiku.

Klaustrofobično plovilo

Tri mjeseca nakon zarobljavanja brazilske narko-podmornice u Marajou, list The Guardian je uspio pristupiti plovilu dugom 18 metara.

Ulazak u skučenu kontrolnu sobu kroz mali otvor je klaustrofobično i jezivo iskustvo, čak i sa suhog kopna. Spavaće sobe se sastoje od dva uska drvena kreveta sa svake strane mosta. Plastični vjetrobran bio je jedini prozor u svijet za mornare dok su jurili kroz valove prema Evropi brzinom od 16 kilometara na sat.

Osvaldo Scalezi, koji vodi odjeljenje za borbu protiv droge brazilske savezne policije, objašnjava da je najveći rizik putovanja u narkopodmornici gušenje, a ne utapanje, kako većina ljudi pretpostavlja.

„Unutra se nalazi vrlo snažan motor, a ispušne cijevi su vrlo grubo napravljene; nema ničega što bi spriječilo da plinovi izgaranja prodru u plovilo i ubiju sve gušenjem“, kaže on.

U drvenom pramcu, gdje je navodno bila uskladištena droga, nalaze se jedine pogodnosti u kojima bi posada uživala tokom svog transatlantskog putovanja dugog 6.000 kilometara: rezervoar za pitku vodu od 700 litara, zamrzivač i prenosivi klima uređaj za ublažavanje vrućine u ovom zagušljivom plovilu nalik stakleniku.

Dok pregleda drveni i fiberglas trup, Casarin upoređuje smjelu ekspediciju narkopodmornice s ekspedicijom američkih astronauta koji su prvi put sletjeli na Mjesec 1969. godine. „To je nešto na tom nivou“, kaže: „To je ludi gusarski život.“

Globalna industrija

Plave boje i bez imena, Marajóovo plovilo otkriveno je dva mjeseca nakon što je gotovo identična polupodmornica zaplijenjena u blizini Azorskih ostrva u martu. U toj zajedničkoj operaciji učestvovale su portugalske, španske, američke i britanske vlasti. Pored šest tona kokaina, prevozilo je pet muškaraca, od kojih su trojica bili Brazilci iz savezne države Pará.

Prema Casarinu, hapšenje ove trojice Brazilaca pojačava ideju da Pará i susjedna država Amapá postaju „centar za izgradnju ovakvih vrsta plovila“. Romero vjeruje da su udaljene džungle i mangrove regije idealna lokacija za skrivanje „tajnih brodogradilišta“ koja grade narkopodmornice.

Ali Pará nipošto nije jedino mjesto u Južnoj Americi gdje se ovi brodovi proizvode, a ni Evropa nije najudaljenija destinacija.

Henry Shuldiner, istraživač u Insight Crimeu i autor nedavnog izvještaja o narkopodmornicama, prisjetio se u razgovoru za The Guardian kako je krajem 2024. godine kolumbijska policija presrela polupodmornicu koja je prelazila Pacifik prema Australiji i Novom Zelandu, putovanje koje traje najmanje dvostruko duže od onog do Evrope. U januaru 2025. godine, rekao je Shuldiner, narkopodmornica se nasukala na obalu Sijera Leonea, što je učvrstilo njegovo uvjerenje da se industrija narkopodmornica širi globalno.

Narkopodmornice ostvaruju milijarde profita, ali malo tog novca stiže do mornara koji njima upravljaju preko Atlantika. Casarin procjenjuje da brazilski mornari zarađuju između 30.000 i 50.000 reala (između 4.800 i 8.000 eura) za takvo putovanje. Prema Romeru, autoru knjige o narkopodmornicama, Operacija Crna plima, ekvadorskim mornarima na prvom plovilu zaplijenjenom u Evropi ponuđeno je oko 15.000 dolara (oko 12.800 eura).

„Trgovina drogom je eksploatatorska industrija, oduvijek je bila“, kaže Romero, koji oronule brodove naziva „lijesovima pokretanim propelerima“. „Zamislite da provedete sate ili dane zarobljeni unutar jedne od ovih stvari, to je potpuno ludilo.“