Hrvatska je 2021. izdala gotovo 82.000 radnih dozvola, 2024. već više od 206.000, više od 150 posto povećanja. Ovaj rast prati i porast pritužbi radnika: od dugotrajnih procedura, do neisplaćenih plaća, nepostojanja prijave na osiguranja i različitih oblika manipulacije

Nacrt novog Zakona o strancima, upućen u javnu raspravu, donosi paket širokih izmjena koje će značajno promijeniti položaj stranih radnika u Hrvatskoj, ali i praksu poslodavaca. Najviše pozornosti izazvala je obaveza učenja hrvatskog jezika, ali jednako važna su i nova pravila koja bi trebala smanjiti ovisnost radnika o jednom poslodavcu, te olakšati boravak studentima, sezoncima i stručnim radnicima.

Prema prijedlogu Ministarstva unutarnjih poslova, svi radnici iz trećih zemalja koji namjeravaju živjeti i raditi u Hrvatskoj morat će u roku od godinu dana boravka dokazati osnovno znanje hrvatskog jezika na razini A1. Ovo znanje će postati uvjet za produženje dozvole za boravak i rad. U praksi to znači da će poslodavci, ali i država, morati osigurati dostupne tečajeve i polaganje ispita, kako bi radnici imali jasne i ostvarive uvjete za ostanak. Ideja je, poručuju iz MUP-a, potaknuti bržu integraciju, smanjiti jezične barijere i olakšati zapošljavanje u sektorima u kojima komunikacija s korisnicima ili pacijentima igra ključnu ulogu.

Istovremeno, zakon donosi i neke od najznačajnijih mjera za zaštitu stranih radnika do sada. Predlaže se produljenje dopuštenog razdoblja nezaposlenosti: radnik koji ostane bez posla više neće odmah gubiti pravni status, nego će imati više vremena da pronađe novog poslodavca. Time se smanjuje strah od trenutačne deportacije, a time i pritisak da se pristaje na loše uvjete rada.

Još važnije, nakon šest mjeseci rada kod prvog poslodavca, radnik će moći lakše prijeći na drugo radno mjesto, bez dugotrajnih administrativnih procedura. Ovo je velika promjena imajući u vidu brojne pritužbe na eksploataciju i manipulacije radnicima koji su do sada bili vezani za poslodavca gotovo bez mogućnosti promjene.

Rok za rješavanje zahtjeva za boravak i rad produljuje se na 90 dana, a uvodi se i dugotrajna viza za određene kategorije državljana trećih zemalja, što će pojednostaviti proces ulaska i reguliranja boravka u Hrvatskoj. Studenti i sezonski radnici također su obuhvaćeni izmjenama: njima se dozvola boravka produžuje s jedne na tri godine, posebno u slučajevima kada se godinama vraćaju istom poslodavcu.

Veliku pozornost izazvale su i predviđene kazne. Poslodavcima koji su stavljeni na takozvanu „crnu listu “zbog kršenja propisa o zapošljavanju i boravku moći će se odbiti produljenje dozvola već u prvoj godini nakon upisa na listu. Cilj je smanjiti praksu rada „na crno“, izbjegavanja prijava, uskraćivanja prava na doprinose ili isplate plaća mimo zakona.

Ovim izmjenama zakonodavac želi odgovoriti na probleme koji postoje godinama, a posebno su se intenzivirali nakon naglog porasta broja radnika iz trećih zemalja. Hrvatska je 2021. izdala gotovo 82.000 radnih dozvola, 2024. već više od 206.000, više od 150 posto povećanja. Ovaj rast prati i porast pritužbi radnika: od dugotrajnih procedura, do neisplaćenih plaća, nepostojanja prijave na osiguranja i različitih oblika manipulacije.

U javnoj raspravi istaknuto je više problema koje novi zakon još uvijek ne rješava dovoljno brzo. Među najčešće spominjanima su kašnjenja u policijskim upravama, gdje se produženje dozvola čeka i do pet mjeseci. Iako radnik ima pravo raditi dok se postupak vodi, u praksi nailazi na niz prepreka, ne može napustiti Hrvatsku ako je u viznom režimu, ne može registrirati automobil, otvoriti račun u banci, produžiti karticu, koristiti kreditne proizvode ili čak uredno plaćati pretplate i ugovore. Ova birokratska „siva zona“ ostavlja radnike mjesecima u pravnom vakuumu, pa je jedan od prijedloga bio hitno skratiti rokove ili omogućiti privremene dokaze koji bi bankama i drugim institucijama bili obavezujući.

U raspravi se posebno istaknula potreba za dodatnom zaštitom radnika iz trećih zemalja koji po dolasku u Hrvatsku i dobivanju dozvole započnu rad kod poslodavca koji ih, unatoč zakonskim obavezama, ne prijavi u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Komentatori upozoravaju i da mnogi radnici dolaze iz država gdje isplata plaće na račun nije standard, te nisu ni svjesni da isplata u gotovini predstavlja kršenje hrvatskih propisa. Zbog toga je predloženo jačanje nadzora i poslodavaca i agencija koje posreduju pri zapošljavanju.

Poseban segment javne rasprave odnosi se na Ukrajince pod privremenom zaštitom. Komentatori poput Dmytra Yefimenka i Yevhena Kanievskyija upozorili su kako su tisuće ukrajinskih obitelji već integrirane: rade, školuju se, plaćaju poreze i doprinose. Ukidanje mogućnosti da im se vrijeme provedeno pod privremenom zaštitom uračuna u rok za dobivanje dugotrajnog boravka smatraju nepravednim, posebno prema osobama koje se nemaju gdje vratiti jer su im domovi uništeni ili okupirani. Poseban problem ističe IT-zajednica: freelanceri koji legalno posluju putem obrta ili d.o.o.-a u Hrvatskoj i plaćaju poreze i dalje nemaju jednostavan put do boravišne dozvole, jer zakon traži zapošljavanje troje rezidenata, što je za većinu nerealno opterećenje.

Uz sve to, Ministarstvo najavljuje izmjene i u drugom ključnom zakonu, Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. I dalje ostaje postupak smještaja tražitelja azila u centre a uvodi se i lista sigurnih trećih zemalja. Hrvatska se svrstava među zemlje koje bi mogle biti pod ozbiljnim migrantskim pritiskom, pa se novi zakoni donose u skladu s europskim Paktom o migracijama.

Cjelokupni paket zakonskih rješenja pokazuje da je Hrvatska, nakon godina oslanjanja na strani rad i liberalnih pravila, sada u fazi prilagodbe: želi zadržati radnu snagu, ali uz više reda, integracije i odgovornosti. Publicirane izmjene otvaraju prostor za veća prava radnika, bržu administraciju i jasnije obaveze poslodavaca, ali brojne primjedbe javnosti pokazuju da će konačna verzija zakona morati ponuditi još preciznija, praktičnija rješenja.

U svakom slučaju, bit će to prvi zakon koji od stranih radnika ne očekuje samo rad već i učenje jezika, bržu integraciju i potpunije uključivanje u hrvatsko društvo.

IZVOR: Novi list