Tradicionalni tonovi, zelena, plava, bijela i crvena, posebno su procvjetali u doba andaluzijske civilizacije, donoseći rafiniranost koja je i danas mjerilo elegancije. Zellij nije privilegija bogatih: uprkos visokoj cijeni rada, potražnja dolazi iz svih slojeva društva, u Maroku i inostranstvu, jer predstavlja spoj estetike, historije i kulturnog ponosa
Zellij je jedna od najprepoznatljivijih umjetničkih tradicija islamskog Zapada, precizno oblikovani mozaici sastavljeni od ručno klesanih keramičkih komadića u raznim bojama. Ovaj vid dekorativne umjetnosti stoljećima je obilježavao arhitekturu Magreba i Andaluzije, od Tunisa i Alžira do historijskih gradova Córdobe i Granade. Ipak, samo je Maroko uspio očuvati njegovu živu praksu do današnjeg dana, ponajviše zahvaljujući Fesu, prijestolnici ovog zanata.
Fes, osnovan 789. godine, i danas odiše atmosferom drevne prijestolnice. Njegove uske ulice, medresa Bou Inania, palače i fontane, sve su ispisane zellijem koji UNESCO-ovu listu svjetske baštine čini vidljivom na svakom koraku. U ovom gradu, zellij nije tek ukras nego identitetski temelj: spoj zanatske preciznosti, matematičke harmonije i duhovne simbolike.
Proces izrade ostao je gotovo nepromijenjen stoljećima. Posebni faski glineni blokovi, dostupni samo u Fesu, oblikuju se ručno, peku, glaziraju i pretvaraju u pločice, najčešće kvadrate od deset centimetara. Majstori ih potom režu nalik sitnim dijelovima slagalice i pažljivo slažu u složene geometrijske kompozicije. Svaka greška znači početak ispočetka, jer sklad boje i linije ne trpi odstupanja. Tek kada je motiv savršeno složen, poleđina se premazuje tankim slojem maltera, suši i postaje panel spreman za džamiju, fontanu, dvorište ili kuću.
Tradicionalni tonovi, zelena, plava, bijela i crvena, posebno su procvjetali u doba andaluzijske civilizacije, donoseći rafiniranost koja je i danas mjerilo elegancije. Zellij nije privilegija bogatih: uprkos visokoj cijeni rada, potražnja dolazi iz svih slojeva društva, u Maroku i inostranstvu, jer predstavlja spoj estetike, historije i kulturnog ponosa.
Dok je u drugim zemljama mozaik čini ili azulejo nestao iz svakodnevne prakse, u Fesu zellij i dalje živi – kao dokaz da najtrajnija umjetnost nije ona koja se mijenja, nego ona koju vrijeme ne može potrošiti.
