Primarni cilj bio je željeznički čvor na Alipašinom Mostu, uključujući ranžirnu stanicu, radionice i skladišta. Većina lokomotiva je uništena, a stanične instalacije teško oštećene. Drugi napad, u 15 sati i 22 minute, bio je neprecizan i haotičan. Avioni su se u kružnim formacijama spuštali nad grad i pojedinačno izbacivali bombe koje su padale po naseljenim područjima: Skenderiji, Soukbunaru, Džidžikovcu, Koloniji Dolac, Čobaniji i dijelovima današnje ulice Maršala Tita

Sedmog novembra 1944. godine Sarajevo je doživjelo najteže bombardovanje u svojoj dotadašnjoj historiji. Tog dana, u dva razorna naleta savezničke avijacije, grad je pogođen s više od 450 tona bombi. Napad je trebao pogoditi vojne i infrastrukturne ciljeve, ali su razaranja zahvatila cijelo urbano jezgro i brojne stambene četvrti. Bilans je bio tragičan, stotine mrtvih i ranjenih, deseci srušenih zgrada, porodice zatrpane pod ruševinama.

Prvi napad izveden je tačno u 12 sati i 47 minuta. U misiji je učestvovalo 167 bombardera tipa Liberator, Wellington i Halifax. Američka 15. zračna armija (USAAF) poslala je 82 aviona u tri vala, dok je Kraljevsko ratno zrakoplovstvo (RAF) napalo s 85 letjelica.

Primarni cilj bio je željeznički čvor na Alipašinom Mostu, uključujući ranžirnu stanicu, radionice i skladišta. Većina lokomotiva je uništena, a stanične instalacije teško oštećene. Drugi napad, u 15 sati i 22 minute, bio je neprecizan i haotičan. Avioni su se u kružnim formacijama spuštali nad grad i pojedinačno izbacivali bombe koje su padale po naseljenim područjima: Skenderiji, Soukbunaru, Džidžikovcu, Koloniji Dolac, Čobaniji i dijelovima današnje ulice Maršala Tita.

Sarajevo je napadnuto dva puta s ukupno 167 bombardera. Prvi napad su izvršili bombarderi USAAF-a i RAF-a, a ukupno je na Sarajevo tog dana bačeno 453 tone bombi, 46 posto ukupne tonaže koju su saveznici bacili na grad tokom Drugog svjetskog rata. USAAF je napad izvršio s 82 aviona u tri vala s visina, meta je bila ranžirna stanica Alipašin Most. Ukupan rezultat bombardiranja je bio uspješan jer je uništena većina radionica i šest lokomotiva, a stanične instalacije teško oštećene. Kraljevsko ratno vazduhoplovstvo je napad izvršilo s 85 aviona.

Prema izvještaju Zapovjedništva zračne odbrane Sarajeva od 9. novembra 1944. godine, prvi napad izveden je pravolinijski u 12:47 sati, a drugi napad u kružnom letu u 15:22 sati, kad su avioni pojedinačno gađali ciljeve. Bombe iz drugog napada sedmog novembra pale su na željezničku stanicu (u današnjoj Kolodvorskoj ulici), ulice Hakije Hadžića, Fra Jukića (današnja Danijela Ozme), Husein-kapetana, Mažuranića, Skenderije, Donjeg Soukbunara, Zagriće, Čobanije.

U popodnevnim satima je prvim naletom bio zahvaćen zapadni dio šireg gradskog područja, Kolonija Dolac, Alipašin Most, Švrakino Selo, a drugim, koji je uslijedio tri sata kasnije, bombardirana su gradska naselja Džidžikovac, Skenderija, Soukbunar, Čobanija i glavne gradske ulice (tadašnje ulice Hakije Hadžića, Ante Pavelića, današnjih naziva Valtera Perića i Maršala Tita).

Za razliku od dotadašnjih zračnih napada tokom kojih je stanovništvo najčešće ginulo u svojim domovima, ovaj će ostati upamćen po masovnoj pogibiji Sarajlija u skloništu zgrade Bratinske blagajne (današnja zgrada Centralne izborne komisije BiH). U direktnom pogotku bomba s usporenim padanjem probila je četiri sprata armiranobetonske zgrade te eksplodirala u njenom skloništu. Po objavljivanju sirena zračne opasnosti, u skloništu je zaštitu potražilo oko 150 muškaraca, žena, djece jer je to bilo javno skupno sklonište izgrađeno po tadašnjim propisima. Uslijed snažne eksplozije i rušećeg građevinskog materijala, stradalo je oko 120 lica.

U izvještaju od 11. novembra 1944. godine objavljen je podatak  253 poginula, 130 ranjenih koji su tražili ljekarsku pomoć i 180 srušenih kuća. Izvještaj Kotarskog nadzorništva narodne zaštite od 13. novembra navodi 300 poginulih i 220 ranjenih. Samo u podrumu zgrade Bratinske blagajne (današnja Ulica Danijela Ozme) identificirani su ostaci 78 žrtava, ali se smatra da je nepoznat broj ljudi potpuno raznesen.

O sveukupnom broju žrtava bombardiranja Sarajeva od 7. novembra 1944. godine moguće je pisati samo u okvirnim ciframa jer je mnogo onih koji su kasnije umrli od posljedica teškog ranjavanja, a za nekima se naknadno tragalo. Prvi javno objavljeni podaci govore da je u “strogim granicama grada Sarajeva” život izgubilo 173 lica i teže ranjeno njih 30, a da je na “periferiji grada i u bližoj sarajevskoj okolici” bilo 60 poginulih i 100 ranjenih.

U bombardiranju Sarajeva sedmog novembra 1944. godine ugašeni su životi roditelja književnika Envera Čolakovića. Pogibijom oca Smaila (70), majke Fadile (54), te brata i sestre Rasima (25) i Raseme (21) nestala je porodica Fazlagić s adrese Jezero broj 2. Mrtve su pronalazili u Starom Hrasnom, na Dolac-Malti, u izbjegličkom kampu na Alipašinom Mostu…  

Tijela poginulih često su bila razmrskana, u teškom stanju za identifikaciju, stoga su evidentirana kao N. N. osobe uz kratak opis, npr. da je u pitanju “žensko dijete u dimicama” (dimijama), “lješ smrskan u komadima”, “lješ ženski u komadima” ili uz upisivanje nekog karakterističnog detalja koji bi mogao poslužiti za prepoznavanje: “mlađa žena sa kućnim kožnim papučama. Na gornjoj sredini papuče guma”.