Opsada Sarajeva ostavila je za sobom hiljade mrtvih i razoreni grad no najmračniji prizori tog vremena, ponovo se vraćaju u javni prostor zahvaljujući novim istragama i dokumentarcima. Snimci Karadžića i ruskog pisca Limonova, koji na linijama oko Sarajeva pucaju na nedužne ljude, postali su simbol zločina počinjenih s hladnom ravnodušnošću. Danas, gotovo tri decenije kasnije, isti obrasci brutalnosti ponavljaju se u Ukrajini i Gazi, uz zastrašujuću bahatost njihovih počinilaca

Kao što se neki od počinitelja brutalnih napada mitraljezima na stanovnike Sarajeva nisu libili snimati vlastite zločine, tako ni današnji izvršioci napada na civile u Ukrajini ili Gazi ne pokazuju nikakav stid kada javno objavljuju ono što predstavlja ratni zločin.

Video-snimak korišten kao dokaz na suđenju Radovanu Karadžiću, kasnije osuđenom na doživotnu kaznu zatvora zbog ratnih zločina, prikazuju ga u društvu ruskog pisca Eduarda Limonova, tokom njihove posjete položajima srpskih snaga koje su držale Sarajevo pod opsadom.

Najjeziviji trenutak snimka zabilježen je dok Karadžić pokušava dobiti suprugu telefonom, istovremeno se igrajući sa štenetom psa lutalice. “Izgleda da se moja supruga ne javlja”, čuje se kako govori dok mazi psa. Nekoliko metara dalje, srpski instruktor pokazuje Limonovu kako da puca iz mitraljeza na bošnjačke civile. Sve to predstavlja hladnu normalizaciju ratnog zločina, zabilježenu kamerom upravo onih koji su ga činili.

“Mi Rusi trebali bismo se ugledati na vas”, dodaje Limonov. Karadžić mu odgovara: “U narednim danima stiže oko 400 [dobrovoljaca] kojima smo već platili put.” “Ah, konačno, naš pravoslavni džihad”, zaključuje Limonov.

Snimci Limonovljevog učešća u pucanju na civilno stanovništvo Sarajeva uvijek su bili najjasniji dokaz uključenosti stranaca u širok spektar ratnih zločina koje su počinile srpske snage tokom skoro četiri godine opsade grada, usred bosanskog građanskog rata devedesetih godina.

Istovremeno, ti snimci predstavljali su i bolno svjedočanstvo o ljudskom posrnuću, o sposobnosti da se uživa u ubijanju nepoznatih ljudi kao da se radi o zabavi.

Skandal koji je obznanio italijanski novinar, istražujući ulogu stranih turista u napadima na stanovništvo Sarajeva, vratio je u fokus jednu od najuznemirujućih pojava tog rata.

Riječ je o realnosti koju srpske snage nikad nisu u potpunosti skrivale: neke “dobrovoljce” prikazivali su čak i na lokalnoj televiziji. Haški tribunal kasnije je utvrdio da su Karadžićevi sljedbenici imali podršku više od 500 stranih plaćenika, ruskih, grčkih i rumunskih. Strani borci, pomagali su i bosanskoj i hrvatskoj vojsci, jedino što nikada nije moglo biti potpuno potvrđeno jeste da li je bilo stranaca koji su dolazili plaćati kako bi učestvovali u ubijanju.

U to vrijeme, sarajevske ulice bile su preplavljene znakovima “Pazi snajper”. Neke saobraćajnice bile su blokirane nanizanim vozilima, autobusima i automobilima izrešetanima mecima, složenim jedni preko drugih u pokušaju da se napravi makar privremena barijera protiv snajperske vatre. Trčanje kroz izložene dijelove grada bilo je svakodnevna rutina njegovih stanovnika. A prelazak preko Avenije snajpera, glavne gradske osi koja je od hotela Holiday Inn nadalje bila potpuno otvorena vatri, značio je svaki put izlaganje smrtonosnoj ruleti koju su im nametali opsadnici.

Skandal u vezi sa posjetama stranaca srpskim položajima ponovo je uzburkan nakon emitovanja dokumentarca “Safari Sarajevo” 2022. godine, u kojem režiser Miran Zupanić razotkriva ovaj stravični fenomen.

Tadašnja gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić, 26. septembra iste godine pokrenula je pravni postupak kako bi “oni koji su pucali na nevine građane Sarajeva odgovarali za svoje zločine”.

Ti su zločini bili mogući zbog dugogodišnjeg nekažnjavanja srpskih snaga, koje nisu odustajale sve dok u jesen 1995. nisu bile bombardovane.

Isti osjećaj arogancije danas dovodi ruske i izraelske vojnike do toga da javno objavljuju snimke koje sami prave dok ubijaju ukrajinske civile ili Palestince u Gazi.

“Ljudski safari” u Hersonu, ukrajinskom gradu koji razaraju ruski dronovi, nezavisna komisija UN-a označila je kao zločin protiv čovječnosti. Druga komisija UN-a, posvećena Gazi, bila je još jasnija u zaključcima iz septembra: Izrael je počinio genocid.

Sedmicama su se u Sarajevu grupe građana okupljale u jednoj od glavnih ulica u centru grada kako bi čitale imena ubijene djece iz Gaze, jedno po jedno. Isto su učinili i glumci na otvaranju Internacionalnog teatarskog festivala MESS u oktobru.

Stanovnici Sarajeva nisu zaboravili tragediju kroz koju su prošli. Prema zvaničnim podacima, opsada je odnijela 11.541 civilni život, među njima 1.601 dijete. Više od 50.000 ljudi je ranjeno.

IZVOR: El Mundo